ponedjeljak, 07.06.2010.
Sonet za Kineza
Promiješao znoj i umrsio kosu,
bezobrazno sasvim, kao da isprike nema,
muškarac koji to jest i kada nije,
dječak koji ne voli kada kiši.
Odjeknuo glasno kroz oluju, rosu,
svemira zatim postao tema;
kiša je nastavila... i lije, i lije.
Samo sam si govorila: 'U redu je, diši.'
Mahnula onda jednom, kao dijete.
Vidjela gdje odlazi i ne vidi da vidim,
svjestan ove nepovratne štete,
svjestan da se nimalo ne stidim.
Šteta imena nedjelje, šteta ideje i plana,
ali vidimo se, zar ne, na pragu smiraja sana?
- 21:52 -