MASKA

18 svibanj 2011

Svako jutro ista priča...nakon pomnog ili malo manje pomnog klasičnog make upa za radni dan...navučem masku na lice..masku na kojoj se zaledio osmijeh, pa tako hodam cijele dane provodeći karneval na prvom katu u hodniku gdje je moj presveti ured, na putu kući, u obližnjem Konzumu, dok vozim...i dobro...naveče kad sve utihne, maska zauzme svoju pozu u kupaonici i čeka novi dan...ali ima dana kada je zaboravim skinut, pa tako danima i noćima varam samu sebe...još uvijek možda ne dovoljno...
i znam, ako izgubim sve, uvijek ću imati tu masku s lažnim osmijehom...trenutno ne mogu da zamislim život bez nje....

...a sutra...tko zna...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.