niti ne znaš...razigraš svaki dan, stjeraš oblake negdje u kut, ne daješ vjetru na mene...čak i kad me oluja slama...a ja...kad tebe vidim, ako vidim taj smiješak...znam da će moj dan bit nešto sasvim drugo...i uvijek je...iako uvijek iznenađuješ, i nepoznat si mi totalno...u tebi vidim prostore gdje ja nikad nisam stigla...a možda nikad ni neću...ali dovoljno te znam da me vratiš u tračnice, tamo gdje pripadam...ne, ne zanosim se...znam ja svoje mjesto,i ti znaš svoje...i tako mi stojimo svaki na svojoj strani, a opet negdje povezani mislima kroz svjetove, prostore i zidove...i to je dovoljno...i nemoj, molim te nikad nemoj ostavljat taj smiješak negdje gdje ja neću moć do njega...jer ga trebam, jer tebe trebam baš takvog kakav jesi...i svaki dan je novo očekivanje, ali bez onog poznatog tereta...bojiš se...znam....i ja se bojim, al ne govorim to naglas iako meljem sto na sat...ali ti od mene radiš što hoćeš...i u redu...sve dok ja znam taj smiješak....


i dobro si primijetio da se osjetim ugroženom ako tog smiješka nema...nedostaje mi....ali neka, znam taj smiješak...i gdje odem nosim ga sa sobom...kasno je da ti ga sad vratim...

Nježno bilo na tvom vratu
kao kazaljka na satu
kuca vrijeme naših snova
dok godina ide ova.

Zaljubljen ko prvog dana,
gledam je dok ona spava
Privija me uz svoj dlan,
ušuškam je u svoj san.


Milujem je dahom,
čuvam nijemim strahom
Ljubavlju je budim
dodirima ljubim.


Budiš se,ma znaš taj smešak
ponovo ti glas pucketa,
vidim tvoje dobro jutro,
u očima sa drugog svijeta.