slobodni stih https://blog.dnevnik.hr/zagubljenemisli

srijeda, 16.06.2010.

Dom



Nedavno uređena terasa, veličine onih, u srednje velikim kafićima... i stol postavljen na sredinu za kojim nikada obitelj nije sjela ručati.... Za kojim nikada nisu sjedili gosti, niti se proslavio ikoji rođendan... Vječne sušilice za veš... uvijek prepune, kao da u kući stanuje barem šesteročlana obitelj.

Dugačko predsoblje vodi u dvije spavaće sobe. Desna mala, kao i sve tavanske prostorije s kosim krovom, prepuna dječjih sitnica i nepotrebnih papirića. Vidi se da u njoj živi dijete koji se često mora samo sa sobom zabaviti jer nema društva, a roditelji dugo rade..

Hrpe knjiga, nekad davno pročitanih, naslaganih po policama u gotovo svakoj prostoriji, sve češće postaju sakupljači prašine i podsjetnik da je ovo nekad bio stan načitanih ljudi.

Kupaonica puna bespotrenih bočica, sa hrpama kremica za koje se ne zna za što služe. Ipak, najkorištenija prostorija u kući.

U sredini kuće blagovaonica. Netko je nekada pokušao učiniti da izgleda kao one starinske, slavonske; sa kredencom i velikim stolom, pod gredom. U vitrini kredenca čaše koje nitko ne rabi, jer su to one bolje, za goste. Pije se iz onih običnih, kuhinjskih.

U kuhinji na štednjaku ručak od prije tri dana, jer ne može jedna mala osobica pojesti ono što je bilo skuhano za tri. Jedna se nije ni javila ni pojavila, a drugoj se skupio odmah želudac od muke pa nije mogla ni jesti...

Dnevni boravak: običan, sa metrima stručnih knjiga, velikim televizorom i vrlo udobnim kaučima na kojima se može prespavati noć... da, osobito ona u kojoj se čeka.

Na zidovima starinske fotografije svečano ozbiljnih predaka, malo obiteljsko blago one strane obitelji koja ima povijest i korjene. Na drugom zidu nasmješeno trogodišnje lice djevojčice, kojoj su se oba roditelja radovala i jedva dočekala njezin dolazak.

Iz blagovaonice vrata vode u malu, jako malu radnu sobicu. Privatni zadimljeni svinjac u kome se nalazi prozor u svijet: kompjutor, ali i ladice prepune tabua. Najčešće, najugodnija prostorija.

Na kraju hodnika vrata vode u posljednju sobu, onu za spavanje. Plavu i sterilnu. Onu u kojoj je gotovo svaku noć lijeva polovica kreveta netaknuta, a posteljina zategnuta...

Poneki pauk na zidu često je jedini znak života.

A mirisi?
Tek jutarnja kava ćuti miris buđenja ovog doma.

16.06.2010. u 20:07 • 21 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.