slobodni stih https://blog.dnevnik.hr/zagubljenemisli

subota, 10.04.2010.

Patetična seoska sličica




Učmala zima, valjda je iscrpila i ono malo snage i života iz tijela. I taman kad pomislih da noć ne može biti crnja, odnekud se prikralo proljeće...

Čučanje pred kompom, vođenje nekih lažnih života i svaka misao pomno zamišljena, tek ograničena brzinom lupkanja po tipkovnici...

Smišljanje rasporeda sijanja i žetve na nekim virtualnim poljanama, prestali su biti zanimljivi. Procvale trešnje zasjenile su sve one crtane pupoljke...

Otišla sam jučer u bašću (ajde, neću se sada praviti da pričam književno), osjetila miris friško istanjurane zemlje i konačno shvatila da je život opet živ....

Dodir zemlje pod prstima, osjećaj je koji je ponovno probudio pozaspale nade, oživio mrtva sjemena... Vlažna i ugrijana prvim zrakama sunca, dala je naslutiti da se imamo još čemu nadati... Da, meni je upravo to trebalo - zaroniti ruke u brazdu... zaprljati se mokrom zemljom...
Dala mi je osjetiti život...

10.04.2010. u 17:45 • 20 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.