slobodni stih https://blog.dnevnik.hr/zagubljenemisli

četvrtak, 14.01.2010.

Je li sredina uistinu zlatna?

bangEeeeeeee moj dugački jezik...

Kako se uvijek zalijepim za neke rasprave na blogu koje mi uopće ne trebaju...?!?

A mogla sam kao i dosad lijepo i anonimno obitavati na ovom mjestašcu, okružena sa dvadesetak osobica koji mi se sviđaju i pisati o tričarijama u svom, i ne tako uzbudljivom životu... Ali ne, moram pružiti jezičinu tamo gdje ju uopće nitko nije pitao za mišljenje...

Tko o čemu, meni se s vremena na vrijeme zalijepi neka crkvena tema... I već sam pisala o tome, a i samoj sebi obećala da to neću raditi...

Upustim se u raspravu jedne blogerice s one istaknute liste, samo jer mi je bilo žao što piše (pre)kritično o Crkvi... Nije, da većina toga ne stoji što je ona napisala, već me uvijek nekako pogodi što se mi, neuki, te u znanju i moralu, prosječni vjernici nađemo u situaciji "braniti" milu nam instituciju, od napada...

Što je to što me je motiviralo da se tamo uopće javim i ostavim trag...?

Prije svega, nekako mi se čini da sam ovdje na blogu srela samo one koji ili fanatično "obraćaju" sve oko sebe ili one koji imaju potrebu narugati se s Crkvom. Nisam ni jedan ni drugi...

Ne sviđaju mi se oni ultra desni blogovi, superkatolika i supervjernika, boljih i moralnijih od svih drugih... Ajme, miljama sam daleko od toga... Ali s druge strane, ne volim ni generaliziranje tipa svi su katolici indoktrinirane budale, a svi popovi pedofili i kradljive pederčine... (ovo nisam našla kod gore spomenute blogerice, nego prije na jednom drugom blogu, ali sam tada uspjela zadržati jezik za zubima...)

Naravno ima blogova koji se uopće temom vjere ne bave ni na koji način... nisam mislila ni ja, ali eto dovela sam se sama u situaciju da moram...

Činjenica da bi naše rasprave mogle trajati u nedogled, nismo neistomišljenici, nego se zapravo bavimo različitim stvarima... Mene zapravo pogađa nepostojanje na blogu onog nekog "srednjeg sloja katolika"... Ne isturenog ni u jednom smjeru...
Osobe koje misle svojom glavom, koje se ne daju indoktrinirati nerazumljivim formulacijama... One koje svoju duhovnost pokušavaju živjeti najbolje što mogu unutar religije u kojoj su rođeni... To su oni koji se ne kite svojom moralnom čistoćom, ne obraćaju svijet oko sebe, već žive najbolje što mogu i znaju, balansirajući pri tom između tradicije i zahtjeva suvremenog svijeta...

To su oni koji su deklarirani vjernici, i iz tog razloga od nevjernika bivaju ismijavani ili omalovažavani, jer su eto, indokrtinirani i vjeruju u dogme...
S druge strane, to su isti oni koji su trn u oku crkvenoj hijerarhiji jer si dopuste da misle svojom glavom, po potrebi kritiziraju jer misle da imaju pravo kao članovi, koji nisu supervjernici, jer ne mogu reći da ne griješe...

I onda zinem, istina pristojno, i kažem da se ne slažem, samo zato što mislim da postoje i dobre strane Crkve, pa odmah budem svrstana u isti koš sa onim blogerima koji nam uporno i neselektivno spamaju komentare kopiranim duhovnim mislima i blogericama koje Tomphsonove pjesme citiraju kao neku novu knjigu Svetog pisma, potvrđenu od Kongregacije za nauk vjere... E pa ne želim biti niti u tom društvu...


Prije svega, to mi uopće ne treba, a osim toga oni koje branim, vjerojatno me ne bi smatrali dostojnom da ih zastupam...

Zato me, slijedeći put kad zinem nešto na tu temu, slobodno upozorite da držim jezik za zubima...belj



14.01.2010. u 11:10 • 18 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.