slobodni stih https://blog.dnevnik.hr/zagubljenemisli

ponedjeljak, 04.01.2010.

Najprije se moram ispričati svima... Na mojoj stranici nije bilo blještavih čestitki za novu godinu... Tu i tamo, odgovorila bih i napisala koju na tuđim blogovima... No to ne znači da vam svima ne želim sve najbolje...
Doista želim... od srca... ali eto, nisam bila baš za pisanje... ono što me je i gonilo na pisanje, nije bilo prikladno za blagdansku atmosferu...

Na neki način, ostala sam zaprepaštena brojem ljudi oko sebe koji su poprilično tragično, malodušno i zapravo jadno proveli ovih deset blagdanskih dana.
Da li mi to samo projeciramo svoje osjećaje... ili smo skloni prepoznavati slične situacije...? Koliko uplakanih lica... mučnih šutnji... nerazumijevanja... Kao epidemija, širila su se među mnogima koje poznajem... Umijesto ljubavi i zajedništva... zrakom se širila napetost i neslaganje... I ne, ne vjerujem u tipičnu blagdansku depresiju i prevelika očekivanja od blagdana... Zastrašujuće je koliko je loših emocija kulminiralo na raznim stranama, među raznim ljudima, upravo onoga dana koji je trebao biti prožet ljubavlju.... Toliko pravih i iskrenih želja, a toliko malo ostvarenja...
Nadam se da ćete me ovdje razuvjeriti...

Ja zapravo na neki način i volim Novu Godinu. Ne zbog onog mogućeg novog početka. Ne zbog tog psihološkog praga kada možeš krenuti dalje, čist kao suza... Ljudi koji ne vole slavlja, vole barem nove početke... Imaju navodno osjećaj da im je ta nova nevina i čista, da ju još nisu uprljali, te da od nje mogu učiniti sve što požele...

Moj je razlog banalan i priprost. Ja, kao najobičniji hedonist, jednostavno volim fešte... volim plesati... volim pjevati... No nažalost, već godinama nisam ju tako proslavila... jer... poprilično je luzerski činiti to sam...
Nego zato, iz solidarnosti, zajedno sa ostalim mrziteljima i prezirateljima općenarodnih veselja, sjedim i psujem na loš novogodišnji program... Dajte molim vas, ma tko nas može zabaviti ako mi to sami ne želimo!?! Ne možeš sjediti u kauču i reći da ti je dosadno... Pa naravno da je, kad se ne potrudiš...

Svi se nekako ovih dana okreću, prave inventuru prošle godine, prave listu novogodišnjih odluka za novu...
Ukratko, započinju ispočetka...
Ne bih!
Nemam želja i nemam odluka...
Ja ne želim ispočetka! Meni je bilo baš dobro... Ja želim nastavak prošle godine...!
Bilo bi licemjerno reći da mi je prošla godina bila loša... Ako zanemarim onaj posljednji, blagdanski tjedan, bila bi je jedna od najljepših i najispunjenijih u životu... na svim područjima... Nadam se da mi taj jadni kraj nije navijestio ono što me čeka u 2010....

I zato sam se svaki put naježila kad mi je netko rekao "neka ti nova godina ne bude kao prethodna!"
Hvala lijepa... Ja hoću onakvu... Ne treba drugačija... Ne treba bolja... Vratite mi onu... Staru...

04.01.2010. u 12:20 • 11 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.