design: SpeciaL DesigN

kostur: ldesigns

Presjedila sam mu cijelu emisiju u krilu. Postalo mi je vrlo udobno. Promijenila sam nekoliko položaja. Bilo je tu ležanja, grljenja, normalnog sjedenja, indijanskog sjeda i svakojakih čuda. Znali smo da se emisiji uskoro približavao kraj kad je voditeljica najavila propagandni program, a osoba za kamerom viknula kako je to zadnji.
-I tako...kak si ti meni?- pitao me odjednom. Nisam se iz njegovog krila micala čak niti za vrijeme predaha.
-Ma sjajno, a ti?- odvratila sam veselo.
-Malo razočaran današnjim točkama.-, okrenuo je očima.
-Nemoj biti, nisu oni profići. Svatko treba poticaj.-, rekla sam nasmješivši se.
-Ma znam, ali opet...Mi smo bili puno bolji na početku.-, umišljeno se nalaktio na zaslon stolca i pogledao me stisnutih usana.
-Mi nismo.-, pogledala sam u stranu.
-Ma niste kurac.-, odvratio je i također pogledao u stranu.
-Ne, ozbiljno. Nismo. Dobro, od ovog zadnjeg smo DEFINITIVNO bili bolji, ali od ostalih...Ma zapravo, dalo bi se raspravljat.-, rekla sam, a on se nasmijao.
-E, idem zapalit. Oš samnom?- počeo je kopati po džepovima tražeći upaljač.
-Može.-, rekla sam i digla se s njega. Nakon toga se i on ustao.
-Uf, pokočile mi se noge.-, nasmješio se i otresao prvo desnu, a zatim i lijevu nogu. Nasmijala sam se i odmakla od stolca. Bill nas je samo pogledao.
-Kud ćete?- kimnuo je glavom prema meni.
-Ma idem zapalit. Ajmo.-, odgovorio mu je sudac dva umjesto mene. Uvukao je stolac pod stol, a zatim spustio ruku do mog pasa i na taj me način obgrlio. Krenuli smo prema jednom od izlaza koji su sada bili otvoreni u slučaju da netko ima potrebu zapaliti, kao primjerice sudac dva.
-Tom, 5 minuta!- vikali su mu sa svih strana.
-Ok!- odvratio je i mahnuo prema čovjeku u crnom, -Puši kurac.-, tiho je rekao čim se ovaj maknuo. Ušli smo u nekakav zatamljeni hodnik u kome je pušenje očito bilo dozvoljeno. On se naslonio na desni zid, a ja na lijevi. Oboje smo jednu nogu svinuli u koljenu i stavili na zid. Izvukao je kutiju cigareta i ponudio me.
-Hvala ti, ali ja ne pušim.-, odmahnula sam rukom ispred kutije.
-Ne? Pa kako izdržiš sve ovo?- začudio se spremajući kutiju i vadeći upaljač.
-Trčim. Svako jutro.-, nasmješila sam se, a on pripalio cigaretu.
-Ajde, i to je neki način riješavanja stresa.-, osmjehnuo se i pogledao prema tlu.
-I to kakav.-, pogledala sam udesno kako bih se uvjerila da nas nitko ne zove ili da snimanje nije započelo.
-Inače, čim se baviš? Osim, jel, pjevanjem.-, pitao me i pogledao. Hodnik je bio dovoljno širok kako ja ne bih osjetila miris dima prejako. Dim bi, dok bi došao do mene, već izgubio boju i nekakav svoj specifičan miris.
-Paa...ja sam više kreativna osoba. Slikam, stalno nešto škrabam po papirima, i tako. Ništa specijalno. A ti?- pitala sam nasmješivši se i na tren pogledavši u njegove cipele. Fascinirao me način na koji ih je furao. Jedan jezik van, a drugi unutra.
-Ja se ne bavim ničim. Imam ljude koji to mogu umjesto mene, šta bi ja još trebao?- otresao je pepeo i pogledao na svoje lijevo, a moje desno, pogledavši zove li itko. Barem pretpostavljam da je zato. Onda je bacio do pola popušenu cigaretu na tlo i ugasio ju nogom.
-Ajmo.-, pozvao me krenuvši naprijed. Pošla sam za njim prekriženih ruku kako sam i stajala cijelo vrijeme.
-Slobodno vrijeme?- pitala sam.
-Nemam. Hrana?- uslijedio je niz kratkih pitanja i odgovora.
-Voće. Meso?-
-Vegetarijanac. Boja?-
-Bijela. Glazba?-
-Hip Hop. Aerosmith?-
-Volim. Moda.-
-Sve više se zanimam u zadnje vrijeme. Suknjice?-
-Nećeš često vidjeti na meni. Osim nekih kul. Vjera?-
-Do sad ateist, mislim da će uskoro biti promijenjeno u agnostik. Ti?-
-Katolik. Boja?-
-Plava, crna, crvena. Slobodno vrijeme?-
-Frendovi, moj kreativni kutak. Omiljeno doba dana?-
-Prespavam cijelo jutro, ustanem na ručak, crknem oko 10. Nemam. Tvoje?-
-Jutro. Rano. Boja kose?- već smo došetali do stola. Izvukao je stolac.
-Prirodno prljavo plava, sad crna. Tvoja?- sjeo je na stolac i potapšao se po koljenima u znak meni da sjednem. Sjela sam i okrenula se na koso, prema njemu. Stavila sam ruku iza njega na naslon.
-Nemam pojma, iskreno govoreći. Toliko sam puta promijenila. Mislim da je smeđa. Oči kod cura?- nasmijao se na ovo pitanje.
-Smeđe, baš kao tvoje.-, i zastao na tren, -Oči kod frajera?-
-Plave. Iako ne gledam vanjštinu. Na plavooke padam odmah.-, nasmješila sam se
-Šteta što nisam plavook.-, nasmijala sam se, -Stil kod frajera?-
-Hmm...Nije bitan, bitno je da nije ništa pretjerano ili isfurano. Stil kod cure?- gledali smo se baš ravno u oči.
-Prije je bilo šminkerica, a sad više ne znam. I rokerice pašu.-, nasmješio se, -Piće?-
-Voda.-, rekla sam, a on se nasmijao i to baš jako.
-VODA??- pogledao me sa čuđenjem.
-Da.-, kratko sam odvratila.
-Okeej....-, čudljivo je pogledao u stranu.
-Trenirke ili hlače?- pitala sam.
-Trenirke.-, odgovorio je.
-Za jednu noć ili duge veze?- ponovno sam ja pitala.
-Zar nije sad moj red?- nasmješio se.
-Uhm...ne. Sjećaš se? Kad smo pričali o plavim očima ti si postavio dva pitanja. Ae, da čujem. Jedna noć ili duge veze.-, nasmijala sam se.
-Jedna noć.-, odvratio je nekako sjetno, -Sad je moj red?- pitao je kad je ulovio moj začuđeni pogled.
-Da.-, osmjehnula sam se.
-Najdulja veza?- podigao je jednu obrvu.
-Tri godine. Ti?- zamislila sam se na tren.
-Tri tjedna.-, rekao je, a ja sam se nasmijala.
-Što je tu smješno?- pitao je pogledavši me sa smješkom.
-Ma ništa. Tebi fakat treba poduka.-, nasmijala sam se još jednom.
-Ok, ajmo dalje. Ljubav?-
-Postoji, ali ona na prvi pogled ne. Koliko si puta rekao curi da ju voliš?- pitala sam odmah kao iz topa.
-Nijednom. Ti?- kimnuo je prema meni.
-Samo frendici, ništa ozbiljno.-, nasmijali smo se oboje.
-Ma na frajera mislim.-, odmahnuo je glavom.
-Ma znam. Uhm...jednom.-, pogledala sam prema stropu, a zatim smo začuli odbrojavanje. Okrenula sam se prema naprijed.
-Ma nasloni se.-, nasmijao se, a ja sam se naslonila na njega. Tako smo sjedili i čekali završetak odbrojavanja. Brat mu se sa strane stalno smješkao.
-Dragi gledatelji, dobro došli natrag. Dakle, nakon ovog predaha ćemo vam još jednom pustiti telefonske brojeve kandidata. Ako želite glasati za...-, počela je govoriti imena kandidata i njihove telefonske brojeve.
-Pas ili mačka?- pitao je iznenadno.
-Pas. Omiljena pasmina?- nastavila sam igru okrenuvši se prema njemu.
-Ptičar.-
-Moja isto!- uzbuđeno sam rekla, a on se nasmijao.
-Lijevak ili dešnjak?-
-Polu lijevak. Pišem desnom, jedem lijevom. Znam se uhvatit i da pišem lijevom. Ti?-
-Objeručnjak.-, nasmijao se.
-Tjestenina?-
-Obožavam, burek?- pitala sam. Naravno, uvijek sam morala uplesti burek u razgovore.
-Nikad probao.-, slegnuo je ramenima.
-Ooooo, ne može tako!- zasiktala sam, a on se nasmijao.
-Evo, probat ću jednom samo za tebe, obećavam.-, nasmješio se.
-I bolje ti je.-, zaprijetila sam mu prstom.
-Eto ga, mi vas sad napuštamo, a vi umorite svoje prstiće i vjerno glasajte za svog favorita. Vidimo se za sat vremena.-, voditeljica je mahnula u kameru. Kad su se kamere pogasile svi članovi žirija osim suca dva su se digli. Doduše, ovaj nije imao ni priliku s obzirom da sam sjedila na njemu.
-Najdraža pjesma?- pitao je.
-Hm...stalno ih mijenjam, ali trenutačno Kings Of Leon - Use Somebody.-, kimnula sam glavom.
-Uu, lijepa i ima osjećaj za glazbu.-, prokomentirao je, a ja sam se sramežljivo osmjehnula.
-Daj šuti.-, tiho sam rekla smješkajući se i gledajući u svoje noge. Primio me za bradu i lagano podigao prema sebi. Pogledala sam ga.
-Jesi. Uistinu.-, nasmješio se.
-Hvala.-, pogledala sam ponovno prema tlu, a zatim ga pogledala u oči.
-Ideš, Tom?- pitao je Daniel.
-Aha. Eto nas za sekundu.-, odgovorio mu je. Nije ga niti pogledao, već je samo piljio u moje oči. Ovaj se otkrenuo i otišao.
-Ajmo i mi polako.-, rekla sam mu i digla se iz njegovog krila.
-Ajmo.-, nasmješio se i ustao. Vratio je stolac na mjesto i ponovno me na isti način zagrlio. Kretali smo se prema izlazu s bine. Ponovno smo krenuli nekim hodnikom, a ondje su nas zaustavili dečki iz mog benda i još neka osoba.
-O-ho-ho, Tami. Ček IT AUT!- nasmijao se Sven čvrsto izgovarajući Č i T. Ostali dečki su se samo nasmijali.
-Eto, vi ste me uvalili u ovo, a na kraju sam se i zabavila.-, rekavši na hrvatskom isplazila sam mu jezik.
-Oho...Zabava, a?- Jura je odvalio, a dečki počeli oookati.
-Vas dvoje, zamnom.-, pokazala je ona druga osoba prstom na mene i suca dva. Počeo je hodati naprijed. Sudac dva samo me pogledao i slegnuo ramenima. Sven je, dakako, krenuo zamnom. Šutili smo sve dok ovaj nije stao pred nekom sobom. Otključao je vrata i pustio nas sve unutra.
-Vaše ponašanje večeras bilo je neprihvatljivo. TO se ne radi na nacionalnoj televiziji. Ovo nije cirkus.-, odvratio je siktajući kroz zube. Počeo nam je držati predavanje, no nismo ga slušali. Sudac dva je piljio u mene, a ja povremeno skrenula pogled prema njemu. Osjećala sam da ga želim zgrabiti i zažvaliti na sred sobe, a sudeći po signalima koje mi je slao, ni on nije htio ništa drugo. Povremeno bih se ugrizla za usnicu dok sam gledala u njega što je on primjetio. Podigao bi obrve u mom smjeru ili nešto slično. Sven, a ni onaj čovjek nisu ništa primjetili.
-....jel to jasno?- viknuo je na nas. Oboje smo kimnuli glavom. Pojma nisam imala što bi to trebalo biti jasno.
-A sad...Sad ću vas ostaviti same da prodiskutirate tu grešku.-, rekao je i rukom pozvao Svena koji je napustio sobu. Zatim je i ovaj izašao. Ostavili su ključ u unutarnjoj bravi. Velika greška. Nisu pojma imali koga su ostavili u sobi. Čim su se vrata zatvorila ja sam se ustala, a sudac dva posegnuo za ključem u bravi. Zaključao je vrata i počeo mi se približavati. I ja sam krenula prema njemu. Našli smo se negdje na sredini sobe. Agresivno me zgrabio i počeo ljubiti. Bila sam vrlo niska pa je uskoro shvatio da će me morati povisiti. Digao me u zrak, a ja sam se nogama primila za njegove bokove. Zateturao je do zida i naslonio nas.
-Sladoled ili kolači?- pitao me dok me ljubio po vratu.
-Sladoled.-, osjetila sam kako je zavukao ruke pod moju majicu. Mogao je to s obzirom da smo bili naslonjeni na zid.
-Rifle ili traperice?- pitao je ponovno, ovaj put brže.
-Koja je razlika?- nasmijala sam se.
-Nije bitno. Ah, to je dobro.-, odvratio je dok sam ga ljubila po vratu. Svatko ima onu jednu točku na vratu koja ga može napaliti do bola. Okrenuo je glavu na suprotnu stranu kako bi mi olakšao pristup svome vratu.
-Samo nemoj stati s tim.-, zastenjao je. Gricnula sam ga, a zatim nas je još žešće prislonio uz zid. Odjednom smo začuli kuckanje na vratima.
-Jeste popričali o tome, vas dvoje? I zašto se zaključavate?- ponovno ona osoba.
-Ovo što ću ti sad dati. To je adresa jednog hotela. Budi tamo sutra u 7. Ovo nije zamolba.-, šapnuo mi je u uho i jebeno se nasmješio.
-Tko je rekao da ću se buniti?- šapnula sam mu u uho. Prislonio me još jednom i žestoko zažvalio. Zatim me spustio i otišao otključati vrata.
-O svemu smo popričali, a, ako vam ne smeta, ja bih sad otišao.-, rekao je i izašao van.
-Tom, nismo još gotovi! TOM!- povikao je ovaj za njim, a ja se nisam obazirala. Stajala sam vrlo blizu zida.
-I vi ste slobodni.-, odvratio mi je, a ja sam potrčala van.

-Jeste se udobno smjestili?- pitala nas je voditeljica nagnuvši se prema nama sa sredine bine. Sudac dva je samo raširio ruke maknuvši ih iz mog krila.
-Jesmo.-, nasmješila sam se, a publika završitala. Sjedila sam mu u krilu kako nisam nikad nikome sjedila. Niti namjeravam sada početi.
-Jel bi ti smetalo ako bih ja sjela u indijanski sjed?- okrenula sam glavu prema njemu i uhvatila njegov pogled.
-Samo daj.-, odmahnuo je glavom par puta. Podvukla sam nogu ispod noge i ispravila leđa.
-Sad bolje, Tamara?- pitala me voditeljica ponovno.
-Puno bolje, hvala na pitanju.-, nasmijala sam se, a samnom i sudac broj dva. Voditeljica se nasmješila i okrenula prema kameri lijevo.
-Dragi gledatelji, ostanite s nama, vraćamo se odmah nakon ovog predaha.-, izdahnula je. Kamere su se ugasile, a reflektori popalili. Izgledalo je puno svjetlije sada. Sudac dva se naslonio, a meni je zavibrirao mobitel. Hayley.
-HBomb!- uzbuđeno sam rekla u slušalicu.
-ŠTO RADIŠ TO??- zaderala se, a sudac dva je sve čuo i samo se nasmješio odmahujući glavom.
-Ja..uhm...sjedim?- nesigurno sam se nasmješila.
-ONOM THOMASU U KRILU! DI SU SVEN I OTON? ŽAC? JURA?- idalje se derala.
-U backstageu.-, odvratila sam mirno, -Pa vidjela si sve na TV-u.-, nasmijala sam se.
-Tom.-, pogledao me sudac dva i kimnuo glavom.
-I da, sudac dva ti poručuje da se zove Tom, a ne Thomas.-, nasmješila sam se i trepnula par puta. Ovaj se samo osmjehnuo i stavio ruku na moj kuk.
-Reci ti njemu da me boli briga kako se zove. Samo nek te makne iz svog krila. Nadam se da Tay ne gleda.-, tiše je rekla.
-I ja se to nadam.-, rekla sam nostalgično. Počelo je odbrojavanje.
-Hays, moram ići, počelo je odbrojavanje.-, bila sam već spremna poklopiti.
-Oke, čujemo se, bye!- pojačala je ton na TV-u i čula sam kako je uvodna špica već počela.
-Papa.-, poklopila sam taman na vrijeme.
-Tko je bio?- pitao me sudac dva na što ga je brat trknuo i čudno pogledao.
-Maaa....prijateljica.-, odvratila sam nasmješivši se.
-TOOOM. Jel ti mene čuješ?- voditeljica ga je zazvala.
-Niti vidim, niti čujem.-, nasmijao se i natjerao nekoliko djevojaka na vrisak.
-A lijepo. Dođe Tamara i mene odmah mijenjaš. Dobro, dobro, Tom.-, našalila se, a publika nasmijala.
-Lorena, ti si jedna i jedina u mom životu.-, odvratio je pružajući ruke prema njoj. Stavila je ruku na srce i pokleknula. Zatim se okrenula prema drugoj kameri.
-A sada se vratimo onomu radi čega zaista i jesmo ovdje. Još jedna natjecateljica...-, počela je najavljivati drugu točku. Sudac dva se naslonio natrag na stolac i zaključao svoje ruke oko moga pasa. Cimnula sam se, a on se nasmijao.
-Joj, hoćete se vas dvoje smirit više?- okrenula se voditeljica prema nama dvoje, a publika zavrištala.
-Pa pipka meee.-, pokazala sam rukama na njega.
-Ja? Nikad.-, nasmješio se, a ja sam se nasmijala što od srama, a što od zapravo radosti zbog ovacija publike.
-Dobro, samo se smirite, da ne moram ja dolaziti i praviti mir.-, voditeljica nam je zaprijetila prstom. Oboje smo kimnuli, a čim je okrenula pogled nasmijali smo se.
-Dakle, pozdravite velikim pljeskom Emiliju s pjesmom Love's a curious thing.-, počela je polako odlaziti s bine, a zid ispred nas se rastvorio i iz njega je izašla visoka crnokosa djevojka u trapericama i nekoj ljubičastoj majici. Naravno, odabrala je našu baladu. Baš mi je to sad trebalo. Balada. I to još moja. Nakon minute i pol leđa su me zabolila.
-Uhm...mogu se nasloniti?- okrenula sam se prema sudcu dva.
-Naravno.-, odvratio je nasmješivši se, a ja sam se naslonila na njega. Stavila sam glavu malo ispod njegovog vrata i ramena jer nisam bila dovoljno visoka za išta drugo. Cura je pretvorila pjesmu u svoju, izvela ju je potpuno na svoj način. Primjetila sam da je sudac dva treptao vrlo sporo, kao da ga se sve vrlo dojmilo. Počela sam osjećati njegov miris. Muški miris kakav smo dečki i ja prije par dana isprobavali u jednom dućanu. Naravno, isprskali su me cijelu time, a sad ću se u backstage vratiti ponovno s tim mirisom. Dakle, garantirano će me zajebavat još dulje vrijeme zbog tog. Uskoro me je nešto nagnalo da zatvorim oči, to jest, poluzatvorim. Nisam htjela do kraja jer ovo ne bi trebao ispasti romantičan trenutak. Pjesma je polako prestajala, a ja sam još bila naslonjena na sudca dva. Voditeljica je stala na binu.
-Nije mi se uopće svidjelo.-, sudac broj dva je zavrtio nosem.
-Meni se baš svidjela.-, odvratila sam i počela pljeskati.
-Kontreru.-, nasmješio se.
-Ogorčeni.-, trknula sam ga laktom.
-Da čujemo komentare žirija. Bill.-, voditeljica je rukom pokazala na Billa.
-Meni si ti bila izvrsna, ali ipak mi je nešto falilo u ovoj tvojoj interpretaciji. Iako, svaka čast.-, kratko, ali jasno. Naslonio se natrag na stolac.
-Sudac broj dva, Tom.-, nasmješila se za kameru.
-Ja mislim...-, počeo je.
-Stani! Stani, stani, stani!- počela sam mahati rukom ispred njegova lica prekinuvši ga. Pogledao me začuđeno.
-Imaš li možda kakvu čokoladicu, Emilija?- sklopila sam ruke nagnuvši se prema stolu i stavivši ih na stol.
-Imam. U džepu.-, dotrčkarala je do mene i pružila mi čokoladicu.
-I zato si me prekinula. Da bi mogla tražiti čokoladu.-, podigao je obrvu.
-Ma nije za mene. To za tebe. Evo ti.-, ogulila sam mu omot i pružila čokoladu.
-Zašto?- začudio se.
-Zato da ne filozofiraš puno. Eo, jedi.-, nasmješila sam se.
-Ae. Neću odbijat čokoladu jel. A ti...ti si dobra bila.-, odvratio je Emiliji i posvetio se čokoladi.
-Kako ga je smekšala.-, sudac tri, Daniel, se nasmijao. Nasmješila sam se.
-Ma koga je smekšala? Mmm...baš je fina čokolada.-, javio se sudac dva.
-Eto, sudac dva u potpunosti nije sposoban komentirati.-, Emilija se nasmijala.
-Daniele, što ti imaš za reći?- voditeljica se zakrenula prema njemu.
-Meni se osobno svidjelo. Mislim da si bila izvrsna.-, zapljeskao je zajedno s publikom.
-I na kraju, sutkinja broj četiri. Što imaš ti za reći?- nasmješila mi se.
-Ispunila si sva moja očekivanja, moram priznati. Ovo je bila neakva tvoja verzija naše pjesme. To mi se svidjelo, nisi se trudila kopirati original nego si u pjesmu ubacila svoj štih, a to je, po mom mišljenju, ono što jedan ovakav show i traži.-, zapljeskala sam, a publika počela skandirati moje ime.

-Dragi gledatelji, zaplješčite Tamari, Svenu, Otonu, Žacu i Juri...odnosno...ALTERNATIVI!- jedva je dolazila do riječi od vriskova i galame. Onaj umišljeni se idalje pravio kako ga situacija uopće ne zanima i par puta pljesnuo pretvarajući se kako ga se sve ovo nije dojmilo. Njegov brat, za razliku od njega, nije se niti trudio sakriti oduševljenje. Uzbuđeno se smješkao i pljeskao povremeno trknuvši sudca broj dva, odnosno svog brata, koji bi samo kimnuo glavom ili nešto u tom stilu. Sudac broj tri, koji je sjedio skroz s desna, Daniel Shumacher bio je očito naš veliki obožavatelj. Oduševljeno nam je pljeskao. Mahnula sam prema publici što je izazvalo još veće ovacije. Sudac broj dva okrenuo je očima i prekrižio noge stavivši cipelu na koljeno.
-Onda, sudci, što kažete?- okrenula se prema sucima.
-Meni je ovo bilo apsolutno fenomenalno!- sudac broj jedan, simpatični crnokosi dečko, vjerojatno homoseksualac, nasmješio se i ponovno oduševljeno počeo pljeskati. Publika je njegov komentar popratila još jačim vriskom. Voditeljica je kimnula glavom i okrenula se prema sucu dva.
-Što reći?- ovaj se nagnuo prema stolu popravljajući bubu u uhu, -Pogledajte publiku!- okrenuo se u stolcu blago prema njima očekujući vrisak na svoj račun ili nešto, no umjesto toga je dobio samo skandiranje našeg imena. Okrenuo se natrag, a po izrazu lica mu se vidjelo da ga je to zasmetalo. Voditeljica je zatim pokazala rukom na trećeg suca.
-Ja sam vaš obožavatelj, vi ste meni uvijek najbolji!- nasmješio se, a publika je počela skandirati njegovo ime. Zatim se okrenuo prema njima i mahnuo što je natjeralo par lica na plač. Zadovoljno se okrenuo natrag prema nama, a zatim je voditeljica pružila jedan mikrofon meni i jedan Žacu koji je stajao iza mene.
-I kako ste zadovoljni nastupom?- spustila je glavu prema meni s obzirom da sam bila niža od nje.
-Prezadovoljni. Imate strašnu atmosferu u studiju.-, prokomentirala sam, a tu su me prekinuli svojim vrištanjem. Nasmijala sam se u mikrofon ni ne primjetivši to. Kasnije je pitala dečke još neka pitanja, a ja sam se beljila publici i pravila grimase. Bili su jednostavno oduševljeni.
-Eto, suci, sudite ovo!- nasmijala se i pokazala rukom prema sudcu broj jedan, simpatičnom geju.
-Wau. Uhm...od kud početi. Ti imaš..uhm...izvrsne glasovne mogućnosti i, uhm, jako si simpatična. Uhm, uhm, isto tako scenski nastup ti je na mjestu..Ham..dečki su također izvrsni. Vi ste zakon!- na zadnju rečenicu se publika totalno raspustila i počeli su skandirati njegovo ime. Primjetila sam da ima poštapalicu. Uhm, jel. I to je isto tako simpatično zvučalo. No, kad je progovorio, shvatila sam da nije gej. Ponovno kriva procjena.
-Oh, Tooom!-, pozvala je voditeljica suca dva.
-Oh, Lorenaaaa!- odvratio je on, a mi smo se nasmijali.
-Oh, reci pokoju rijeeeč!- nagnula se više prema njemu iako smo stajali na sred bine.
-Oh, hoćuu. Ako mi ti dozvoliiiš!- našalio se, a publika se udrila smijati.
-Bože, kakvih problema ovaj ima?- Sven se nagnuo prema meni šapnuvši mi u uho.
-Neam pojma. Mislim da ima mentalni poremećaj poznat kao umišljenost.-, svi smo se glasno nasmijali.
-Što je, ljudi?- okrenula se voditeljica prema nama.
-Ništa, samo vi nastavite.-, nasmješila sam se i pokazala rukom prema sucu dva. Nasmješio se.
-Djeco moja, imate vi još tolko toga za naučit.-, naslonio se i uzdahnuo.
-Kao na primjer?- Oton je zgrabio mikrofon i progovorio svojim zavodničkim glasom na što su sve djevojke počele vrištati, a potekla je i pokoja suza. Sudac broj dva je vidio da ima očitu konkurenciju u studiju. Oton je ipak bio mrvicu u prednosti, očito.
-Ima dosta, nećemo na TV-u.-, publika ga je počela izviždavati. Okrenuo se prema njima i ušutkao ih. Zatim se okrenuo natrag nama i popravio košulju.
-Inače, vrlo dobro.-, kimnuo je glavom nasmješivši se.
-Sve smo shvatili, idemo dalje!- Sven je sarkastično odvratio i pokazao rukom na sudca tri.
-Kao što rekoh, fenomenalno!- publika ga je tu prekinula iako je htio još nešto reći.
-Znate...Znate...-, počeo je sudac broj dva, no publika mu nije dala.
-Reci sad, ajde.-, voditeljica je pokazala rukom na njega.
-Hvala. Dakle, izvodit će se jedna vaša pjesma ovdje večeras i ja iz povjerljivih izbora znam da je to točno nakon ove vaše točke. Možda bi bilo zgodno da izvorni bend ostane i sudi.-, publika je s obožavanjem prihvatila njegovu ideju.
-Može, ipak je ovo show, zar ne?- obratila se voditeljica publici.
-Sve je to divno, no tu su tri stolca i tri osobe. Vas trojica.-, nasmješila sam se sramežljivo.
-Oh, nema problema, ti možeš meni sjesti u krilo!- publika je zafićukala.
-Ha?- zbunjeno sam blenula u njega.
-Mi ne bismo nikome sjedili u krilu, idemo mi u backstage. VOLIMO VAS, BERLIN!- viknuo je Sven. Dok je publika skandirala, kroz zube sam se derala na njih.
-Da niste slučajno otišli. Dečki! DEČKI!- prekasno, napustili su binu i ostavili me tamo da stojim pred žirijem pored voditeljice.
-Wau, osjećam se kao da ispadam iz showa.-, nasmijala sam se pogledavši u voditeljicu koja se, naravno, nasmijala.
-Što ćemo sad s tobom, ha?- obgrlila me jednom rukom i pogledala prema sudcu broj dva.
-Ne znam ja.-, sramežljivo sam pogledala u noge i nasmješila se u mikrofon, -Samo me dajte nekoj dobroj obitelji.-, pogledala sam ju.
-Joj, crni humor.-, odvratila je.
-Ne, uistinu, moji udomitelji su divni ljudi. Obožavam ih što su me udomili i uistinu sam sretna što sam bila te sreće.-, činilo se kako je pola studija zanijemilo. Pa, ne želim skrivati jednu činjenicu kao što je ta od fanova. Da, udomljena sam. I toga me nikada nije bilo sram jer sam imala dvoje najboljih roditelja na svijetu. Oni su u potpunosti ispunili prazninu u mom srcu.
-Pa mislim, koliko tako malo biće može biti teško. Dođi ti meni u krilo, pa ćeš biti sudac četiri.-, navaljivao je onaj umišljeni. Voditeljica me blago gurnula. Napravila sam začuđenu facu na tren, a zatim raširila ruke.
-Ok.-, nasmješila sam se i krenula prema njemu. Ovo je samo show, ovo je samo show... ponavljala sam si u glavi. Malim koracima sam došetala do njega, a on se odmaknuo od stola. Namignuo mi je prije nego što sam sjela. Sjela sam mu u krilo, a on je okrenuo stolac prema stolu.
-Pa nisi tako teška.-, nacerio se.
-MOLIM?- uvrijeđeno sam rekla u mikrofon, a publika se nasmijala, kao i žiri. Sudac broj tri, Daniel, mi je odmah pružio ruku.
-Ne mogu vjerovati da sjediš pored mene!- nasmješio mi se.
-Zdravo, da, i meni je drago!- odvratila sam rukujući se.
-GLE ČUDA! Sjedi na meni!- odvratio je ovaj, a ja sam poskočila u njegovom krilu.
-Uf, okej, okej!- nasmijao se.
-Bok, ja sam Bill.-, predstavio mi se ovaj skroz desno.
-Bok, Tamara, drago mi je.-, predstavila sam se i nasmješila.
-A ja sam Tom.-, stavio je ruke u moje krilo. Nema čovjek kud s njima, moram imati razumijevanja. pomislila sam. Iako, sigurna sam, ovo uopće nije bila dobra ideja...

Avionski let koji je trajao oko sat i pol prošao je uistinu brzo. Jedini problem je bio taj što su nas iskrcali u Frankfurtu. Naime, show je u Berlinu, zato je dobro što smo došli dan ranije, moći ćemo se naći s Paramore. Uslijedila je vožnja do Minhena koja je trajala dulje od leta iako mi to nismo Bog zna kako osjetili s obzirom da smo se zafrkavali cijelo vrijeme. Primila sam par SMS-ova od Hayley. "Jeste stigli?" "Ne." "Jeste stigli?" "Ne." "Jeste stigli?" "Ne." "A sad?" "NEEE!" popizdila sam na kraju. Bilo ih je previše u roku od pet minuta. "Haha. T. jedva čeka da te vidi. Pst, nisam ja rekla :)" onaj slijedeći mi se svidio. "Možeš 'suptilno' natuknuti da i ja jedva čekam njega vidjeti ;)" ovo je bilo tako ne promišljeno. "Op op. Baš me zanima njegova reakcija...aaaa...smješka se. :D" sms koji je stigao vrlo brzo navukao mi je osmijeh na lice.
-S kim se to tipkaš?- odvalio je Jura, a svi se nasmijali.
-S Hayley.-, kratko sam odgovorila.
-E, daj pitaj di su oni, mi smo skoro u Minhenu pa bi bilo zgodno da ne lutamo po gradu, nego da se dogovorimo pa dođemo na jedno mjesto. Znaš, ljudi to obično tako rade.-, Sven je zatreptao svojim smeđim očima u sarkastičnom stilu.
-Ae. Baš ćemo vidjeti.-, nasmješih se i natipkah SMS. "Hmmm... Ajmo svi u razgledavanje, krenimo od Ludwigstrasse-a."
-Kee piše?- pitao je Jura čim je čuo ton poruke. Od kad smo vidjeli onaj intervju u kojem Bandić priča engleski nekako smo svi riječ "Kee" pretvorili u vlastitu uzrečicu.
-Kaže da bi oni u Ludwigstrasse.-, nasmješila sam se.
-Na kojem dijelu? Znaš ti kolka je to ulica?- Sven se izbečio na mene.
-Onak...NE! Nikad nisam bila u Minhenu. Nikad nisam bila ni u Minhenovom DVORIŠTU! Kuiš? NIKAD!- odvalila sam, a ovi su se udrili smijati.
-Minhenovom dvorištu? Ma šta?- Žac mi je razbarušio kosu.
-Mrzim kad to radiš. I mrzim kad to radite.-, prstom sam zamahnula prema njima i vratila se pisanju SMS-a.
"Ajmo na početak tamo na zapadu. To mi se sviđa više." došla mi je poruka.
-Dečki, oni bi zapad.-, okrenula sam glavu prema natrag još držeći mobitel u obje ruke.
-Ma boli me neka stvar, sam nek oni nađu mjesto da ne moram ja.-, odvratio je Sven i pogledao kroz prozor.
-Zapad? Na kojoj je to strani?- Žac se počešao po glavi na što sam se ja premjestila na stražnja sjedala skoro zapevši za mjenjač lijevom nogom. Raširili smo plan grada Minhena i počeli tražiti Ludwigstrasse. Kad smo je našli svi smo Žacu prstom pokazali na zapadnu stranu ulice.
-Pa dobro, šta ste napravili tolku frku, mogli ste samo reć!- nasmijali smo se dok je on zbunjeno piljio u plan. Vratila sam se natrag na sjedalo i stavila na oči velike crne sunčane naočale ljubičastog okvira. Pasale su s kosom. Dečki su se uvijek smijali kada bi ih vidjeli, pa im to nije promaklo niti ovaj put. Vozač me isto pogledao krajičkom oka i nasmješio se. Uskoro smo se dovezli do mjesta gdje smo se trebali naći s Paramore. Vidjeli smo ih kako nas čekaju u jednom kafiću. Izašli smo iz auta i krenuli prema njima. Čim me vidjela, Hayley je počela mahati kao luda i vikati prema nama. Onda sam ugledala Taylora. Bio je zgodan, kao i uvijek, u svojoj plavo-zelenoj flanel košulji i plavim trapericima. Uvijek je nosio crvenu kapicu na glavi pa tako i sad, a na nogama Vansice. Osjetila sam kako mi se bilo ubrzava svakim korakom bliže njima. Na poslijetku su se oni svi digli i svi smo se redom izgrlili i napozdravljali. Prvo Hayley i ja, a zatim i dečki.
-Pa di si ti meni, mala?- viknuo je Sven prema Hayley s obzirom da je ona uistinu bila puno niža od njega. Sven je bio najviši od svih nas ovdje.
-A eto me ti, veliki!- nasmijali su se oboje i zagrlili.
-Hej, Tamara.-, Taylor mi se približio i krenuo me zagrliti. Nije bio siguran kako da to učini i ja sam to primjetila i nasmješivši se zagrlila ga oko pasa.
-Hej, pa di si?- odvratila sam još u njegovom zagrljaju.
-Živ, živ.-, našalio se. Uskoro smo svi posjedali u kafić i krenuli pričati. Nadoknađivali smo sve do sad propušteno. Uskoro su nam uz razgovor proletjela dva sata i nama je već bilo vrijeme za polazak s obzirom da moramo uhvatiti let za Berlin. Pozdravili smo se svi.
-Mala, pozdravi mi Chada.-, nasmješio se Sven dok je grlio Hayley.
-Dobro, veliki, hoću.-, nasmijala se.
-Josh, pozdravi nam Jennu!- viknuli smo svi u isti glas prema Joshu.
-E, da. Rekla mi je da vas pozdravim.-, doviknuo nam je Josh i nasmješio se.
-Tams, mi se još čujemo!- Taylor se nasmješio izdaleka. Uhvatila sam njegov smješak i prošli su me trnci. Kako je samo sladak. A tek način na koji je rekao to Tams... Zvučalo je tako američki, naglasak na a, to jest Tems. Nasmješila sam se i mahnula mu. Ušli smo u SUV i odvezli se u zračnu luku gdje smo uhvatili avion za Berlin. Ovaj let je, za razliku od prošlog danas, trajao cijelu vječnost. Nisam znala što bih sa sobom dok sam čekala da napokon sletimo. Slušala sam glazbu, gledala film, pokušavala spavati... NIŠTA nije otjeralo dosadu.
-Tami, daj se smiri, još malo smo tamo!- znali bi me često upozoriti dečki.
-To si reko prije pol sata!- odvratila bih ja bijesno. Nedugo nakon, što se meni nije tako činilo, sletili smo u Berlin. Jedva sam dočekala. Zgrabila sam svoje torbe i doslovno istrčala iz aviona!
-Tamara, stani!- viknuli su zamnom dečki uzimajući ruksake u ruke. Svi smo istrčali van, a tamo su nas dočekali, ni više ni manje, nego paparazzi. Slikali su nas čim smo izašli.
-Ajmo pozirat!- našalio se Sven, a ja sam pokleknula i stavila ruku ispred usta praveći se da šaljem poljubac. Zatim su i dečki oko mene stali u poze: Sven je zadigao rukave košulje i pokazao mišiće, Žac je čučnuo lijevo ispred mene, Oton se naslonio na Juru, a Jura je širom otvorio usta. Pozirali smo za fotografe koji su to jedva dočekali.
-Ok, predstava je završena.-, ispred nas se stvorilo nekoliko osoba u crnom koji su nas okružili i praktički prisilili da uđemo u bildirani kombi. Nisam shvaćala zašto bildirani kombi za nas. Odvezli su nas ravno u studio. Nismo stigli niti ostaviti stvari u hotelu. Kasnije sam i shvatila zašto. Nastupamo za pola sata. Otišla sam odmah u našu garderobu, našminkala se na svoj način i presvukla u nebo plave slim traperice, crnu majicu s natpisom I followed my dream koji je s vremenom postao bendova rečenica, te oko vrata obavila svjetlo plavu kariranu arafaticu koju sam složila kao šal. Bila sam potpuno spremna za nastup. Kasnije su mi se pridružili i dečki. Kako sam ja obukla svjetlo plave traperice, Sven je obukao isto takve, Žac hlačice do koljena malo tamnije boje, Jura bijele hlače, a Oton crne. Svi osim Otona su obukli crne majice. Oton je obukao bijelu.
-Klinci, 5 minuta.-, netko nam je upao u garderobu i užurbano zatvorio vrata. Sven je uvrijeđeno stavio ruku na srce.
-Klinci? Kako molim?- pravio se uvrijeđen. Pet minuta je prošlo u sekundi. Izašli smo na stage, a ja sam odmah bacila oko na cijelu publiku i žiri. Dvorana je bila krcata. Bilo je tu navijača svakog kandidata, ali prokrala se i pokoja naša slika. Žiri: tri frajera za velikim stolom. Da, tri frajera. To je bilo čudno za jedan ovakav show. Uskoro sam shvatila zašto tri frajera. Jedan od njih nekako je bio drugačiji, manje muževan. Vidjelo se po njegovoj bijeloj uskoj majici s printom i crnim kaputićem. Ovaj pored je umišljeno sjedio i pravio se kako uopće ne primjećuje da smo se pojavili na sceni što mu nikako nije polazilo od ruke zbog svih vriskova i skandiranja. Odbrojavanje je počelo i uskoro je kamera bila usmjerena prema voditeljici koja je promrmljala nešto na njemačkom, a zatim uzviknula "ALTERNATIVAA!" i pokazala rukom na nas na bini, a publika je skočila na noge i nastavila se derati. Umišljeni je popravio mikrofon u uhu i udobno se zavalio u sjedalo. One, two, three, four! začula sam Svena, a zatim se prepustila glazbi. Bili smo stvarno divlji na bini. I ova je publika znala riječi pjesme tako da se činilo kao da smo na koncertu ili nešto. Nekoliko puta sam im pružila mikrofon da zapjevaju i oni su to bez problema odradili. Umišljeni nije mogao prikriti iznenađenje. Na svu sreću, ja sam svoju domaću zadaću obavila i znam podosta o njemu. Dobro, znam mu samo ime, ali i to je početak. Nekakav. Valjda. Na kraju pjesme smo se duboko naklonili i ja sam viknula "Thank you very much!" prema publici i ponovno se naklonila. Voditeljica je došetala do nas...

Točno u tom trenutku mi je zazvonio mobitel. Dok mi j računalo još otvaralo link zgrabila sam vibrirajuću kockicu sa stola i javila se. U zadnje vrijeme se često javljamo sa "Yes?" jer nas češće zovu stranci nego rodbina. Nisam niti pogledala tko zove, već sam samo prislonila mobitel uhu i ustala se od stola.
-Hej, Tamy, HBomb je.-, Hayley! Nisam se s njom fakat dugo čula. Bilo mi je baš drago što je sad nazvala.
-Heeeeii! Pa kako si, šta ima?- pitala sam uzbuđeno.
-Zovem da pitam di si! Zato što mi sutra imamo tajni myspace koncert u Minhenu. Tak da, ako ste u blizini, mogli bismo se naći.-, počela sam mozgati. Rado bih se našla s njima, ali još rađe bih išla kući. Znam da i dečki tako misle, naporno je sve ovo.
-Mi smo ti u Italiji, to nije tako blizu, a sutra se vraćamo kući, tako da sumnjam da će biti išta od toga.-, nakon ovog smo nastavile čavrljati dok meni netko nije pokucao na vrata.
-Ej, netko mi kuca, pričekaj samo tren.-, rekla sam ubrzano kad je Hayley završila misao i bacila mobitel na krevet.
-IDEM!- viknula sam prema vratima i zatrčala se. Skoro sam si uhvatila nožne prste vratima kad sam ih otvarala.
-Hej, Tami! Zvala me Stella i žali se što su i tebi i Svenu mobiteli zauzeti.-, Oton mi je pričao ispred vrata.
-Aha, ma pusti to. Nego, šta je htjela?- Stella je bila naša menagerica i inače dobra prijateljica. Uvijek bi nam javila kad bi nam smjestila nešto gadno, tako da se nisam nadala nečem lijepom nakon poziva. Vratila sam se u sobu do kreveta, a Oton je krenuo zamnom. Uzela sam mobitel u ruke i pokazala Otonu rukom da šuti na tren prislonivši prst na usta.
-Hays, nazvat ću te kasnije, čini se da se nešto ozbiljno događa.-, rekla sam u slušalicu.
-Oh, ok. Čujemo se onda. Bye!- pozdravila me.
-Bye!- poklopila sam, -Pričaj sad.-, sjela sam na krevet u indijanski sjed i okrenula se prema Otonu.
-Smjestila nam je sutra gažu. Paa...skoro gažu.-, nasmijao se i sjeo na krevet.
-Kakvu gažu?- nasmješeno sam pitala.
-Njemačka traži zvijezdu. Ne znam kak se to na njemačkom kaže.-, nasmijao se.
-NJEMAČKA TRAŽI ZVIJEZDU??? Pa nismo svirali ni na HRVATSKA Traži Zvijezdu!- počela sam se smijati kao luđak i bacati po krevetu. Sven je odmah upao u sobu kroz vrata koja su povezivala moju i njegovu. Uvijek smo tražili takve sobe, sobe koje su povezane, u slučaju da se jednome od nas nešto dogodi.
-Šta je, šta se dereš toliko??- još sa slušalicom u ruci širio je ruke ispred nas smješkajući se.
-Zovi Žaca i Juru, morate ovo čut!- obuzdala sam smijeh samo kako bih mu to rekla.
-Dobro, eto nas odmah!- vratio se telefoniranju i poklopio. Zatim je otišao po dečke. Za nekih par minuta sva trojica su bili u mojoj sobi i Oton im je ispričao sve o telefonskom pozivu i razgovoru sa Stellom.
-NJEMAČKA TRAŽI ZVIJEZDU???- bila je i Svenova reakcija.
-DA! Šta nije to brutalno??- nasmijala sam se ponovno.
-Ma kakava Njemačka Traži Zvijezdu, ma BOK!- Žac se odmah pobunio, tipično za njega.
-Stella je to već sredila i oni vrte na TV-u da ćemo mi biti gosti posljednjih tjedan dana.-, odvratio je Oton. Sven koji je do sada stajao zgrabio je stolac i odvukao ga od stola. Okrenuo je zaslon prema nama i sjeo na onaj muški način, obrnuto od normalnog sjedenja na stolcu.
-Ljudi, ajmo mi to stvarno napravit. Pa šta? I to je nekakav honorarćić!- nasmješio nam se.
-Ma daaa...Honorarčić od sedam tisuća eura!!- viknuo je Oton prema njemu, a ja, kako sam upravo ispijala vodu iz čaše, sam svu vodu iz usta ispljuvala prema prozoru od zbunjenosti i nevjerice.
-Daj, ne zajebavaj!- viknula sam.
-Ne zajebavam!- odvratio mi je i okrenuo se prema meni.
-Ne zajebavaš?- pitala sam glasnije.
-Nikako!- odvratio je.
-ISUSE BOŽE! Znate vi...To...To je više od 50 000 kuna za jednu gažu!- zamuckivala sam.
-Ma to je ovaj nešt pobrko. Da nije rekla SEDAMSTO eura?- Sven se našalio, a Oton zgrabio jastuk i bacio ga prema njemu. Sven ga je uhvatio i dobacio Žacu dozivajući ga. Počeli su se nabacivati jastukom.
-Nisam ništa pobrkao. Misliš da bih TO pomiješao??- izbečio se na Svena.
-Ne znam ja. Hej, Jura! Oš?- htio je dobaciti jastuk Juri. Ovaj je samo postavio dlanove u hvataći položaj i uhvatio jastuk te ga dobacio do Žaca.
-I šta ćemo sad?- Žac se izvalio na moj krevet uhvativši jastuk i dobacivši ga do Svena.
-Pa moramo ić! Neamo baš puno izbora. Što Stella kaže, Stella i napravi!- našalio se Oton oponašajući Stellu.
-Aha. Pa eto, ajmo baš vidit, baš me zanima kako će to sve biti.-, nasmijao se bacajući jastuk prema Juri.
-E, de vamo!- Oton je ispružio ruke, a Jura mu dobacio jastuk. Oton ga je uhvatio i sjeo na njega.
-Eto, ajmo sad razgovarat ko ljudi.-, dok je on sakrivao ovaj jastuk i govorio, trojica su već našli drugi i počeli se ponovno dobacivati. Oton me pogledao i okrenuo očima.
-Pusti dječicu! Vidi kako su slatki!- nasmijala sam se.
-Ček...Kad je to Njemačka....bla, bla, bla, jel...- Jura je započeo.
-Traži Zvijezdu. Njemačka. Oni traže zvijezdu. Kuiš?- Sven je rekao uhvativši jastuk. Zatim ga je dobacio do Žaca. Redoslijed se promijenio od posljednjeg jastuka.
-Sutra u 8 po njihovom vremenu.-, Oton je rekao, a Sven i Žac prasnuli u smijeh. Zatim sam i ja shvatila čemu se smiju i nasmijala se.
-Stari, oni su u našoj vremenskoj zoni!- Jura je potapšao Otona po ramenu, a, kako je jastuk već došao do Jure, Oton mu je oteo jastuk i strpao i njega ispod sebe.
-Sam vi zajebavajte.-, dok je to govorio već su našli treći jastuk.
-PREDAJEM SE!- Oton je digao ruke u zrak i nasmijao se.
-Ej, Tami! Fataj!- nasmijao se Jura i bacio mi jastuk. Počela sam se dobacivati s njima.
-Pubertetlije nezrele.-, Oton nam se izbeljio pa smo i mi njemu. Pričali smo još neko vrijeme i dobacivali se jastukom u mojoj sobi, a zatim su oni otišli pakirati kovčege. I ja sam učinila isto, a onda sam se sjetila Hayley i njene ponude da se nađemo. Odmah sam ju nazvala, to nisam ostavila za kasnije.
-Ej, Bombo!- uvijek sam ju zezala zbog nadimka HBomb.
-Hej, što je bilo tako bitno da si me otkantala?- nasmijala se.
-Zvala nas je menagerica i pogodi šta nam je uvalila! Njemačka Traži Zvijezdu!- obje smo se udrile smijati.
-Pa niste vi više neki pubertetski teenage bend! Šta je to?- začuđeno je rekla kad je shvatila da se radi o ozbiljnoj stvari.
-Da, i ja si sve mislim. Idem baš pogledat tko je u žiriju i tko su kandidati.-, žurno sam vratila stolac na mjesto i uključila računalo. Otišla sam na stranice tog sranja i pogledala sve u opisu.
-Hm...Žiri, da vidimo. Daniel Schumacher. Joj, znam njega, to je onaj...-
-Honestlyyyyy kreten.-, nasmijala se Hayley prekinuvši me.
-Da, on. Al baš je sladak. Samo su mu ćube malo XXL.-, udrile smo se obje smijati.
-Amo dalje...Ham ham...Tom Kaulitz...poznato?- pitala sam Hayley jer ja blage nisam imala tko je to.
-Nikad čula, ae, mora bit još jedan.-, očito ju nije ni pretjerano zanimalo.
-Aha, eo, već trčim!- nasmijala sam se, -Bill Kaulitz. Poznato? Eo tu se frajer ceri na slici.-, nasmješila sam se.
-JOOJ! ZNAM! To je onaj čupavi! Al ne znam odkud je! Znam samo da je čupav. Nije tako ružan, mislim, sladak je. Uhm...Valjda, onoliko koliko to jedno čupavo biće može biti.-, nasmijala sam se ovoj izjavi.
-A čupav je i na slici. Kakva mu je to irokeza? Ae idem ga guglat.-, nasmijala se na spomen Googla.
-Daj guglaj i onog prije. Onog...onog Thomasa ili kako već.-, odvratila mi je.
-Ok, ajmo prvo njega jer ne znamo tko je on.-, odvratila sam već upisujući Thomas Kaulitz u Google. Ispalo mi je vrlo malo rezultata. I to su obično bili fan videi.
-E, a da nismo zeznule ime ili prezime? Daj provjeri još jednom!- rekla mi je, a ja sam to i učinila.
-UPS!- stavila sam ruku na usta, a ona se nasmijala, -Zove se Tom...bez as...Samo Tom.-, odvratila sam u slušalicu smijući se i upisivajući ime u Google. Ispale su na stotine slika, biografija, videa.
-De, ne da mi se sve to čitat. Očito neka big faca. Ima pletenice.-, obje smo se počele smijati.
-Gledat ću večeras, moram to vidit! Ionako smo obje u Njemačkoj, mora da imaju svoje kanale u hotelu.-, podrugljivo mi se nasmijala u slušalicu.
-Naravno da ćeš gledati.-, odvratila sam sarkastično.
-I ima da probaš onaj novi headbang koji smo smislile!- pomalo prijeteći mi je rekla.
-Dobro, mama.-, nasmijale smo se obje. Pogledala sam još i kandidate, a zatim se pozdravila s Hayley i ugasila računalo. Spakirala sam se do kraja i izašla pred hotel gdje sam se našla s dečkima. Ponovno su nas utrpali u onaj crni SUV i odvezli na aerodrom. U vožnji sam razmišljala samo kako ću sutra vidjeti Taylora. Bio je presladak i zapeo mi je za oko čim smo se upoznali. Dobro, i Josh je super, ali on je zauzet i to prilično, tako da sam se toga odmah riješila. Taylor mi je bio tako zabavan i opušten. S njim sam se uistinu zabavila. Odmah mi se svidio.
-Tamiii??? Zemlja zove Tamaru!- trznuo me nečiji glas. Okrenula sam glavu prema stražnjim sjedalima na kojima su dečki sjedili. Ja sam uvijek sjedila naprijed jer nisam najbolje podnosila vožnju.
-Uključi se u razgovor.-, Sven me u potpunosti odvratio od misli. Uključila sam se u njihov razgovor i uskoro smo bili u avionu. Zatim sam se sjetila mejla one Ruth i njenog linka s kojim ne znam što je bilo jer mi se lap top ugasio prije nego što sam vidjela išta. Da pogledam sad? Ma ne, prelijena sam, pogledat ću kad dođemo u hotel. Ako dođemo u hotel.

-Dečki, možemo mi to. Jeste spremni?- nasmijala sam se sjedeći u krilu našeg bubnjara Žaca. Nalazili smo se u backstageu jednog showa u Italiji. Sve je ovo bilo tako nestvarno. Mi smo praktički još klinci. Sven ima dvadeset, Žac devetnaest kao i Oton, Jura dvadeset i jednu, a ja osamnaest godina. Svi smo tako mladi i jedva da smo završili školu. Imala sam sreće pa sam bila napredna i preskakala jednu godinu srednje. I sada smo tu. Veliki i poznati rock bend koji se upravo sprema izaći na pozornicu i rasturiti cijelu publiku svojim hitom Right Where We Need To Be. Ponekad se pitam je li ovo stvarno ili je sve samo san iz kojeg ću se probuditi u najuzbudljivijem trenutku. Ova pjesma je odjeknula čak do Amerike tako da nas nakon europske čeka i američka turneja. Turneja još nije ni počela, a već nam govore da su karte za neke lokacije rasprodane. Ali doslovno rasprodane do te mjere da se ne može naći mjesto ni za velike ljude. Svi smo veoma uzbuđeni zbog svih nastupa...pa tako i zbog ovog.
-Naravno da možemo. Ipak smo mi Alternativa!- Sven se nasmijao, a Oton je skliznuo sa stolca.
-U jebote!- svi smo se nasmijali njegovoj reakciji. Žac je počeo bubnjati po zraku, a ja sam počela šuškati ustima pokušavajući proizvesti zvuk bubnjeva. Uskoro smo se svi počeli smijati i zabavljati, a u svima je trema rasla svakom minutom sve više i više. Jura je cijelo vrijeme šutio, samo se smješkajući ili eventualno smijući kada bismo svi to činili. Naime, našem basistu je trebala dupla doza koncentracije dok je gospodin glavni gitarist samo zafrkavao sve oko sebe. Svena je to najviše smirivalo. Oton se svako malo morao oduprijeti želji da pucne prste jer mu to nitko ne preporučuje par minuta prije izlaska na scenu gdje će morati svirati gitaru. A ja? Ja sam bila savršeno u neredu! Spremala sam se fanovima pokazati novu boju kose. Plava s ljubičastim šiškama. Kosa mi je inače bila do ramena i često sam eksperimentirala s bojama kose. Zbog toga i headbanganja često su me uspoređivali s Hayley Williams, ali svatko dovoljno normalan vidi da te usporedbe nemaju puno smisla. Tako to vidi i ona. Već je par puta javno rekla da joj se sviđa moj stil i kada smo se prvi put vidjele, na našem prvom posjetu Americi, slikale smo se dok smo zajedno potpisivale CD-e naših novih albuma, njihovog Brand New Eyesa i našeg I'm SOO Awake, za privatne Facebook i Twitter profile. Odtada smo u stalnom kontaktu.
-Ljudi, još pet minuta!- viknuo nam je čovjek u crnoj majici kratkih rukava s velikim sklopom slušalica i mikrofona na glavi. Zatim se vratio svojoj poziciji, stajanju vrlo blizu scene i kamere.
-Eto, djeco, to je to. Tamara, goni mi se iz krila!- Žac me pokušao izgurati iz svog krila, ali ja se nisam micala. Počela sam se praviti da meditiram. Pet minuta je prošlo nevjerojatno brzo.
-Vrijeme je!- ponovno nam se obratio onaj čovjek. Još uvijek sam se pravila da meditiram pa je Sven mirno došetao do nas dvoje i stao ispred mene na sekundu. Pogledala sam ga otvorivši jedno oko. Podigao je obrve, zgrabio me i prebacio sebi na rame.
-Što radiš?- viknula sam, a on se zatrčao prema vratima. Počela sam vrištati, a ljudi koji su išli za nama su se smijali. Sven je izletio na pozornicu i spustio me na pod, bolje rečeno, polegao me na pod, a cijela se publika udrila smijati. Svi su znali da smo mi prilično šašavi pa se ovakvo što dalo i očekivati od nas. Naravno, ubacili su reklame prije nego što smo mi istrčali tako da ovaj incident nije imao televizijske razmjere. Svi smo se postavili na naša mjesta dok je rulja vrištala. Uspjela sam primjetiti par transparenata s velikim slikama nas ili nekim natpisima na hrvatskom. Lošem hrvatskom, bolje rečeno. Uskoro je onaj isti muškarac prstima počeo odbrojavati sekunde do početka snimanja. Kad smo došli do nula Žac je 4 puta lupio štapom o štap, a Sven viknuo One, Two, Three, Four! Zatim su počeli svirati. Uvijek smo išli live, nikad na playback. Počela sam se ponašati kao uvijek na sceni i uskoro je sva nervoza nestala. Uvijek sam imala posebnu presvlaku za mikrofon. Bila je u boji moje kose. Sada je to bila bijela (jer je ovo bila vrlo svijetla nijansa plave) s ljubičastim prugicama. Zebrasti mikrofon, nema što. Publika je znala apsolutno svaku riječ pjesme i to me iznova oduševljavalo. Svirali smo potpuno opušteno, baš kao što smo to činili svaki puta. Za nekih tri do četiri minute pjesma je završila, a ja sam se zahvalila publici u ime cijelog benda, točno onako kako su to veliki pjevači činili. Naklonila sam se zajedno s dečkima. Zatim nas je voditeljica pozvala da sjednemo na trosjed pored nje. Bila sam užasno niža od dečkiju. Visina mi je bila negdje oko 162 centimetra i to mi je bio veliki minus, ali i plus u bendu. Dečki su bili svaki po najmanje 180 cm. Kad smo se približili povišenom kauču Sven se nasmijao i stavio ruku ispred mene.
-Mislim da ćemo imati problemčić ovdje.-, rekao je tečnim engleskim, a prevoditeljica je prevodila sve to s mikrofonom u ruci za publiku i voditeljicu.
-Kakav problem?- pitala je ova na talijanskom, a prevoditeljica prevela na engleski.
-Tamara nam je malo preniska, neće moći nogama dotaknuti pod.-, nasmijao se i zavalio na kauč, a ja sam ostala stajati.
-Oh, donesite nešto ovamo.-, ovacije smijeha su prožimale publiku i dečke na kauču.
-Ne, stvarno nema potrebe- odvratila sam odmahujući rukom kad sam čula prijevod, -Sjest ću i prekrižiti noge...ili već nešto!- nasmijala sam se i sjela na kauč prekriživši noge. Uslijedio je prilično dosadan intervju, ispitivala nas je o našem prijašnjem albumu koji smo izdali prije dvije godine, ali nije bio toliko uspješan.
-Definitivno nam je postavio temelje u glazbi. Iako smo mi jedan bend koji nije ograničen žanrovima i jednostavno sviramo ono što volimo, može se reći da je naš prvi album postavio temelje našoj glazbi.-, Sven je odgovorio. Veliki plus cijelom bendu je bio taj što smo svi vrlo dobro znali engleski pa nismo imali problema sa sporazumijevanjem u stranim emisijama i medijima.
-Hoćete li ovom turnejom posjetiti i naš grad Rim?- bilo je pretpostavljam posljednje pitanje.
-Ne znamo još za sigurno hoće li to biti Rim, no Italija nam je definitivno u planu. Vidjet ćete sve za nekoliko dana kada objavimo službene datume na našoj web stranici.-, odgovorila sam, a Oton mi je oteo mikrofon.
-Stay tuned!- progovorio je na što je nekolicina djevojaka počela vrištati. Mi ostali smo se nasmijali, a Žac je pružio ruku prema mikrofonu, a Oton mu je dao pet koji Žac nije tražio što je izazvalo još jače vriskove i smijeh publike. Nakon toga mu je dao mikrofon.
-I pogodite što! Slobodan je!- Žac se nasmijao na što mu je Oton opalio čušku.
-Evo, kad smo već kod vrištanja, što mislite o Tokio Hotelu...-, nije ni dovršila, a publika je počela vrištati i skandirati, -...dakle...-, samo je raširila ruke.
-Hah. ŠTO VI MISLITE O TOKIO HOTELU?- zaderala sam se prema publici koja je zavrištala još jače! Nasmijala sam se i sjela natrag na kauč.
-Oni inače nisu naša vrsta glazbe, tako da ne pratimo baš što se događa s njima, ali mislim da su dečki vrlo dobri u svom poslu.-, Jura je jedva dolazio do riječi dok se publika nije stišala. Dečki su kimali glavom slažući se, a ja sam se samo smješkala.
-A ti, Tamara?- pogledala me nasmješivši se lažno za kameru.
-Ja? Ma ja vam pratim svaki njihov pokret!- našalila sam se i izazvala ovacije smijeha i vriskova, -Ne, šalim se. Inače ne razmišljam o njima previše tako da ni nemam neko mišljenje. Iako, mislim da su oni jako dobar bend. Svaka čast dečkima.-, nasmješila sam se. Kasnije su nas pitali naravno i za Hayley, odnosno moju takoreć sličnost s njom što smo naravno negirali. Na kraju intervjua su se Sven i Oton zatrčali u publiku i podijelili par intervjua, a Jura, Žac i ja smo pozirali za neke fanove koji su slikali cijelu stvar s obzirom da je fotografiranje bilo dopušteno posebno danas. Nakon svega smo se duboko naklonili publici i napustili binu.
-Ideš. Ovo je bilo baš zakon!- nasmijao se Žac.
-Da, samo me ubiše oni reflektori, jebem im mater.-, Oton je obrisao čelo, a mi se svi potiho nasmijali. U backstageu su nam svi čestitali na izvrsnom nastupu, a mi smo se skromno držali zahvaljujući im svima. Ipak smo mi samo hrpetina dječurlije koja je pustom igrom slučaja dogurala do gdje smo sad. Očistila sam svu šminku s očiju gledajući se u zrcalo. Ova kombinacija boje kose mi je baš stajala. Slagala se s mojim prljavo plavim očima. Ionako ću vjerojatno vrlo brzo promijeniti boju. Prirodna boja kose? Toliko sam ju puta bojila da se ni ne sjećam. Iako, nikad ne koristim stvarne boje. Obično su to uvijek sprejevi i šamponi. Na taj način mogu svaki dan promijeniti boju kose i to mi se sviđalo.
-Tami...ajmo!- začula sam poznat glas iza sebe. Jura me dozvao. Pokupila sam sve svoje stvari iz gerderobe i izašla van. Tamo sam se sastala s dečkima pa smo svi zajedno krenuli prema izlazu. Ispred stražnjeg ulaza se skupila nekolicina fanova i svima smo podijelili autograme i slike. Bili smo relativno novi u ovome i nikada nam nije bilo dosta fotkanja i potpisivanja. Nakon toga smo uskočili u crni kombi sa zatamnjenim staklima i krenuli prema hotelu. Ondje smo se rastali. Dečki su otišli u svoje, a ja u svoju sobu. Bile su udaljene par metara s obzirom da smo svi na istom katu i u istom hodniku. Bacila sam jaknu i torbu na krevet, a zatim se odmah ulogirala na Facebook, Twitter i slično kako bih provjerila sve ono što preko iPhonea nisam mogla. Isto tako sam se još jednim statusom zahvalila svima koji su danas bili u publici i koji su nas gledali preko malih ekrana. Pročitala sam nebrojeno fan poruka. Za oko mi je zapela jedna.

Draga Tamara,
Molim te, pogledaj ovu web stranicu. Nakon toga mi se, molim te, javi i kaži svoje mišljenje.
Nadam se da ćeš ovo pročitati jer sam ti ostavila na svim profilima. Čak i na službenoj web
stranici. Ne zaboravi javiti i dečkima ;)
Pozdravlja te Ruth.

Otvorila sam link koji mi je poslala...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.