Avionski let koji je trajao oko sat i pol prošao je uistinu brzo. Jedini problem je bio taj što su nas iskrcali u Frankfurtu. Naime, show je u Berlinu, zato je dobro što smo došli dan ranije, moći ćemo se naći s Paramore. Uslijedila je vožnja do Minhena koja je trajala dulje od leta iako mi to nismo Bog zna kako osjetili s obzirom da smo se zafrkavali cijelo vrijeme. Primila sam par SMS-ova od Hayley. "Jeste stigli?" "Ne." "Jeste stigli?" "Ne." "Jeste stigli?" "Ne." "A sad?" "NEEE!" popizdila sam na kraju. Bilo ih je previše u roku od pet minuta. "Haha. T. jedva čeka da te vidi. Pst, nisam ja rekla :)" onaj slijedeći mi se svidio. "Možeš 'suptilno' natuknuti da i ja jedva čekam njega vidjeti ;)" ovo je bilo tako ne promišljeno. "Op op. Baš me zanima njegova reakcija...aaaa...smješka se. :D" sms koji je stigao vrlo brzo navukao mi je osmijeh na lice.
-S kim se to tipkaš?- odvalio je Jura, a svi se nasmijali.
-S Hayley.-, kratko sam odgovorila.
-E, daj pitaj di su oni, mi smo skoro u Minhenu pa bi bilo zgodno da ne lutamo po gradu, nego da se dogovorimo pa dođemo na jedno mjesto. Znaš, ljudi to obično tako rade.-, Sven je zatreptao svojim smeđim očima u sarkastičnom stilu.
-Ae. Baš ćemo vidjeti.-, nasmješih se i natipkah SMS. "Hmmm... Ajmo svi u razgledavanje, krenimo od Ludwigstrasse-a."
-Kee piše?- pitao je Jura čim je čuo ton poruke. Od kad smo vidjeli onaj intervju u kojem Bandić priča engleski nekako smo svi riječ "Kee" pretvorili u vlastitu uzrečicu.
-Kaže da bi oni u Ludwigstrasse.-, nasmješila sam se.
-Na kojem dijelu? Znaš ti kolka je to ulica?- Sven se izbečio na mene.
-Onak...NE! Nikad nisam bila u Minhenu. Nikad nisam bila ni u Minhenovom DVORIŠTU! Kuiš? NIKAD!- odvalila sam, a ovi su se udrili smijati.
-Minhenovom dvorištu? Ma šta?- Žac mi je razbarušio kosu.
-Mrzim kad to radiš. I mrzim kad to radite.-, prstom sam zamahnula prema njima i vratila se pisanju SMS-a.
"Ajmo na početak tamo na zapadu. To mi se sviđa više." došla mi je poruka.
-Dečki, oni bi zapad.-, okrenula sam glavu prema natrag još držeći mobitel u obje ruke.
-Ma boli me neka stvar, sam nek oni nađu mjesto da ne moram ja.-, odvratio je Sven i pogledao kroz prozor.
-Zapad? Na kojoj je to strani?- Žac se počešao po glavi na što sam se ja premjestila na stražnja sjedala skoro zapevši za mjenjač lijevom nogom. Raširili smo plan grada Minhena i počeli tražiti Ludwigstrasse. Kad smo je našli svi smo Žacu prstom pokazali na zapadnu stranu ulice.
-Pa dobro, šta ste napravili tolku frku, mogli ste samo reć!- nasmijali smo se dok je on zbunjeno piljio u plan. Vratila sam se natrag na sjedalo i stavila na oči velike crne sunčane naočale ljubičastog okvira. Pasale su s kosom. Dečki su se uvijek smijali kada bi ih vidjeli, pa im to nije promaklo niti ovaj put. Vozač me isto pogledao krajičkom oka i nasmješio se. Uskoro smo se dovezli do mjesta gdje smo se trebali naći s Paramore. Vidjeli smo ih kako nas čekaju u jednom kafiću. Izašli smo iz auta i krenuli prema njima. Čim me vidjela, Hayley je počela mahati kao luda i vikati prema nama. Onda sam ugledala Taylora. Bio je zgodan, kao i uvijek, u svojoj plavo-zelenoj flanel košulji i plavim trapericima. Uvijek je nosio crvenu kapicu na glavi pa tako i sad, a na nogama Vansice. Osjetila sam kako mi se bilo ubrzava svakim korakom bliže njima. Na poslijetku su se oni svi digli i svi smo se redom izgrlili i napozdravljali. Prvo Hayley i ja, a zatim i dečki.
-Pa di si ti meni, mala?- viknuo je Sven prema Hayley s obzirom da je ona uistinu bila puno niža od njega. Sven je bio najviši od svih nas ovdje.
-A eto me ti, veliki!- nasmijali su se oboje i zagrlili.
-Hej, Tamara.-, Taylor mi se približio i krenuo me zagrliti. Nije bio siguran kako da to učini i ja sam to primjetila i nasmješivši se zagrlila ga oko pasa.
-Hej, pa di si?- odvratila sam još u njegovom zagrljaju.
-Živ, živ.-, našalio se. Uskoro smo svi posjedali u kafić i krenuli pričati. Nadoknađivali smo sve do sad propušteno. Uskoro su nam uz razgovor proletjela dva sata i nama je već bilo vrijeme za polazak s obzirom da moramo uhvatiti let za Berlin. Pozdravili smo se svi.
-Mala, pozdravi mi Chada.-, nasmješio se Sven dok je grlio Hayley.
-Dobro, veliki, hoću.-, nasmijala se.
-Josh, pozdravi nam Jennu!- viknuli smo svi u isti glas prema Joshu.
-E, da. Rekla mi je da vas pozdravim.-, doviknuo nam je Josh i nasmješio se.
-Tams, mi se još čujemo!- Taylor se nasmješio izdaleka. Uhvatila sam njegov smješak i prošli su me trnci. Kako je samo sladak. A tek način na koji je rekao to Tams... Zvučalo je tako američki, naglasak na a, to jest Tems. Nasmješila sam se i mahnula mu. Ušli smo u SUV i odvezli se u zračnu luku gdje smo uhvatili avion za Berlin. Ovaj let je, za razliku od prošlog danas, trajao cijelu vječnost. Nisam znala što bih sa sobom dok sam čekala da napokon sletimo. Slušala sam glazbu, gledala film, pokušavala spavati... NIŠTA nije otjeralo dosadu.
-Tami, daj se smiri, još malo smo tamo!- znali bi me često upozoriti dečki.
-To si reko prije pol sata!- odvratila bih ja bijesno. Nedugo nakon, što se meni nije tako činilo, sletili smo u Berlin. Jedva sam dočekala. Zgrabila sam svoje torbe i doslovno istrčala iz aviona!
-Tamara, stani!- viknuli su zamnom dečki uzimajući ruksake u ruke. Svi smo istrčali van, a tamo su nas dočekali, ni više ni manje, nego paparazzi. Slikali su nas čim smo izašli.
-Ajmo pozirat!- našalio se Sven, a ja sam pokleknula i stavila ruku ispred usta praveći se da šaljem poljubac. Zatim su i dečki oko mene stali u poze: Sven je zadigao rukave košulje i pokazao mišiće, Žac je čučnuo lijevo ispred mene, Oton se naslonio na Juru, a Jura je širom otvorio usta. Pozirali smo za fotografe koji su to jedva dočekali.
-Ok, predstava je završena.-, ispred nas se stvorilo nekoliko osoba u crnom koji su nas okružili i praktički prisilili da uđemo u bildirani kombi. Nisam shvaćala zašto bildirani kombi za nas. Odvezli su nas ravno u studio. Nismo stigli niti ostaviti stvari u hotelu. Kasnije sam i shvatila zašto. Nastupamo za pola sata. Otišla sam odmah u našu garderobu, našminkala se na svoj način i presvukla u nebo plave slim traperice, crnu majicu s natpisom I followed my dream koji je s vremenom postao bendova rečenica, te oko vrata obavila svjetlo plavu kariranu arafaticu koju sam složila kao šal. Bila sam potpuno spremna za nastup. Kasnije su mi se pridružili i dečki. Kako sam ja obukla svjetlo plave traperice, Sven je obukao isto takve, Žac hlačice do koljena malo tamnije boje, Jura bijele hlače, a Oton crne. Svi osim Otona su obukli crne majice. Oton je obukao bijelu.
-Klinci, 5 minuta.-, netko nam je upao u garderobu i užurbano zatvorio vrata. Sven je uvrijeđeno stavio ruku na srce.
-Klinci? Kako molim?- pravio se uvrijeđen. Pet minuta je prošlo u sekundi. Izašli smo na stage, a ja sam odmah bacila oko na cijelu publiku i žiri. Dvorana je bila krcata. Bilo je tu navijača svakog kandidata, ali prokrala se i pokoja naša slika. Žiri: tri frajera za velikim stolom. Da, tri frajera. To je bilo čudno za jedan ovakav show. Uskoro sam shvatila zašto tri frajera. Jedan od njih nekako je bio drugačiji, manje muževan. Vidjelo se po njegovoj bijeloj uskoj majici s printom i crnim kaputićem. Ovaj pored je umišljeno sjedio i pravio se kako uopće ne primjećuje da smo se pojavili na sceni što mu nikako nije polazilo od ruke zbog svih vriskova i skandiranja. Odbrojavanje je počelo i uskoro je kamera bila usmjerena prema voditeljici koja je promrmljala nešto na njemačkom, a zatim uzviknula "ALTERNATIVAA!" i pokazala rukom na nas na bini, a publika je skočila na noge i nastavila se derati. Umišljeni je popravio mikrofon u uhu i udobno se zavalio u sjedalo. One, two, three, four! začula sam Svena, a zatim se prepustila glazbi. Bili smo stvarno divlji na bini. I ova je publika znala riječi pjesme tako da se činilo kao da smo na koncertu ili nešto. Nekoliko puta sam im pružila mikrofon da zapjevaju i oni su to bez problema odradili. Umišljeni nije mogao prikriti iznenađenje. Na svu sreću, ja sam svoju domaću zadaću obavila i znam podosta o njemu. Dobro, znam mu samo ime, ali i to je početak. Nekakav. Valjda. Na kraju pjesme smo se duboko naklonili i ja sam viknula "Thank you very much!" prema publici i ponovno se naklonila. Voditeljica je došetala do nas...
Post je objavljen 26.04.2010. u 18:15 sati.