Presjedila sam mu cijelu emisiju u krilu. Postalo mi je vrlo udobno. Promijenila sam nekoliko položaja. Bilo je tu ležanja, grljenja, normalnog sjedenja, indijanskog sjeda i svakojakih čuda. Znali smo da se emisiji uskoro približavao kraj kad je voditeljica najavila propagandni program, a osoba za kamerom viknula kako je to zadnji.
-I tako...kak si ti meni?- pitao me odjednom. Nisam se iz njegovog krila micala čak niti za vrijeme predaha.
-Ma sjajno, a ti?- odvratila sam veselo.
-Malo razočaran današnjim točkama.-, okrenuo je očima.
-Nemoj biti, nisu oni profići. Svatko treba poticaj.-, rekla sam nasmješivši se.
-Ma znam, ali opet...Mi smo bili puno bolji na početku.-, umišljeno se nalaktio na zaslon stolca i pogledao me stisnutih usana.
-Mi nismo.-, pogledala sam u stranu.
-Ma niste kurac.-, odvratio je i također pogledao u stranu.
-Ne, ozbiljno. Nismo. Dobro, od ovog zadnjeg smo DEFINITIVNO bili bolji, ali od ostalih...Ma zapravo, dalo bi se raspravljat.-, rekla sam, a on se nasmijao.
-E, idem zapalit. Oš samnom?- počeo je kopati po džepovima tražeći upaljač.
-Može.-, rekla sam i digla se s njega. Nakon toga se i on ustao.
-Uf, pokočile mi se noge.-, nasmješio se i otresao prvo desnu, a zatim i lijevu nogu. Nasmijala sam se i odmakla od stolca. Bill nas je samo pogledao.
-Kud ćete?- kimnuo je glavom prema meni.
-Ma idem zapalit. Ajmo.-, odgovorio mu je sudac dva umjesto mene. Uvukao je stolac pod stol, a zatim spustio ruku do mog pasa i na taj me način obgrlio. Krenuli smo prema jednom od izlaza koji su sada bili otvoreni u slučaju da netko ima potrebu zapaliti, kao primjerice sudac dva.
-Tom, 5 minuta!- vikali su mu sa svih strana.
-Ok!- odvratio je i mahnuo prema čovjeku u crnom, -Puši kurac.-, tiho je rekao čim se ovaj maknuo. Ušli smo u nekakav zatamljeni hodnik u kome je pušenje očito bilo dozvoljeno. On se naslonio na desni zid, a ja na lijevi. Oboje smo jednu nogu svinuli u koljenu i stavili na zid. Izvukao je kutiju cigareta i ponudio me.
-Hvala ti, ali ja ne pušim.-, odmahnula sam rukom ispred kutije.
-Ne? Pa kako izdržiš sve ovo?- začudio se spremajući kutiju i vadeći upaljač.
-Trčim. Svako jutro.-, nasmješila sam se, a on pripalio cigaretu.
-Ajde, i to je neki način riješavanja stresa.-, osmjehnuo se i pogledao prema tlu.
-I to kakav.-, pogledala sam udesno kako bih se uvjerila da nas nitko ne zove ili da snimanje nije započelo.
-Inače, čim se baviš? Osim, jel, pjevanjem.-, pitao me i pogledao. Hodnik je bio dovoljno širok kako ja ne bih osjetila miris dima prejako. Dim bi, dok bi došao do mene, već izgubio boju i nekakav svoj specifičan miris.
-Paa...ja sam više kreativna osoba. Slikam, stalno nešto škrabam po papirima, i tako. Ništa specijalno. A ti?- pitala sam nasmješivši se i na tren pogledavši u njegove cipele. Fascinirao me način na koji ih je furao. Jedan jezik van, a drugi unutra.
-Ja se ne bavim ničim. Imam ljude koji to mogu umjesto mene, šta bi ja još trebao?- otresao je pepeo i pogledao na svoje lijevo, a moje desno, pogledavši zove li itko. Barem pretpostavljam da je zato. Onda je bacio do pola popušenu cigaretu na tlo i ugasio ju nogom.
-Ajmo.-, pozvao me krenuvši naprijed. Pošla sam za njim prekriženih ruku kako sam i stajala cijelo vrijeme.
-Slobodno vrijeme?- pitala sam.
-Nemam. Hrana?- uslijedio je niz kratkih pitanja i odgovora.
-Voće. Meso?-
-Vegetarijanac. Boja?-
-Bijela. Glazba?-
-Hip Hop. Aerosmith?-
-Volim. Moda.-
-Sve više se zanimam u zadnje vrijeme. Suknjice?-
-Nećeš često vidjeti na meni. Osim nekih kul. Vjera?-
-Do sad ateist, mislim da će uskoro biti promijenjeno u agnostik. Ti?-
-Katolik. Boja?-
-Plava, crna, crvena. Slobodno vrijeme?-
-Frendovi, moj kreativni kutak. Omiljeno doba dana?-
-Prespavam cijelo jutro, ustanem na ručak, crknem oko 10. Nemam. Tvoje?-
-Jutro. Rano. Boja kose?- već smo došetali do stola. Izvukao je stolac.
-Prirodno prljavo plava, sad crna. Tvoja?- sjeo je na stolac i potapšao se po koljenima u znak meni da sjednem. Sjela sam i okrenula se na koso, prema njemu. Stavila sam ruku iza njega na naslon.
-Nemam pojma, iskreno govoreći. Toliko sam puta promijenila. Mislim da je smeđa. Oči kod cura?- nasmijao se na ovo pitanje.
-Smeđe, baš kao tvoje.-, i zastao na tren, -Oči kod frajera?-
-Plave. Iako ne gledam vanjštinu. Na plavooke padam odmah.-, nasmješila sam se
-Šteta što nisam plavook.-, nasmijala sam se, -Stil kod frajera?-
-Hmm...Nije bitan, bitno je da nije ništa pretjerano ili isfurano. Stil kod cure?- gledali smo se baš ravno u oči.
-Prije je bilo šminkerica, a sad više ne znam. I rokerice pašu.-, nasmješio se, -Piće?-
-Voda.-, rekla sam, a on se nasmijao i to baš jako.
-VODA??- pogledao me sa čuđenjem.
-Da.-, kratko sam odvratila.
-Okeej....-, čudljivo je pogledao u stranu.
-Trenirke ili hlače?- pitala sam.
-Trenirke.-, odgovorio je.
-Za jednu noć ili duge veze?- ponovno sam ja pitala.
-Zar nije sad moj red?- nasmješio se.
-Uhm...ne. Sjećaš se? Kad smo pričali o plavim očima ti si postavio dva pitanja. Ae, da čujem. Jedna noć ili duge veze.-, nasmijala sam se.
-Jedna noć.-, odvratio je nekako sjetno, -Sad je moj red?- pitao je kad je ulovio moj začuđeni pogled.
-Da.-, osmjehnula sam se.
-Najdulja veza?- podigao je jednu obrvu.
-Tri godine. Ti?- zamislila sam se na tren.
-Tri tjedna.-, rekao je, a ja sam se nasmijala.
-Što je tu smješno?- pitao je pogledavši me sa smješkom.
-Ma ništa. Tebi fakat treba poduka.-, nasmijala sam se još jednom.
-Ok, ajmo dalje. Ljubav?-
-Postoji, ali ona na prvi pogled ne. Koliko si puta rekao curi da ju voliš?- pitala sam odmah kao iz topa.
-Nijednom. Ti?- kimnuo je prema meni.
-Samo frendici, ništa ozbiljno.-, nasmijali smo se oboje.
-Ma na frajera mislim.-, odmahnuo je glavom.
-Ma znam. Uhm...jednom.-, pogledala sam prema stropu, a zatim smo začuli odbrojavanje. Okrenula sam se prema naprijed.
-Ma nasloni se.-, nasmijao se, a ja sam se naslonila na njega. Tako smo sjedili i čekali završetak odbrojavanja. Brat mu se sa strane stalno smješkao.
-Dragi gledatelji, dobro došli natrag. Dakle, nakon ovog predaha ćemo vam još jednom pustiti telefonske brojeve kandidata. Ako želite glasati za...-, počela je govoriti imena kandidata i njihove telefonske brojeve.
-Pas ili mačka?- pitao je iznenadno.
-Pas. Omiljena pasmina?- nastavila sam igru okrenuvši se prema njemu.
-Ptičar.-
-Moja isto!- uzbuđeno sam rekla, a on se nasmijao.
-Lijevak ili dešnjak?-
-Polu lijevak. Pišem desnom, jedem lijevom. Znam se uhvatit i da pišem lijevom. Ti?-
-Objeručnjak.-, nasmijao se.
-Tjestenina?-
-Obožavam, burek?- pitala sam. Naravno, uvijek sam morala uplesti burek u razgovore.
-Nikad probao.-, slegnuo je ramenima.
-Ooooo, ne može tako!- zasiktala sam, a on se nasmijao.
-Evo, probat ću jednom samo za tebe, obećavam.-, nasmješio se.
-I bolje ti je.-, zaprijetila sam mu prstom.
-Eto ga, mi vas sad napuštamo, a vi umorite svoje prstiće i vjerno glasajte za svog favorita. Vidimo se za sat vremena.-, voditeljica je mahnula u kameru. Kad su se kamere pogasile svi članovi žirija osim suca dva su se digli. Doduše, ovaj nije imao ni priliku s obzirom da sam sjedila na njemu.
-Najdraža pjesma?- pitao je.
-Hm...stalno ih mijenjam, ali trenutačno Kings Of Leon - Use Somebody.-, kimnula sam glavom.
-Uu, lijepa i ima osjećaj za glazbu.-, prokomentirao je, a ja sam se sramežljivo osmjehnula.
-Daj šuti.-, tiho sam rekla smješkajući se i gledajući u svoje noge. Primio me za bradu i lagano podigao prema sebi. Pogledala sam ga.
-Jesi. Uistinu.-, nasmješio se.
-Hvala.-, pogledala sam ponovno prema tlu, a zatim ga pogledala u oči.
-Ideš, Tom?- pitao je Daniel.
-Aha. Eto nas za sekundu.-, odgovorio mu je. Nije ga niti pogledao, već je samo piljio u moje oči. Ovaj se otkrenuo i otišao.
-Ajmo i mi polako.-, rekla sam mu i digla se iz njegovog krila.
-Ajmo.-, nasmješio se i ustao. Vratio je stolac na mjesto i ponovno me na isti način zagrlio. Kretali smo se prema izlazu s bine. Ponovno smo krenuli nekim hodnikom, a ondje su nas zaustavili dečki iz mog benda i još neka osoba.
-O-ho-ho, Tami. Ček IT AUT!- nasmijao se Sven čvrsto izgovarajući Č i T. Ostali dečki su se samo nasmijali.
-Eto, vi ste me uvalili u ovo, a na kraju sam se i zabavila.-, rekavši na hrvatskom isplazila sam mu jezik.
-Oho...Zabava, a?- Jura je odvalio, a dečki počeli oookati.
-Vas dvoje, zamnom.-, pokazala je ona druga osoba prstom na mene i suca dva. Počeo je hodati naprijed. Sudac dva samo me pogledao i slegnuo ramenima. Sven je, dakako, krenuo zamnom. Šutili smo sve dok ovaj nije stao pred nekom sobom. Otključao je vrata i pustio nas sve unutra.
-Vaše ponašanje večeras bilo je neprihvatljivo. TO se ne radi na nacionalnoj televiziji. Ovo nije cirkus.-, odvratio je siktajući kroz zube. Počeo nam je držati predavanje, no nismo ga slušali. Sudac dva je piljio u mene, a ja povremeno skrenula pogled prema njemu. Osjećala sam da ga želim zgrabiti i zažvaliti na sred sobe, a sudeći po signalima koje mi je slao, ni on nije htio ništa drugo. Povremeno bih se ugrizla za usnicu dok sam gledala u njega što je on primjetio. Podigao bi obrve u mom smjeru ili nešto slično. Sven, a ni onaj čovjek nisu ništa primjetili.
-....jel to jasno?- viknuo je na nas. Oboje smo kimnuli glavom. Pojma nisam imala što bi to trebalo biti jasno.
-A sad...Sad ću vas ostaviti same da prodiskutirate tu grešku.-, rekao je i rukom pozvao Svena koji je napustio sobu. Zatim je i ovaj izašao. Ostavili su ključ u unutarnjoj bravi. Velika greška. Nisu pojma imali koga su ostavili u sobi. Čim su se vrata zatvorila ja sam se ustala, a sudac dva posegnuo za ključem u bravi. Zaključao je vrata i počeo mi se približavati. I ja sam krenula prema njemu. Našli smo se negdje na sredini sobe. Agresivno me zgrabio i počeo ljubiti. Bila sam vrlo niska pa je uskoro shvatio da će me morati povisiti. Digao me u zrak, a ja sam se nogama primila za njegove bokove. Zateturao je do zida i naslonio nas.
-Sladoled ili kolači?- pitao me dok me ljubio po vratu.
-Sladoled.-, osjetila sam kako je zavukao ruke pod moju majicu. Mogao je to s obzirom da smo bili naslonjeni na zid.
-Rifle ili traperice?- pitao je ponovno, ovaj put brže.
-Koja je razlika?- nasmijala sam se.
-Nije bitno. Ah, to je dobro.-, odvratio je dok sam ga ljubila po vratu. Svatko ima onu jednu točku na vratu koja ga može napaliti do bola. Okrenuo je glavu na suprotnu stranu kako bi mi olakšao pristup svome vratu.
-Samo nemoj stati s tim.-, zastenjao je. Gricnula sam ga, a zatim nas je još žešće prislonio uz zid. Odjednom smo začuli kuckanje na vratima.
-Jeste popričali o tome, vas dvoje? I zašto se zaključavate?- ponovno ona osoba.
-Ovo što ću ti sad dati. To je adresa jednog hotela. Budi tamo sutra u 7. Ovo nije zamolba.-, šapnuo mi je u uho i jebeno se nasmješio.
-Tko je rekao da ću se buniti?- šapnula sam mu u uho. Prislonio me još jednom i žestoko zažvalio. Zatim me spustio i otišao otključati vrata.
-O svemu smo popričali, a, ako vam ne smeta, ja bih sad otišao.-, rekao je i izašao van.
-Tom, nismo još gotovi! TOM!- povikao je ovaj za njim, a ja se nisam obazirala. Stajala sam vrlo blizu zida.
-I vi ste slobodni.-, odvratio mi je, a ja sam potrčala van.
Post je objavljen 30.04.2010. u 14:35 sati.