Prozivanje...

ponedjeljak, 22.01.2007.

Hm...malo kasnim, no to je uobičajeno za mene... Puno posla ovih dana...
Hm...hm...5 stvarčica koje malo tko zna, a tiču se dotične mene...

1. Nemam sreće s dečkima koji mi se svide na prvi pogled. Frendice kažu da takvu teoriju još nisu čule :) nije to ljubav na prvi pogled, nego znate ona kemija...ono kad nekog vidiš i znaš da ga moraš imat...nevjerojatno jebeno te privlači i ne možeš mu odoljeti...e, to... ta kemija je dosad uvijek bila uzajamna, no nakon toga, kad se počnemo nalaziti i razgovarati saznam da: ima dugogodišnju djevojku/planira se pomiriti s bivšom djevojkom/voli zapalit joint prečesto/prestar je/premlad je/živi u Zagrebu samo privremeno/bla bla...

2. Iako sam teški prirodnjak koji obožava matematiku, kemiju i slično, skrivena strast mi je pisanje. Nisu to djela namijenjena publici, to je način opuštanja i stvaranja stranica koje ni ja više ne čitam...možda zato jer sam prepatetična i dramatična :)

3. Najveća i najnerealnija želja mi je oduvijek bila takva jer je jednostavno nemoguća. To je jednom dosadnom dana sjest na fotelju i ubacit u dvd film svog života. Malo što bih premotala, jer toliko je tu vrijednih stvari, osjećaja, prijatelja, trenutaka smijeha...

4. Najvažniji ljudi u mom životu su moji roditelji. Nikoga ne volim i neću cijeniti kao njih. Oni su zaslužni što sam odrasla u ovu osobu koju sama volim. Tata mi je uvijek bio životni uzor. A mama...ona je najdraža osoba koja mi je pokazala koliko je obitelj važna svojom neograničenom ljubavlju i razumijevanjem...

5. I posljednje, ali jedino što ne zna baš nitko osim mojih roditelja i par ljudi koji nisu previše bitni... Pristupila sam testiranju i otkrila da sam natprosječno inteligentna osoba koja je zaslužila članstvo u Mensi... To je jedna spoznaja koju strašno volim kod sebe, možda i previše, pa se nisam željela još dodatno okolo ˝hvaliti˝. No, eto, sad i vi znate...

| komentari (7) | print | # |

<< Arhiva >>