Filmski nestvarno

srijeda, 19.07.2006.

Neki dan me draga Rainbowsky jako razveselila i raznježila svojim zadnjim postom...dogodilo joj se nešto lijepo, nešto jako lijepo, nešto o čemu sam ja zadnjih mjeseci sanjala...dogodio joj se jedan filmski nestvaran razgovor...toliko iznenadan, a istovremeno toliko poželjan...sve sam to čitala sa osmijehom na licu..i to ne bilo kakvim, od uha do uha :) dok nisam naišla na zadnja tri retka. Tu sam pustila suzu...i više njih...pa evo...kopiram...

...potrebna je jedna minuta da uočimo osobu koja je posebna, jedan sat da je počnemo cijeniti, jedan dan da ju zavolimo, ali poslije cijeli život da ju zaboravimo...

Tu sam stala i razmislila o nama, Njemu i meni...
Uočili smo se istovremeno, a bila je potrebna čak samo sekunda do obostranog osmijeha i očaranja...eksplozija...
Ja sam njega zaista nakon jednog kratkog zajedničkog druženja počela cijeniti. Tu je nastao problem... Sad sam tek shvatila, kad sam si prevrtila cijeli film... Shvatila sam da je on mene počeo cijeniti tek nedavno, tek onda kada je počeo pričati kako sam ja iznimna osoba, draga. Trebala mu je godina dana... Godina dana u kojoj sam ja njega stigla stoput zavoljeti, a on je bio tek na početku...na poštovanju...
Nije me želio upoznati. Ja sam njemu bila dosta kao lijepa djevojka koju je mogao pokazivati pred prijateljima i kasnije ševiti. Nije želio ništa više. Zato me nikad i nije nazvao djevojkom.
A ja sam se čudila što smo se prestali družiti baš onda kad je počeo pričati lijepe stvari o meni.
Upoznao me. Shvatio je da sam takva kakva jesam i vidio je da se ponašao kao gad. I vidio je da sam ja sve to trpila iz ljubavi. Povukao se i napravio još gore.
Zajebao je cijelu stvar. Nadam se da mu je ponekad žao. Jer meni više nije.

| komentari (16) | print | # |

<< Arhiva >>