Neke želje i poneki leptir...

utorak, 30.05.2006.

Zašto sam se ja zbog tebe pretvorila u depresiju? Zašto si ti za mene toliko poseban? I kako uopće možeš biti netko toliko poseban u mome srcu kad si mi nanio toliko boli? Zar su zaljubljeni ljudi stvarno toliko nebulozni i slijepi? Došlo je do toga da samoj sebi idem na živce...
Razmišljam o tebi, sanjam te, želim te, plačem, cvilim i jaučem. Čemu? Kad tebe baš boli briga... Uvijek je vjerojatno tako i bilo. I sad je. Moja tugovanja ništa neće promijeniti. Ne vidiš ih ni ne čuješ. A i da čuješ, sumnjam da bi to nešto značilo.
Zašto si ja onda to dopuštam? Mučim sebe, a i druge ljude. Prijatelje, i neke normalne dečke koji su možda zaslužili priliku, a meni se taaaako ne da ni pogledat ih jer ˝znam da nisu bolji od tebe˝. A možda baš i jesu. Možda bi me baš voljeli, cijenili i poštivali. Ono što ti nikada nisi. Nadam se da je sve ovo što sam shvatila barem mišji korak prema zaboravljanju.
Ne želim više biti sjena. Želim ponovo postati čovjekom.
Ne želim biti gusjenica. Želim postati leptir. Makar živjela kratko, pobrinula bih se da to bude veličanstveno i sretno. Ipak, dosad mi se činilo da je ta kratka veličanstvenost moga života kao leptira bila vrijeme tebe i mene, vrijeme nas. Sad više nisam u to toliko sigurna. U biti, to i jest bilo to, ali zašto i leptir ne bi dobio drugu priliku? Zašto leptir nakon veličanstvenog života, ne bi dobio priliku za još boljim, sretnijim i ljepšim životom? Ili barem jednako lijepim?
Ja vjerujem da svaki leptir dobije još jednu priliku, samo da od njega ovisi hoće li je iskoristiti. Kad moja dođe, želim biti pripremljena da je mogu raširenih krila dočekati i prepoznati... I do kraja ju iskoristiti, a ne plačući gubiti vrijeme i propustiti... Kao što naša Provincijalka kaže: ˝Jedan je život i što u njemu propustimo, propustili smo zauvijek.˝ Jer, nema prilika baš na bacanje, pa ih lukavo moramo prepoznati.
Zato sam odlučila odsad dobro paziti. Pošto sam s pričom o nama došla do dna i od mene je ostao samo pepeo, uz ovaj novi entuzijazam i snagu jedino mi preostaje veličanstveno se iz tog pepela ponovno roditi. Kao feniks. Jaka. Samouvjerena. Nepobjediva. S novom prilikom na obzoru.
Prilikom koja na nikakav način nije povezana s tobom.

| komentari (6) | print | # |

<< Arhiva >>