< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

"Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove. Volio sam je, a katkada - i ona je mene voljela." Pablo Neruda, Ljubavna pjesma

Linkovi

Blog.hr
Blog servis
moj prijašnji blog

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

ponedjeljak, 27.12.2010.

Jer nedostaje mi njegov zagrljaj, njegov poljubac, njegove riječi. I evo, opet plačem...

Plakala sam, da opet sam plakala. Znam da sam obećala da neću, ali, eto... Nekako mi se sve nakupilo. I on mi fali, i sve je nekako onako kako ne bi trebali biti.
Znam, znam... Svi čete sada reći da znate kako se osjećam, zar ne? Ili bar večina. A znate li uistinu? Mislim da ne znate. Ja sam jedinka za sebe, nitko nije isti. I kada mi i kažete da znate kako mi je, da vas pitam kako se ja osjećam što biste rekli? Kako biste mi odgovorili? Jer ja se ne osjećam. Ne znam što bi rekla. Ne znam kako bi se postavila prema svemu.
Razmišljam, ponekad je uistinu lakše otvoriti srce i priznati sve... A ponekad je bolje sve držati za sebe. Jer... Jednom je već otišao, ne želim da opet ode. Jedva sam ga vratila. Ali, ionako će shvatiti da me nešto muči, a ja mu ne mogu lagati. Ne mogu se osmjehnuti i reći da sam dobro, on će znati da nisam. Htjela bih ga vidjeti, prošla su već skoro dva mjeseca od kada smo se zadnji put vidjeli. Gledam ga samo na slikama. Samo u onom najdubljem sjećanju jer nemam njegove slike, samo one u srcu. Da... Svi čete sada reći da je tehnologija napredovala u odnosu na prošlo stoljeće, ali ja uistinu nemam njegovu sliku. Nisam imala prilike za to.
Kada bih imala priliku vratiti vrijeme barem na kratko, učinila bi to. Jer nedostaje mi njegov zagrljaj, njegov poljubac, njegove riječi. I evo, opet plačem.
Mnogo sam suza već isplakala, zaista mnogo. Sve su to bile suze koje su očajnički pokušavale vratiti vrijeme unatrag... Očajnički.
Znam samo da nikada neću odustati od nas dvoje, bar ne u svojim snovima. Znam da ću ga uvijek voljeti i da će mi uvijek jednako nedostajati bio on kraj mene u tom trenutku ili tisućama kilometara daleko. Znam da će za mene uvijek biti najbolji u svemu. Znam da ću uvijek vjerovati u njega. Znam da ga nikada neću zaboraviti jer rijetki su oni koji ti uljepšaju dan samo svojom pojavom, svojim riječima, svojim djelima... Rijetki su ljudi kao što je on, zaista rijetki.



|Komentiraj 8| Printaj| #|

subota, 18.12.2010.

Ponekad tek kada izgubiš shvatiš što si izgubio, ali tada je kasno, zar ne?

Ovaj post bi htjela posvetiti Dori!
Tko je Dora i zašto njoj?
Dora je osoba koju sam upoznala sasvim slučajno preko interneta. Ona je netko s kime sam mogla pričati kada sam htjela. Netko tko je bio sasvim otkačen i totalno simpatičan na svoj način. Doru sam jako voljela. Njoj sam posvetila ovaj post zato jer je ona jako ljuta na mene i mrzi me, a ja to ne želim.
Zašto ne želim da me mrzi?
Ne želim da me mrzi zato što je meni jako stalo do nje i možda to nikada nisam baš tako pokazivala, ali uistinu je tako. I jako mi nedostaje.
Znam da je Dora sada uspješna u životu i da radi ono što voli i jako sam sretna zbog nje... Ali, željela bi bar na trenutak samo da joj mogu reći koliko mi je uistinu žao što sam je povrijedila.
Dora je bila osoba koja nikada nije odustala od mene, ja sam odustala od nje.
Htjela bi da zna da mi je zbog svega iskreno žao i da će jednog dana mi moći oprostiti.
DORA OPROSTI MI MOLIM TE!!!

|Komentiraj 2| Printaj| #|

petak, 03.12.2010.

Voljela sam ga, a katkad - i on je mene volio... <3

Razmišljam o prošlosti... Nekako me počela opet boljeti. Zadaje mi one bolne udarce, a ja sam zaboravila kako se obraniti od njih. Trudila sam se, zbilja jesam. Pokušala sam shvatiti nekog drugog, ali... Ne mogu, jednostavno, obećala sam - UVIJEK I ZAUVIJEK - ne mogu to sada prekršiti. Ako nisam nikada, neću ni sada. Teško mi je... Ponekad, uistinu teško i znam otić na ona NAŠA MJESTA. Gledati zvijezde, mjesec i udisati svjež zrak. Zapravo, nadat se da ćeš doći i da čemo biti sretni kao nekada... Ali, znaš... Prolaze i sati i dani i godine... Još nijednom nisi došao...
Možda ni ne slutiš da sam ti veoma blizu i da mi užasno fališ. Ne slutiš da svaki dan prođeš blizu mene ili me jednostavno više ne vidiš. Sjeti se, i ti si rekao - ZAUVIJEK!! Zašto si to prekršio? Zar je tako teško bilo održati obećanje?
I've never felt this way
To be so in love
To have someone there
Yet feel so alone
Aren't you supposed to be
The one to wipe my tears
The one to say that you would never leave

Kada sam izrekla te riječi, taj dan, kada sam ti obećala, to je bilo ono što sam izabrala za cijeli svoj život! A zbog tebe sam izabrala tugu, suze i bol! Zato jer ti nikada nisi shvatio koliko te zapravo volim! Ti nikada nisi znao da sam ja ona koja je uvijek bila uz tebe! Svi su ostali bili važniji... Svi... A zašto si onda rekao ZAUVIJEK??
Voljela sam te, a katkad - nadam se da si i ti mene volio!

|Komentiraj 3| Printaj| #|

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>