Slomljena Srca

Neki dečki znaju jednostavno oduševiti na prvi pogled, ali kad ga malo bolje upoznate shvatit ćete da vam nije nikakvo olakšanje u životu, nego čak, opterećenje. Umjesto da vam popravlja raspoloženje on će ga sustavno kvariti. S njim će vam opadati i samopouzdanje, zbog toga je jedino rješenje "nogirati" ga.
Ima neka šablona za te osobe, npr:

-Tip koji samo kontrolira
Prvi dojam je da mu se divite jer je snalažljiv i pomaže vam. A na što treba pripaziti onda? Osjeća nepovjerenje prema svim ljudima koji nisu pod njegovom izravnom kontrolom. Ako ne može komentirati vaš privatni razgovor, raspored ili e-mail, to ga deprimira. Misli kako uz njegovu pomoć i vi možete uspjeti u životu. Govori vam kako bez njegove pomoći ne možete uspjeti. Počinje preispitivati vaše odluke. Jedan ili oba roditelja su mu dominantni Stalno nudi prijedlog ili savjet. Naljuti se ili naživcira ukoliko ne poslušate njegov savjet. Postane anksiozan ako vi izgledate privlačno. Ponosan je na svoju tvrdoglavost ili nefleksibilnost.
Ključna stvar zbog koje biste trebali prekinuti je to što misli da je on vaš šef.

-Tip koji uvijek ima neki scenarij!
Prvi dojam vam kaže na prvom spoju kako mu je njegova bivša djevojka lagala. Trebate pripaziti na? Zna tko ste bolje od vas, prihvaća vjerovanje "Poznajem te bolje nego što se sama poznaješ". Optužuje vas kako nikad niste tu kada vas treba, kako mu skrivate neke stvari, kako ste sponzoruša s vrlo malo dokaza. Počinjete se hvatati kako izražavate osjećaje i misli koje zapravo nisu vaše. Projicira svoje ideje na vas i vi se ponašate prema njima. Misli kako poznaje ono što vas istinski motivira.
Ključna stvar zbog koje biste trebali prekinuti je to što ste vi postali komplicirana i potpuno nesigurna osoba uz njega.

-Tip koji je bez grijeha!
Prvi dojam je da misli kako je vrjedniji od ostalih ljudi.
Obvezno morate baciti oko na? Ne preuzima odgovornost za svoja djela i svoje osjećaje. Vaša veza se vrti oko njega. Sklon je moraliziranju. Plane kada spomenete budućnost/obvezu. Ako je povrijeđen uzvratit će okrutno.
Glavna stvar zbog koje biste trebali prekinuti je to što su vaši problemi uz njegove trivijalni, ali i to što će on uz vas dobiti premiju, a vi ćete dobiti osobu koja će vas omalovažavati cijeli život.

-Tip koji se uopće ne primjećuje, nevidljiv je!
Prvi dojmovi o njemu su da je tih i čini se sramežljivim i osjećate veliko samopouzdanje jer ste ga uspjeli izvući iz njegovog oklopa.
Ali što to sve znači? Emotivno je ograničen. Hobijima vjeruje više nego ženama. Izbjegava ljutnju, konflikte, ali i strast. Nedostaje mu pažnje, ponekad mislima odluta i uopće nije s vama. Rijetko sudjeluje i pridonosi uspjehu bilo čega, pa tako i veze. Većina razgovora s njim ne vodi nikamo. Seksualno je nezainteresirani i odbija o tome razgovarati. Pada vam napamet kako je možda gej. Heheh...
Bitna stvar zbog koje biste trebali prekinuti je to što uz njega i vi postajete nevidljivi, odbija se družiti s vašim prijateljima, a zbog svake vaše reakcije naziva vas previše osjetljivom.

-Tip koji je little boy :)
Prvi dojmovi su da se zaljubljujete u njega jer ste mu potrebni, a i zabavan je i donosi uzbuđenje.
Pripazite na? Alergičan je na odgovornost, kritiku i emotivno odrastanje.Vjeruje kako veza može napredovati bez imalo ulaganja i truda. Vi dajete, a on prima. Vjeruje kako je vama u životu lako. "Zar ti moja ljubav nije dovoljna?" njegova je omiljena fraza. Često flertuje, a možda vas i vara. Pasivno uzima, jer se cijeli život netko brine za njega.
Ključna stvar zbog koje biste trebali prekinuti je to što neće razgovarati o planovima za budućnost jer misli da će se budućnost pobrinuti sama za sebe, a pod tim misli kako će se uvijek netko pobrinuti za njega.

_Josip_

Da li stvarno tražimo podršku ili bi htjeli da nas tretiraju laskavim lažima? Što želimo, da nam pomognu ili da nas sa odobravanjem tapšu po ramenu? Ili uopće ne znamo razlikovati jedno od drugog?

Što očekujemo da bude podržano u toj podršci? Ono što zaista jesmo ili ono što bi htjeli biti? Naše istinsko biće ili lažna predstava koju smo o sebi stvorili?

U čemu tražimo pomoć? Da se suočimo sa sobom ili da sebe što uspješnije zavaravamo? Da se sebi približimo ili da se od sebe udaljimo?

Želimo li da nam potvrde kako smo u pravu čak i onda kad griješimo? Želimo li da podrže naše ljutnje i neprijateljstva, naše osude i našu gorčinu? Tražimo li da ispune sve naše zahtjeve?
Ili, želimo da nam ukažu na sve ono što nas čini slabijim umjesto da nas ojača.

Postoji podrška koja to nije i pomoć koja odmaže. To je sve ono što nas ostavlja u našoj zaslijepljenosti. To je sve ono što nas čini inertnim umjesto aktivnim.

Prava pomoć je ona koja nas trgne s mjesta, koja nas probudi. Ona koja nas ohrabruje da sebe razumijemo umjesto da se očajnički držimo opasnih prikrivanja. Ona koja nam pomaže da se promjenimo.

To je podrška kakva nam treba, a kakva se rijetko pronalazi...

_Josip_

Svi se žele veseliti s drugim ljudima kada ostvare uspjeh ili dobiju nešto veliko u životu, međutim nije uvijek lako. Nekada se pojavi onaj moćni, tamni osjećaj zavisti, koji tjera da se ponašamo potpuno suprotno.
Umjesto da se veselimo s ljudima koji su nam bliski, čini nam se kao da je njihov uspjeh povećao našu bol, da smo ostali izolirani i da smo mi manje uspješni. Osobno nezadovoljstvo sve više raste ako se prepustimo osjećaju ljubomore i razmišljam o tome kako prijatelj ima nešto što mi nemamo.

Bol postaje još izraženija ako će njegov uspjeh dovesti do toga da ga na neki način izgubimo ili manje vremena provodimo s njim. Također, može se povećati i iz razloga koje ni sami ne razumijemo.
Najvažnije je da takve osjećaje ne skrivamo pod tepih, nego da ih uzmemo ozbiljno i analiziramo. Potiskivanje će samo pogoršati situaciju. U isto vrijeme, dok ne bude kasno trebamo pronaći način i skupiti svu pozitivnu energiju kako bismo ipak čestitali prijatelju i proslavili s njim njegov uspjeh kao da je naš vlastiti.

Biti sretan zbog tuđe sreće je osjećaj koji se razvija još u ranom djetinjstvu. A također i zavist s tim povezana. Ako neko dijete ima igračku koju drugo dijete želi, to drugo dijete će tražiti od svojih roditelja takvu istu ili će završiti u suzama. Takvi primarni i djetinji osjećaji postoje i u kasnijim godinama kod većine ljudi, te ih se kada su izraženiji ne može ignorirati.
U isto vrijeme ako nam je do nekoga dovoljno stalo da smo spremni odreći se nečega što želimo za sebe raste naša ljudskost.
Kada se nađemo u situacijama da želimo neku igračku teško je tada prijatelju pripremiti zabavu zbog toga što je on ima. Ipak, pripremanje zabave je način na koji ćemo podijeliti zadovoljstvo i osjetiti dašak sreće, međutim ako se udaljimo od prijatelja u takvim trenutcima, osim što ćemo se osjećati usamljeno, potpuno ćemo se isključiti, te nećemo imati priliku sudjelovati ni u djeliću tog uspjeha.

Zbog toga ako je vaš kolega dobio unapređenje koje ste vi željeli umjesto da pokazujete svoje nezadovoljstvo, oslobodite se tog osjećaja i pripremite mu zabavu.

_Josip_

Da, u svakome od nas ima crtica hedonizma.. ako se pitate što bi to bilo,eto malenog pojašnjenja:

Hedonizam, etički je nauk koji užitak smatra vrhovnim dobrom i ciljem ljudskog djelovanja. Pritom se užitak može odrediti vrlo različito: kao osjetilni, kao duhovni, ili oboje. Ugoda je najviše dobro, a svako bi djelovanje trebalo težiti što većem povećanju ugode (ne nužno djelatnikove).

Dakle, pomalo sebično, misliti samo na sebe zar ne? Kao dodatak, jedna krasna krasna krasna pjesmica...(klikom na naziv pjesme preuzimate pjesmicu!)

SKUNK ANANSIE "Hedonism (Just Because You Feel Good)"

I HOPE YOU`RE FEELING HAPPY NOW
I SEE YOU FEEL NO PAIN AT ALL IT SEEMS
I WONDER WHAT YOU`RE DOIN` NOW
I WONDER IF YOU THINK OF ME AT ALL
DO YOU STILL PLAY THE SAME MOVES NOW
OR ARE THOSE SPECIAL MOODS FOR SOMEONE ELSE
I HOPE YOU`RE FEELING HAPPY NOW

JUST BECAUSE YOU FEEL GOOD
DOESN`T MAKE YOU RIGHT, OH NO
JUST BECAUSE YOU FEEL GOOD
STILL WANT YOU HERE TONIGHT

DOES LAUGHTER STILL DISCOVER YOU
I SEE THROUGH ALL THOSE SMILES
THAT LOOK SO RIGHT
DO YOU STILL HAVE THE SAME FRIENDS NOW
TO SMOKE AWAY YOUR PROBLEMS AND YOUR LIFE
OH HOW DO YOU REMEMBER ME,
THE ONE THAT MADE YOU LAUGH UNTIL YOU CRIED
I HOPE YOU`RE FEELING HAPPY NOW

JUST BECAUSE YOU FEEL GOOD
DOESN`T MAKE YOU RIGHT, OH NO
JUST BECAUSE YOU FEEL GOOD
STILL WANT YOU HERE TONIGHT

WANT YOU: [X3]
I WONDER WHAT YOU`RE DOING NOW
I HOPE YOU`RE FEELING HAPPY NOW [X2]

PS. Sigurno se pitate zašto pišem o tome..Eh, duga priča, o tom ću drugi puta..

_Josip_

Privlačnost je vrlo jednostavna: želja privlači želju. Taj zakon postaje nešto kompliciraniji kad nešto želimo, ali razmišljamo na negativan način o toj želji, kao da je nikad nećemo ispuniti. Dosta je komplicirano natjerati mozak da uvijek misli na pozitivan način, pa zbog toga često negativnim razmišljanjem uvlačimo te negativnosti u naš život.
Dakle, cilj bi trebao biti naučiti mozak da uvijek razmišlja na pozitivan način, i usmjeriti misli prema ciljevima, te razmišljati na način kao da će se oni ostvariti. U glavi kreirajte situaciju koju želite da se dogodi i ona će se zaista dogoditi, u jednakim ili drugačijim okolnostima, ali će je biti.

Npr. ukoliko želite poslati poruku osobi koja vam se sviđa, te razmišljate na način: "sigurno mi neće odgovoriti" poruku ćete vjerojatno i sastaviti na takav način da osoba koja je primi neće imati potrebu odgovoriti. Međutim pozitivnim razmišljanjem, ali ne usiljenim, kreirat ćete zanimljivu poruku koja će drugu stranu zainteresirati i potaknuti dopisivanje.

Ako želite novi auto, očistite garažu i napravite mjesta za njega. Proučavajte cijene i kredite koji se nude, čak i ako nemate uvjete. Razmišljajte kako će biti lijep osjećaj voziti taj auto. Pogledajte promotivne letke.
Ili ako želite u život privući partnera određenih kvaliteta, sami počnite živjeti po tim kvalitetama.

Kao i bilo koja druga osobina zakon privlačnosti se može uvježbati. Morate definirati što vas u vašem razmišljanju udaljava od cilja i zbog čega vam mašta kreira negativna očekivanja. Nije dovoljno samo nešto željeti. Morate mislima to i privući, a možete pozitivnim očekivanjima.

Serija izbora koju pred nas postavlja svakodnevni život postavlja pločnik. Hoće li vas taj pločnik udaljavati ili približavati cilju ovisi samo o vama i vašim mislima.

_Josip_

Treba li vam očajnički ljubav druge strane? Uzimali vas on ili ona zdravo za gotovo? Uglavnom vi pravite planove, inicirate razgovore, kupujete poklone… Često nakon susreta ste loše raspoloženi? Konstantno ste zabrinuti zbog mogućnosti gubitka partnera? Često pomislite kako ste rekli nešto pogrešno? Prije svakog poziva ili poruke razmišljate više o tome što će druga strana misliti o tome, nego što vi želite reći? Često se osjećate iznevjereno ili povrijeđeno? Ponekad se zapitate čime ste to zaslužili?

I muškarci i žene često znaju biti u vezi u kojoj postoje samo jednostrani osjećaji. U takvim vezama u želji da u potpunosti zadovolje partnera, osobe počinju gubiti same sebe, te postaju i ovisni o ljubavi i partneru.
Njihov život se svodi na razmišljanje i postupke koji bi se trebali svidjeti partneru.

Gotovo svaka osoba ima svoj primjer kada se gotovo očajnički trudila zadobiti pažnju i ljubav druge strane.
Muškarci kupuju darove, popravljaju vodoinstalacije, te subotnja predvečerja provode moleći je za izlazak, na koji će ona pristati, naravno ako nema ništa pametnije za raditi.

Žene više koriste staromodnije pristupe. "Žrtvuju" sebe kako bi ugađale objektu svojih želja. Napuštaju sve feminističke slobode i teško stečena ljudska prava, samo kako on ne bi otišao od njih. Gotovo opsesivno i pod svaku cijenu žele zadržati tog muškarca uz sebe.

I u jednom i u drugom slučaju sram, krivnja i gubitak osjećaja za ono što je "normalno" je prisutan svakodnevno. Kada on ili ona ne odgovara, osobe mijenjaju sebe kako bi bile ono za što misle da će im se svidjeti. Kada on ili ona ponekad ponudi mali zalogaj nečega što se čini kao ljubav, zaljubljena osoba će reagirati poput psića. Njima svaka čast, ali svakoj osobi koja se spušta na tu razinu mora opasti samopoštovanje i samopouzdanje, te polagano ide prema dnu. Često se te osobe potpuno odriču sebe i svojih života kako bi uvjerile drugu stranu u svoju prikladnost i vrijednost. Međutim to nije ljubav. Ljubav ne traži žrtvu, ni gubitak sebe.
Još jednom pročitajte pitanja s početka teksta. Prepoznajete li se u njima trebali biste reagirati. Partner se neće zaljubiti u vas zbog vaše žrtve, on će se zaljubiti u vas zbog onoga što jeste, a ako ste samo ono što mislite da se njemu sviđa, tj. ako niste ništa, nema se u što zaljubiti.

PS. Zahvalio bih jednoj osobi koja mi je poslala email i potaknula na ovo...

_Josip_

Da se ljutimo? Na koga? Na sebe? Na druge? Na okolnosti? Možemo, ali nam to neće pomoći. Ljutnja je posljedica i izraz nemoći.

Da utonemo u očaj? Ništa nam ne vrijedi, iako to često činimo. Očaj je sredstvo samozavaravanja. Njime se pred sobom pravdamo zbog bijega od onog sa čime se ne želimo součiti. Jako opasno sredstvo jer očajem sebe ukapamo sve dublje.

Da očekujemo da će netko drugi umjesto nas rješavati naše probleme? Zašto bi to itko činio? Ako vjerujemo da je netko to obvezan u ime ljubavi ili prijateljstva, imamo vrlo egoistične i izrabljivačke predstave o prijateljstvu i ljubavi. Ima tu još nečeg vrlo lošeg. Očekivanjem da drugi sve riješe činimo sebe ovisnim i slabim.

Da se pretvaramo kao da problemi ne postoje? Da okrenemo glavu na drugu stranu, kako ih ne bi vidjeli? Nesreća je što će nas tad svom silinom udariti u leđa, tako da ostanemo bez daha. Uostalom, u dubini duše znamo da problemi nisu nestali zato što smo odlučili da ih ne primjećujemo. To nas znanje žulja i tišti. Čovjek je biće koje sebe rado i često laže a da, zapravo, nikada ne uspijeva sebe potpuno uvjeriti u vlastitu laž.

Da konkretne nevolje prikrivamo i prekrivamo nekom općom, sveprožimajućom patnjom? Time ništa nećemo postići, osim što će nam život izgledati gori nego što jest. Problemi ostaju neumoljivo konkretni, nemilosrdno određeni. Zašto pribjegavamo trikovima kako bismo izbjegli otvoreno suočavanje sa problemima?
Svako zašto povlači još jedno više zato.

Zato što strahujemo da nećemo uspjeti sa problemima izaći na kraj. Mogli bismo se obrukati, od toga strepimo.

Zato što, kao izuzetne osoba, kakvom sebe doživljavamo, vjerujemo da imamo pravo biti izuzeti – pošteđeni neugodnosti, teškoća i nevolja kakvim su izloženi "obični" ljudi. Tada probleme doživljavamo kao nepravdu, kao uvrjedu. Kao osporavanje. Kao napad.
Zato što nas mnogi problemi prisiljavaju da se promjenimo kako bismo ih riješili. A to je ono što ne želimo, a to je ono čega se bojimo.

_Josip_