Slomljena Srca

Vrlo česta dilema na izlascima je tko plaća račun. Jednom kada ste u stabilnoj vezi za vas će ova pravila biti smiješna jer ćete izgraditi stav o plaćanju kao par, ali u međuvremenu dobro je znati što se očekuje.
Neke žene naći će se uvrijeđene ako muškarac uvijek poseže za novčanikom, jer u takvim situacijama imaju osjećaj da ih se tretira na šovinistički način, kao da sebi ne mogu priuštiti plaćanje večere.
S druge strane neke žene smatraju, ako se muškarac ne nudi uvijek za plaćanje, da je škrt ili da se ne ponaša kavalirski.
Najbolje bi bilo pratiti ponašanje partnera i na temelju razgovora ili ponašanja zaključiti njegova očekivanja, ali to je često vrlo teško izvesti.

Kada bi to muškarac trebao platiti?
Na prvom spoju. Prvi dojam je vrlo važan. Na prvom spoju muškarac bi se uvijek trebao ponuditi da plati piće. Ukoliko ona ne pokaže veliki otpor ili ne započne priču o ravnopravnosti, on bi trebao i platiti. Kada muškarac plaća piće na prvom spoju, time ne pokazuje samo da je kavalir, nego da je odgovoran i dobro odgojen.
Ako je on pozvao van. Općenito pravilo koje uvijek vrijedi je tko zove on i plaća.
U posebnim prilikama. U posebnim prilikama kao što su obljetnice, rođendani, blagdani muškarac bi se trebao ponuditi platiti. Ovo se također odnosi i na proslave nekih važnih događaja, npr. ako je on ili ona dobila novo radno mjesto. U oba slučaja muškarac bi trebao plati, u prvom slučaju jer je dobio bolje mjesto, a u drugom kako bi pokazao da cijeni njeno postignuće i da mu je drago zbog njenog uspjeha.

Kad bi to žena trebala platiti?
Ako je ona pozvala van. Još jednom ponavljam da onaj tko je pozvao van bi i trebao platiti. Nema ništa patetičnije od žene koja predloži odlazak u skupi restoran i onda očekuje od muškarca da plati taj njen prohtjev.
Ako je partnerov rođendan. Ako je ona organizirala večeru iznenađenja ili vas jednostavno želi počastiti za vaš rođendan dopustite joj. Odbijanje ponude plaćanja bilo bi kao da odbijate poklon.
Ako ona inzistira na plaćanju. Nevažno koji bio njen razlog ukoliko žena uporno inzistira na plaćanju muškarac bi joj trebao dopustiti. Plaćanje računa definitivno nije nešto oko čega se vrijedi svađati.

Kad to treba podijeliti račun?
Ako ste već pravi par. Natuknice iznad ne vrijede za parove u kojima partneri otvoreno razgovaraju o financijama. Naravno da će češće plaćati onaj partner koji ima veću platežnu mogućnost. Ali ne biste smjeli dopustiti iskorištavanje. Zbog toga je najbolje račune dijeliti na pola.
Ako kupujete poklon zajedničkim prijateljima. Ako namjeravate ići na feštu zajedničkog prijatelja očekuje se da ćete i poklon platiti pola – pola. Čak iako se radi o prijatelju jednog partnera račun za poklon biste trebali podijeliti. Ako se druga strana ne ponudi odmah nemojte se ustručavati pitati, nema ništa loše u tome što očekujete da ćete oboje ravnopravno platiti poklon...

_Josip_

Rujan stiže, mnogim je osobama razdoblje kada se odlučuju mijenjati nešto u svome životu ili za početak novih aktivnosti. Ako ste i vi odlučili promijeniti život ili tek ući u neki novi projekt, vjerujte, postoje određene smjernice kako i zašto to učiniti..

Ko prvo, počnite s malim promjenama. Na taj način ćete lakše doći i do velikih. Možda na samom početku nećete osjetiti promjene ali ćete sebi olakšati situaciju. Znati ćete da nešto radite po tom pitanju, a nećete osjetiti stres zbog naglih promjena.

Obvezno se duševno prebacite u promijenjeno stanje. Potpuno se uživite u situaciju kao da se promjena već dogodila. Ponašajte se onako kako biste se ponašali da ste već uspjeli u svojim namjerama. Ako planirate prijeći na novi posao, na stari se odijevajte kao da ste već dobili novi. Preuzmite na sebe odgovornosti slične onima koje očekujete dobiti na novom radnom mjestu.

Ne zaboravite plivati nizvodno. Ponekad promjenama može doprinijeti prestanete li se opirati trenutnoj situaciji. Tek kada je potpuno prihvatite i prepustite joj se moći ćete mijenjati stvari bez prevelike turbulencije.

Kada vam je proces mijenjanja previše stresan, olakšanje pronađite u razmišljanju o stvarima koje će vam promjena donijeti. Ako vam je teško jer već pišete 84. zamolbu za posao prisjetite se zbog čega tražite novi posao i osjećaja koje ćete osjetiti kada ga dobijete.

Nešto sigurno jest da svaka promjena uključuje učenje u određenom smislu. Ako smatrate da vam je proces mijenjanja previše stresan, imajte na umu da je ovo samo proces tranzicije koji će uskoro proći, a vi ćete zbog problema u ovom razdoblju biti mudrija i iskusnija osoba.

Morate znati da su zbunjenost i uznemirenost sastavni dijelovi procesa promjene. Možete ublažiti planirati način na koji želite da se stvari dogode, ali nemoguće je predvidjeti sve detalje. Budite spremni na neočekivana iznenađenja, te stalne nove situacije.

Nemojte misliti kako sve morate napraviti sami i na svoju ruku. Potražite pomoć, savjete prijatelja ili se bar o planovima povjerite svome dnevniku. Dijeljenje osjećaja može vam dati osjećaj olakšanja, te pomoći da prikupite snagu za nastavak.

Dajte sebi vremena da se naučite nositi s novonastalom situacijom. Nemojte očekivati da će ni kada dobijete to što ste htjeli sve ići glatko i lako. Morate znati da će proći određeno razdoblje dok se osjećaj ii situacija ne smire i dok se ne naviknete na nove okolnosti.

Nevažno kako velika promjena bila s vremenom ćete se naviknuti na nove okolnosti. Ukoliko ste se rastavili ili na novom poslu stvari ne idu idealno, morate znati da je to ono što se očekuje i normalno. S vremenom ćete se naviknuti i sve će doći na svoje mjesto.

Ako ste odlučili mijenjati neke navike koje ste usvajali cijeli život ili dugo vremena, očekujte u prvotnoj fazi nezadovoljstvo, vraćanje na staro ili posustajanje. Ali morate imati jaku volju i uvijek iznova postaviti cilj i ojačani krenite prema njemu. Čak i ako je to 22. put da pokušavate s dijetom.

_Josip_

Ne mogu, ne znam. Eto riječi koje se vrlo teško izgovaraju, eto istine koja se jako teško priznaje, još teže prihvaća. A ipak nije iskon u znanju i umijeću, već u mudrosti. To su različite stvari.

Gonjeni strahom da ne zaostanemo, htjeli bismo sve znati, sve moći. Plašimo se da nas ne preteknu, ne ostave za sobom, da se ne uzdignu iznad nas. Zaboravljamo pritom da i drugi, kao i mi, znaju i mogu malo, ponajmanje oni koji se najbezobzirnije laktare, najviše diče, najbučnije galame.

Civilizacija u kojoj živimo nametnula nam je nadmetanje kao bit i cilj života. Besmislica. Svako ljudsko biće ima vrijednost za sebe. Te vrijednosti su neusporedive.

Ljudsko znanje i ljudske moći su ograničeni.

Mudrost ne počiva na sveznanju i svemoći. Mudrost počinje sagledavanjem i prihvaćanjem osobnih ograničenosti, osobnog neznanja, osobne nemoći.

Skupimo hrabrosti da sebi bar ponekad kažemo – ti to ne možeš, ti to ne znaš – i napravit ćemo veliki korak naprijed.

Mudar čovjek ne teži da bude bolji od drugih, zato se nikada ne osjeća gorim. Mudar čovjek želi biti istovjetan sa sobom. Da se ostvari, ne da se uzdigne iznad bilo koga. I upravo zato se nikada ne osjeća poniženim.

Mudar čovjek se preispituje umjesto da osuđuje, bilo sebe bilo druge.

Mudar čovjek vjeruje u sebe jer je načisto sa sobom, s onim što zna, može i, što je još važnije, s onim što ne zna, ne može. Sveopći vapaj zbog manjka samopouzdanja pokazatelj je sveopćeg nedostatka mudrosti.

Mudrost nije zbroj znanja, umijeća i vještina. Mudrost je odnos prema sebi, prema drugima i prema životu.

_Josip_

Eto, vratio se Šime :)

Eto, vratih se ja :) Vratio se Šime, Šime.. No, da nastavim o ukopanosti u probleme.

Stvarno ima onih ljudi koji ni za živu glavu ne bi priznali svoje probleme. Takvi, ono što ih muči, kriju i od sebe samih, kao kakvu sramnu tajnu. Ima i onih koji su zaokupljeni svojim nevoljama, kao da su u njih zaljubljeni. Takvi se rado podaju, i sebi i drugima, ali ništa ne poduzimaju da stvarno poprave svoje stanje.

Pretpostavljamo da će čovjek sve učiniti da brže prođe svoje nevolje, ali to nije uvijek tako. Čak vrlo često nije tako. Mnogi se jednostavno ukopaju u probleme, kao u nekakav rov iz koga ih je vrlo teško pomaknuti. Jednolično će ponavljati što ih tišti, ali će zato odbaciti svaki prijedlog da nešto sa sobom učine. Ili će preko takvih prijedloga prjeći kao da ih uopče nisu ni čuli, nastavljajući nabrajati što im sve nije kako treba.

Naravno, ima u tome velika doza obeshrabrenosti, osjećaja slabosti i paralizirajuće nemoći. Ali to ipak nije sve. Jedno je pokušati, makar se u tome i ne uspjelo, a nešto je potpuno drugo unaprijed dići ruke. Uostalom, ne znamo što možemo dok ne probamo. A da bismo išta pokušali, moramo to najprije željeti.

A ovdje prave i žive želje nema. Ljudi se ponekad problema drže gotovo grčevito, kao u strahu da bi, ako dobro ne pripaze, mogli bez njih ostati. One koji im žele pomoći doživljavaju kao opasnost, kao neprijatelje koji im žele oduzeti kakvu dragocjenost, kakvo blago bez kojeg je život teško zamisliv.

Od nevolja su sagradili svoj identitet, u njima našli svoj smisao. Čini im se da su našli odgovor na najvažnije od svih pitanja – tko sam ja? Oni su, eto, osobe sa takvim i takvim problemima, prepoznatljive i sebi i drugima. Život im izgleda ispunjen, do vrha. Svojih nevoljama se potajno i ponose, onako kao što ih se drugi srame. Eh, takve muke nitko nema, niti bi ih itko osim njih izdržao. Postoji i narcisoizam patnje.

Zar bi se toga trebali odreći? Zar da se izlože neizvjesnosti? To nikako...

Osoba koja se ukopala u vlastite nevolje nije uvijek osoba koja nije u stanju sa njima izaći na kraj, već je to nerijetko osoba koja zazire da to učini jer stahuje od neizvjesnosti, jer se užasava promjene.

_Josip_