Slomljena Srca

Da li stvarno tražimo podršku ili bi htjeli da nas tretiraju laskavim lažima? Što želimo, da nam pomognu ili da nas sa odobravanjem tapšu po ramenu? Ili uopće ne znamo razlikovati jedno od drugog?

Što očekujemo da bude podržano u toj podršci? Ono što zaista jesmo ili ono što bi htjeli biti? Naše istinsko biće ili lažna predstava koju smo o sebi stvorili?

U čemu tražimo pomoć? Da se suočimo sa sobom ili da sebe što uspješnije zavaravamo? Da se sebi približimo ili da se od sebe udaljimo?

Želimo li da nam potvrde kako smo u pravu čak i onda kad griješimo? Želimo li da podrže naše ljutnje i neprijateljstva, naše osude i našu gorčinu? Tražimo li da ispune sve naše zahtjeve?
Ili, želimo da nam ukažu na sve ono što nas čini slabijim umjesto da nas ojača.

Postoji podrška koja to nije i pomoć koja odmaže. To je sve ono što nas ostavlja u našoj zaslijepljenosti. To je sve ono što nas čini inertnim umjesto aktivnim.

Prava pomoć je ona koja nas trgne s mjesta, koja nas probudi. Ona koja nas ohrabruje da sebe razumijemo umjesto da se očajnički držimo opasnih prikrivanja. Ona koja nam pomaže da se promjenimo.

To je podrška kakva nam treba, a kakva se rijetko pronalazi...

_Josip_