PA ZA BOGA MILOGA

četvrtak, 30.08.2007.

JBG moram pod nož

Kvržice na glasnicama, teta doktor kaže da treba na operaciju.
Kaže i da nije strašno. Baš me zanima.
Nego dal se smije s laptopom u bolnicu?

ponedjeljak, 27.08.2007.

Anketa o starosti

Uistinu, zašto? Stvorio se jaz. Zapravo ovim postaje vidljiv. Čemu? Da se vidi reakcija? Jesmo li mi sad sudionici nekog globalnog istraživanja? Pokusni kunići?
Uglavnom, uplašila me informacija koliko jako mladih ima ovdje. Logično mi je da se pubertetlije prazne pišući blog, svi smo to radili, mi smo pisali dnevnike i sl. Ali oni s npr. osam? Ne sudim, čudim se. Također stariji od recimo 30-te. Kako to da još imaju potrebu i vremena. Iako ih razumijem, pomalo čudim i starijima. Ali opet to je moj osjećaj za vrijeme koji je pošemeren mojim godinama. Iako mi dođe da za uši nategnem nekolicinu šmrkavaca, koji se još ni u srednju nisu upisali i koji se još ne mogu sami ni nahraniti jer ne znaju jaja speći, koji se čude što stariji od 50 pišu blog i vrijeđaju rečenicama, ali oni ne znaju sami ni upaliti kompjuter... Da ima mnogih starijih ljudi koji uistinu nisu upoznati s tehnikom, ali isto tako ima i onih koji odlično njome vladaju. Ti isti ljudi ne koriste kompjuter samo za blog i igrice. Ti ljudi zarađuju novac radeći na kompjuteru i mnogi tim novcima omogućuju nekog balavcu da ima svoj kompjuter. Tako da iako imam još vremena da tih godina, osobno se vrijeđam što ne postoji niti malo poštovanja u toj djeci. Što da vam kažem, uglavnom krivim roditelje, iako sam svjesna da i društvo ima uvelike svoje prste u tome.
Prekinuli su me. Izgubila sam nit.
Uglavnom, ne mislim da time što si stariji po „difoltu“ imaš bolje tekstove, zrelije, ili bilo kako superiornije od mlađih blogera, da se razumijemo, ne želim ne busati u prsa i kritizirati sve naokolo, ali vidim da imamo problema s poštovanjem, jedni prema drugima, s komunikacijom. Nadam se da nećemo zauvijek biti drugačiji toliko da ne možemo komunicirati.

četvrtak, 23.08.2007.

Nova sezona

Ove godine je dobar repertoar za IGK. Akademski zbor Ivan Goran Kovačić.

Giuseppe Verdi: REQUIEM za sole, zbor i orkestar

Zagreb, KD "Vatroslav Lisinski", 30. i 31. listopada 2007. u 19.30 sati
Zagrebačka filharmonija
Zbor Opere HNK Split
Akademski zbor IVAN GORAN KOVAČIĆ
Solisti: Ludmila Slepneva (sopran); Andrea Szantó (mezzosopran); Alfred Kim (tenor); Luciano Batinić (bas)
Dirigent: Vjekoslav Šutej




Ludwig van Beethoven: MISSA SOLEMNIS

Zagreb, KD "Vatroslav Lisinski", 22.11.2007. u 19.30 sati
MAJSTORSKI CIKLUS
Simfonijski orkestar i Zbor HRT
Akademski zbor " IVAN GORAN KOVAČIĆ "
Dirigent: Nikša Bareza
Solisti:
Ante Jerkunica bas, Dubravka Šeparović mezzosopran, Martina Komočar sopran, Tomislav Mužek tenor

A ovo je tek početak. Nadam se novim snagama. Za one koje su željni pjevanja. Čak i publike. Oni kojima klasična glazba ne predstavlja mućenje. Oni kojima ne smeta čovjek koji maše rukama i prema kojem treba pjevati. Za njih je ovaj zbor idealan. Kao bonus tu su i poneka putovanja. Što po našoj zemljici, što po onim, vanjskim zemljicama. Uglavnom kao dugogodišnji član, moram reći da se ovog zbora još nisam zasitila i da me još veseli.

Audicije za prijem novih članova u Akademski zbor
"Ivan Goran Kovačić" održat će se na Opatovini 11 u 20 sati
u ponedjeljak, 24. rujna i
u četvrtak 4. listopada 2007.

Za daljnje informacije www.igk.hr

Promuklost, glasnice

Jeste li znali?
Jeste li znali da je jako bitno koliko pričate kad ste promukli i prehlađeni? Toliko je važno da bi zapravo i na poslu trebali biti pošteđeni govora u to vrijeme, ili možda ako vam je govor jako važan na poslu, čak trebali dobiti bolovanje kako govorom u to doba ne biste trajno oštetili glasnice, koje bdw nisu zamjenjive?

Novo i najnovije

Vidim blog se obnovio. Nadam se da je i otklonio neke greške koje je imao prije. Falio mi je. Ne znam, poznatiji mi je od mojblog-a, ali isto tako je (barem bio) nepouzdan.
Hmm, zanima me koliko.
Sad sam već treći tjedan u Zagrebu. Aktivno razmišljam o kozmetičarki i prvom posjetu istoj, razmišljam da nakon, sad, pet i pol godina ipak odem do frizera. Zadnji put kad sam ordinirala po kosi nije baš najbolje ispalo, a nakon toga sam bila na moru i apsolutno bi joj dobro došlo šišanje. Jedino treba mi pouzdani frizer, što je meni nemoguće naći, pa se tako namjeravam dati u ruke provjerenom, ali nepoznatom paru golih frizera. Za to se moram naručiti, nagovoriti dragog da me otfura do Samobora. Sjesti na stolicu i samo reći: ŠIŠAJ. Nemam ideja za frizuru, može biti i kratka. Znam da će mi sve biti šok i samo se nadam da će mi se svidjeti. Zato mi i treba pouzdani frizer. Onaj koji kad vidi nečiju facu zna koje frizure taj netko ne bi trebao nositi.
Ne znam u kome je veći problem meni ili meni,. Prvo treba mi netko ko će garantirati kod frizera, koji će javiti (frendovi su, recimo) da bi mi došli i koji će me otfurati tamo. Jedino što taj netko ne treba napraviti je dati glavu (kosu) i ne treba platiti.
Jesam li komplicirana ili sam komplicirana. Jbg.
Što se tiće kozmetičarke. Našla sam partnericu za odlazak na jedan opširan tretman. Nikad nisam bila kod kozmetičarke i s obzirom na sve, tko zna kad ću opet otić. No nije još dogovoreno gdje se ide, koliko košta, kad zapravo idemo... Znam da čekam da mi se olegica vrati s godišnjeg, znači slijedeči tjedan pa nadalje. Zanima me da li ću otić ove godine.
Fakat mi neke stvari pričinjavaju preveliki problem.
Trebalo nam je 8 mj. da odemo do bazena, koji nam je bdw 5 min od posla. Istina otišle smo prije tjedan dana, ali fakat je gilo gusto. Falilo nam je nevjerojatno malo da ne odemo. Ostale smo 4 sata. Bilo je genijalno, ali trebalo nas je pogurat. Zanimljivo.