Uistinu, zašto? Stvorio se jaz. Zapravo ovim postaje vidljiv. Čemu? Da se vidi reakcija? Jesmo li mi sad sudionici nekog globalnog istraživanja? Pokusni kunići?
Uglavnom, uplašila me informacija koliko jako mladih ima ovdje. Logično mi je da se pubertetlije prazne pišući blog, svi smo to radili, mi smo pisali dnevnike i sl. Ali oni s npr. osam? Ne sudim, čudim se. Također stariji od recimo 30-te. Kako to da još imaju potrebu i vremena. Iako ih razumijem, pomalo čudim i starijima. Ali opet to je moj osjećaj za vrijeme koji je pošemeren mojim godinama. Iako mi dođe da za uši nategnem nekolicinu šmrkavaca, koji se još ni u srednju nisu upisali i koji se još ne mogu sami ni nahraniti jer ne znaju jaja speći, koji se čude što stariji od 50 pišu blog i vrijeđaju rečenicama, ali oni ne znaju sami ni upaliti kompjuter... Da ima mnogih starijih ljudi koji uistinu nisu upoznati s tehnikom, ali isto tako ima i onih koji odlično njome vladaju. Ti isti ljudi ne koriste kompjuter samo za blog i igrice. Ti ljudi zarađuju novac radeći na kompjuteru i mnogi tim novcima omogućuju nekog balavcu da ima svoj kompjuter. Tako da iako imam još vremena da tih godina, osobno se vrijeđam što ne postoji niti malo poštovanja u toj djeci. Što da vam kažem, uglavnom krivim roditelje, iako sam svjesna da i društvo ima uvelike svoje prste u tome.
Prekinuli su me. Izgubila sam nit.
Uglavnom, ne mislim da time što si stariji po „difoltu“ imaš bolje tekstove, zrelije, ili bilo kako superiornije od mlađih blogera, da se razumijemo, ne želim ne busati u prsa i kritizirati sve naokolo, ali vidim da imamo problema s poštovanjem, jedni prema drugima, s komunikacijom. Nadam se da nećemo zauvijek biti drugačiji toliko da ne možemo komunicirati.
Post je objavljen 27.08.2007. u 09:51 sati.