utorak, 27.11.2007.
RUŠEVINA KOJA ŽIVOT ZNAČI
|
U blizini moje kuće nalazi se šuma, a u toj šumi sakrivena je ruševina stare kamene kuće. Kad poželim pobjeći od ponekad prebučnog svijeta prošećem do te šume. Uvijek pogledam u ruševinu i pomislim kako je tužno što stoji tako napuštena i sama. Prošlo je sigurno više od 70 godina od kad je netko tamo živio. Ali netko je slagao to kamenje i stvorio zidove koji su pružali zaštitu jednoj obitelji. Zidovi koji su čuli i smijeha i plača. Vrijeme uporno radi protiv kuće i na kraju će od nje ostati samo hrpa kamenja...
Danas sam opet otišla u šetnju. Došla sam do ruševine i zastala. Odjednom sam je pogledala nekim drugim očima. Shvatila sam da u sredini kuće raste drvo. Drvo je tu već godinama samo ga ja nisam primjećivala. Zidovi mu pružaju savršenu zaštitu dok se bori za svoje mjesto pod suncem. Dakle kuća je ipak nekomu važna ma kako to beznačajno izgleda na prvi pogled. Koliko puta donosimo krive zaključke i ne pogledamo dublje u ljude ili situacije? Previše puno puta... Svatko zaslužuje drugi pogled jer ponekad stvari nisu onakve kakvim se čine... Najljepša kuća može biti prazna i beskorisna, a među ruševine može se skrivati blago koje tražimo cijeli život... Samo treba dobro pogledati... |
četvrtak, 01.11.2007.
SRODNA DUŠA
|
Dok ulicom prolazim,
pogledom te nesvjesno tražim. Ugledam nekog nalik tebi, da to nisi ti, znam duboko u sebi. Ipak, srce mi zatreperi na tren, osjećaj ljubavi u meni je vrel. Osmjeh mi se spušta na usne, i ulice najednom postaju puste. Svi ljudi nestaju, ostaješ samo ti, usne nam se spoje u tihoj melodiji. Ružine latice padaju s neba, ljubiš me polako, s okusom meda... Ali iluzija nestaje, jer to nisi ti, ulice nisu puste i osmijeh mi nestaje s usne. Nema glazbe, nema ruža, postoji tek osjećaj što nadu mi pruža. Nadu u budućnost, neki bolji dan, Nadu u ljubav ili je to samo san? |
