H.A.N.N.A.H.

Onih dana kad smo bili mali,
kada smo susjedu trešnje krali,
kada smo mačke za rep vukli,
a bilo je i dana kad smo se potukli.

Tih smo dana maštat znali
i snove smo jednom drugom krali;
da zajedno ćemo na putovanja duga,
zajedno ćemo ići svuda...

Djetinjstvo je prošlo, došla je mladost,
a s njom u nama rasla je radost.
Ostvarenju snova bili smo bliže,
cilj je bio tu, evo ga, stiže...

Ali jednog dana na put si otišao sam,
a to nije bilo dio sna!
Kako si mogao ostavit me tako,
bez pitanja, bez pozdrava otići lako?

Htjela sam k tebi,
ali nisu mi dali,
da taj put nije za mene,
prije mene same su znali...

I sada snove ostvarujem sama,
jer u meni neka čudna je snaga.
Predati se ne želim i neću,
na tragu sam da pronađem sreću.

Jednog dana život će me odvesti k tebi,
u čvrst zagrljaj privuć ćeš me k sebi.
I prisjetit ćemo se dana kad smo bili mali,
kada smo susjedu trešnje krali...



Ove riječi posvećujem dragom prijatelju.

Lana i Martina dvije su frendice. Nakon završetka srednje škole vanredno upisuju isti fakultet. Predavanja su im bila samo vikendom pa su imale slobodnog vremena na pretek.

Lani je preko tjedna kod kuće bilo ubitačno dosadno pa se prijavila na oglas za posao koji je i dobila. Sprijateljila se s novim kolegom s kojim je dogovorila da uskače na njeno radno mjesto vikendom kada ima predavanja ili ispit.

Martini nije padalo na pamet da se zaposli. Roditelji su joj davali džeparac, a ona je, potpuno zadovoljna time, uredno učila i uživala u studentskom životu.

Lana je imala svoj novac i nije ovisila o milosti roditelja u njihovoj financijskoj pomoći ali nije uživala u statusu studenta kao Martina jer se morala naviknuti balansirati između poslovnih i fakultetskih obaveza.

Martina je sve ispite dala u roku i bez straha dočekala drugu godinu na faksu.

Lana je na poslu upoznala čovjeka koji je uvidio njzin radni potencijal i ponudio joj bolje plaćeni posao u svojoj firmi. Usljed tih promjena jedva je uspjela položiti uvjete za upis na drugu godinu, a i neki ispiti su još ostali iza nje. Izlazila je van ali ni približno toliko kao Martina, a morala je odbiti i nekoliko popodnevnih kava sa društvom jer jednostavno nije stigla sve obaviti.

Martina je uspješno diplomirala u roku. S diplomom u ruci čeka zaposlenje u struci jer misli da se previše mučila oko učenja da bi ga tražila izvan nje.

Lana nije diplomirala u roku. Radi posao izvan struke ali je potpuno zadovoljna i ima velike planove.

Tko je pobjednik u ovoj priči?

Martina koja je za vrijeme studija bezbrižno uživala bez prevelikih obaveza, ali sada nezadovoljna sjedi doma čekajući svoju sjajnu priliku da pokaže znanje dobiveno na fakultetu ili Lana koja je možda propustila neke trenutke iživljavanja u mladosti ali je kroz druge kanale upoznala hrpu ljudi i sada uživa u poslu?

Ili pobjednika ipak nema?