31.05.2004., ponedjeljak
Dan "G"
Vjesnik na posljednjoj stranici donosi članak o istraživanju u kojem su britanski učenici odgovarali na pitanja o Danu "D". To što su rezultati porazni nije ništa neočekivano ali zanimljiv je podatak da je jedini učenik koji je bez greške riješio test svoje znanje stekao igrajući računalne igrice.
Eto putokaza za mladog i neiskusnog novinara časopisa Bug kojeg je, zajedno s još nekolicinom zaljubljenika u računalne igrice, Denis Latin navukao na tanak led i uz pomoć njih u Latinici "dokazao" kako od tih igara nema nikakve koristi. Spomenuti novinar je pisao otvoreno pismo Denisu Latinu u kojem se požalio na njegov postupak, ali od toga pisma nije bilo nikave koristi jer su ga ionako pročitali samo oni koji o igrama znaju više od prosječnog gledatelja Latinice.
Umjesto da su za Latinicu pripremili igre uz pomoć kojih bi mogli dokazati da su korisne, oni su se pred kamerama besmisleno naganjali u nekom FPS-u. Imali su priliku, propustili su je i čemu onda plakanje? Zašto odmah nisu pripremili neku povijesnu strategiju, neku simulaciju ili jedan Mindrover čija je svrhovitost i korisnost za moždane vijuge dokazana brojnim stručnim nagradama?
U školi bi jedan blok sat povijesti s kratkim uvodom i teorijom, a zatim popraćen nekom prigodnom igrom, bio bi puno korisniji od klasičnog usmenog predavanja. Djeci bi pojmovi i činjenice ostali u glavi i ne bi ih zaboravili poslije ispitivanja. Nema predmeta u kojem se na bilo koji način ne bi moglo primjeniti računalo. Ali u našim školama su računala ili pod ključem ili ih ima premalo u odnosu na broj učenika.
Ponuda edukativnih programa na hrvatskom jeziku je više nego siromašna. Umjesto praznih fraza i raznih E-odbora, nadležno ministarstvo bi trebalo poticati izradu takvih programa konkretnim mjerama. Uz stručno vodstvo u školama i sami učenici bi mogli proizvoditi takve programe te na taj način financirati nabavku novih računala, a sebi osigurati dobru referencu za buduće zaposlenje.
Toliko toga bi se moglo napraviti, a tako je malo sluha među nadležnim strukturama.
|
- 13:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
29.05.2004., subota
Novinar budućnosti
Guskino Pero bio je novinar koji najviše zarađuje u Zagrebu. A nije se pomaknuo iz svoje sobe već tri godine. Informacije sakuplja na različite načine. U svojoj serverskoj sobi ima 15 računala koji cijelo vrijeme, uz pomoć njegovih puzavaca, pretražuju sve važnije domaće i strane portale, službene stranice firmi i institucija, forume, news grupe, blogove.
Puzavci su programi s umjetnom inteligencijom koji sami zaključuju koliko je neka vijest važna i smještaju ju na portal Guskino Pero News ili proslijeđuju na daljnu obradu.
Puzavci S Cvikerima koriste slijedećih 50 računala i oni prate TV i radio programe, a obični puzavci im proslijeđuju multimedijalne video, audio i slikovne datoteke.
Puzavci S Kamerama nalaze se na tridesetak najfrekventnjih mjesta u gradu, kamere se mogu okretati u svim smjerovima i zahvaljujući KamPuzavcu snimaju samo zanimljive stvari. PSK imaju i super osjetljive mikrofone, a naročito su popularni Kumica PSK-ovi koji se nalaze na tržnicama i redovno snimaju što se tamo događa.
Baloon i Colorless Baroni su puzavci koji operiraju iz zraka. Colorless Baroni su najpoznatiji po svojim vrtoglavim praćenjima policijskih potjera i nelegalnih uličnih utrka.
Štakori i Bube su puzavci koji se zavlače u sve moguće rupe u gradu i snimaju sve što se događa. Oni su autonomni, sami zaključuju što je zanimljivo a što nije i materijal šalju u centralu. Nepoznat je njihov broj, zna se samo da ih ima jako puno. Guskino Pero može kontrolirati svakog pojedinog puzavca, ali oni se najviše koriste u Reality Hole emisijama u kojima gledatelji mogu od puzavaca naručiti praćenje svojih susjeda, bračnih partnera ili bilo koje druge osobe koja im se učini zanimljivima. Posebno su popularni Reality Hole Blogovi u kojima se pojedini blogeri sortiraju snimke naručenih praćenja. Prije dvije godine je film, kojeg su napravili najistaknutiji .hr RH blogeri, osvojio Oscara za najbolji strani film. Na ruku ovoj usluzi su išle promjene zakona koji vam omogućava da snimate bilo koga i bilo gdje sve dok vam ta osoba ili njezina pratnja izričito ne zabrane snimanje. Zabrana traje sat vremena i nakon toga se mora ponoviti.
Kako se sve konferencije za novinare odigravaju u nekoliko zagrebačkih press centara u kojima postoje roboti za iznajmljivanje, Guskino Pero ne mora odlaziti na njih. Samo iznajmi kontroliranog robota koji se gura s ostalim novinarima, diže ruku, postavlja pitanja, slika i snima. Sve to putem Interneta kasnije stiže u studijo Guskinog Pera. Ostaje prikraćen za pripremljene zakuske, ali to nije hendikep kad se zna da je u zadnjih 10 godina 213 novinara umrlo od trovanja hranom koja je posluživana na raznim konferencijama za novinare. Najveći broj trovanja obično se događa na konferencijama koje organizira vladajuća stranka.
Razgovore s političarima i poznatim ličnostima Guskino Pero isključivo radi preko video mobilnih telefonskih aparata. On je prvi započeo s takvom praksom i njegov način rada ubrzo je postao popularan u cijelom svijetu. Urbana legenda govori da je novac koji pristiže od tog patenta dovoljan da isplati vanjski dug Hrvatske. Na pitanje u svezi tog patenta Guskino Pero ne odgovara. Da ta legenda ima realno uporište govori činjenica da Guskino Pero donira 10.000.000 kuna pučkim kuhinjama na dan kad je Europski parlament donio Konačni Zakon O Patentima.
Guskino Pero održava nekoliko portala s vijestima, emitira nekoliko radio stanica koje uglavnom donose izbor iz programa drugih stanica, emitira nekoliko Izbor TV kanala, a da bi zadovoljio zakon emitira i odgovarajući broj TV kanala koji emitiraju program iz njegove proizvodnje. Uglavnom se radi o Reality Hole emisijama.
Drugi veliki izvor zarade je Media&Life Press Clipping servis u kojem možete naručiti sve što je snimljeno, napisano ili emitirano o pojedinoj osobi.
Serverske sobe Guskinog Pera nalaze se ispod razine rijeke Save nedaleko od zagrebačke termoelektrane. Voda iz rijeke se koristi za hlađenje računala, a termoelektranu je Guskino Pero odkupio od države i na taj način osigurao dovoljno napajanje. Kao UPS mu služi brdo smeća pokraj Jakuševca unutar kojeg je uz pomoć najboljih svjetskih znanstvenika pokrenuo kemijsku reakciju koja polako sagorijeva smeće i proizvodi toplinu. Tu toplinu koriste mikro termoelektrane za proizvodnju električne energije.
I to je bilo sve za ovo javljanje u Wolfwood's Crowd blog iz bliske, neodređene budućnosti.
Zadržavamo autorska prava na ovaj tekst. Ne želimo da se lijeni i neinventivni pisci SF-a okoriste ovime. ;-)
|
- 12:24 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
28.05.2004., petak
Linux MINIX sapunica
Andy Tanenbaum je objavio mail kojeg mu je poslao Alexey Toptygin. Alexeya je angažirao Ken Brown da usporedi rane inačice Linux i Minixa kako bi pronašao kopirani kod. Zaključak tog istraživanja je da nema dokaza o kopiranju koda u jednom ili drugom smjeru. Nakon što mu je Alexey predočio rezultate istraživanja Ken Brows ga je u razgovoru pokušao uvjeriti da je napravio grešku jer je smatrao da dokaz o krađi mora postojati.
Točka. Neću više pisati o ovoj temi.
Među filmskim plakatima na mitridotu pojavio se jedan jako dobar: Kill Bill. ;-)
|
- 21:12 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Makovi ili da malo pustim k vragu ta računala
Makovi su mi kao klincu bili najdraže cvijeće. Cvijeće koje nećete naći u vazama i cvjećarnicama. A možda je za tu moju ljubav prema makovima kriv Pavlovljev refleks? Nekada smo na kraju školske godine išli autobusima na izlet. Vozeći se, u rano jutro, kroz orošene prozore autobusa najčešće smo viđali žitna polja puna makova. Zeleno i crveno. Slika koja ostaje u glavi.
Puno godina kasnije, autobusi koji su nas vozili na izlet već su odavno bili u rashodu, početkom jednog svibnja mjeseca, jedna je pjesma procurila iz slike u glavi...
...
Divota
probuđenog sunca
Hladna svježina naganja rosu u travi
Zeleno more u grudima njiše
male crvene stvari
Bliže i toplije
Jutro je proplakalo poljima
Vjetar briše bistre suze
cvijeću koje mrzi dodire
Upada u oči
slutnja mirisa
Priviđenje
|
- 10:11 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Obećana zemlja: Irska
Ministar Hebrang je u telefonskom razgovoru zamjerio urednici Dnevnika, Sanji Mikleušević, što je vijest o Sunčanom Hvaru važnija od Šeksa kojeg prima irska kraljica. Kada mu je ona rekla da Irska nema kraljice, on je rekao "dobro kralja", a kada mu je Sanja rekla da ni njega Irska nema, on ju je optužio da koristi njegovu uzbuđenost pa izvlači riječi iz konteksta i manipulira. S obzirom da je ministar bio uzbuđen i da sigurno nema ni najmanju namjeru da kontrolira i pritišće medije, pretpostavljam da je greškom umjesto seksi telefona odabrao broj telefona urednice Dnevnika.
I tako se digla prašina pa nitko nije ni primjetio da je Šeks u Irskoj. S obzirom na priče koje kruže o njemu čini nam se da trenutno u Hrvatskoj nema kvalificiranijeg političara za posjet zemlji pubova. A što Šeks radi u Irskoj? Najvjerojatnije je otišao u špijunažu. Priča o irskom uspjehu nekako je stigla i do naših političara. HDZ-ov ekonomski guru Ante Babić misli da Hrvatska za tri-četiri godine može postati ono što je Irska postala u prošlom stoljeću. Posebno mu je za oko zapeo Microsoft koji, po njegovim riječima, seli pogone iz Irske u zemlje s jeftinijom radnom snagom pa ga treba uloviti i dovesti u Hrvatsku. Po njemu nezaposlene i kvalitetne radne snage u Hrvatskoj ima i više nego dovoljno. Nekako sumnjam u tog ekonomskog gurua koji ne zna da je jedna od glavnih zapreka stranim ulaganjima u našu zemlju upravo prevelika cijena rada.
Naši informatičari ne mogu konkurirati na svjetskom tržištu svojim jeftinim radom jer su oni daleko skuplji od programera s Dalekog istoka koji je skoro neiscrpan bazen jako motiviranih informatičara. Naša šansa je da konkuriramo kvalitetom, orginalnim rješenjima i inovacijama. Prosječan hrvatski informatičar je za strance relativno skup i nedovoljno efikasan. Ako zanemarimo časne iznimke, hrvatska informatička scena (oni koji nešto proizvode) sastoji se od dvije vrste firmi:
- velike, zapošljavaju veći broj ljudi, uglavnom se radi nesistematski i stihijski, par ljudi koji znaju rade i za ostatak koji ne znaju ili ne žele znati pa se samo 'šlepaju' uz 'radilice'.
- male, ponekad je to OMB (one man band) firma, nisu specijalizirane za određeno područje već svaštare i zbog toga ne uspjevaju podići kvalitetu svojih usluga ili proizvoda.
S takvim načinom rada naši informatičari neće nikada postati konkurentni na stranom tržištu. Tako propada jedan veliki hrvatski izvozni potencijal. A da li je uopće točan urbani mit o kreativnim, vrijednim i jako sposobnim hrvatskim inormatičarima?
Vratimo se u Irsku. Da li je tko vidio Šeksa? Da li će on ili netko od njegovih pomoćnika upamtiti ili zapisati da je Irska uspjela zbog pametne državne politike. Dugoročno planiranje je nepoznati pojam za ovu ali i za prošle hrvatske Vlade. Irska je smanjila porez, potaknula izvoz, privukla strani kapital, a sigurno stranim ulagačima probleme nije radila spora administracija, korumpirani službenici ili lokalni močnici. Ali sve to ne bi bilo dovoljno da novac u zemlju nije uložila milijunska američka dijaspora koja je osim novca donosila i poslove.
I mi imamo dijasporu. Prije koji mjesec su bili tu i pokrenuli nekakav klub 100 ili 200. Nisu prije došli jer ih prošla Vlada nije voljela. Kako su izabranici srca njihovih opet u Hrvatskoj došli na vlast oni su se sjetili da bi htjeli pomoći. Da li će sve ostati na riječima? Da li će one koji se s torbom punom novca zapute u Hrvatsku dočekati utrka s nesavladivim preprekama? Da li je moguće da jedan uložen dolar bude stvarno jedan uložen dolar, a ne da ga grizu i škartiraju naši domaći štakori?
|
- 09:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
27.05.2004., četvrtak
BBSeri
Vidim da je Sayock otvorila svoj blog, Drax je već stari iskusni bloger...
Hej bbseri, ima li nas još? Ajmo ručice pa u nekakav krug. :-)
|
- 22:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
26.05.2004., srijeda
Na webu mrzim...
...kad weber promijeni default ('bem ti hrvatski jezik u informatičkom žargonu) pokazivač (kursor) pa više ne znaš što je link a što nije.
...kad se linkovi otvaraju u novom prozoru, a pogotovo kada to rade sa stranicama unutar istog site-a. Ok, ima opravdanih slučajeva kada se može koristiti pop-up ali većinom to nije slučaj. Obzirni weberi omogućuju korisniku da odabere da li će u istom ili novom prozoru.
...kad je navigacija u Flash-u ili u Javi. U Javi je ima sve manje ali poneki weber je stavi tamo gdje joj stvarno nije mjesto (www.hvar.hr).
...intro ekrane koji se ne mogu prekočiti.
...kul vijesti koje u nekoj kutiji idu gore-dolje. U pravilu prebrzo ili presporo i ne mogu se zaustaviti.
...prenatrpane stranice u puno stupaca. Poput VIP-a koji ima 5 stupaca natrpanih u <800px širine.
...stranice dizajnirane specijalno i samo za jedan browser i jednu rezoluciju. Veliki kaktus na .hr web sceni dodjeljujem izdavačkoj kući Profil čije stranice možete pogledati samo ako imate 'one and only' IE.
...ljude koji misle da se za sliku od 800x600px pixela thumbnail radi tako da se u img tagu definira width od 100 i height od 75.
...webere koji stavljaju zvukove na stranice. Najekstremniji likovi stavljaju zvukove u flash bannere što je posebno iritantno.
...one koji onemogućuju desni klik mišem ili na drugi iritantan način pokušavaju 'zaštititi' svoju stranicu. Ako želite napakostiti takvima instalirajte Mozillu i Firefox, u izborniku nađite (ili stisnite Ctr+I) Page Info i imate njihovu stranicu ogoljelu do kostiju i nareckanu na osnovne komadiće.
Nastavak slijedi...
|
- 13:12 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
25.05.2004., utorak
Mozgojedac nastavlja napadati hrvatske "informatičke" novinare
Danas je Tomislav Jagušt u Večernjem listu napisao tekst u maniri največeg uvlakača u guzicu Kennethu Brownu čija je "studija" uzburkala info svijet tvrdnjom da je Linux ukrao Linux.
Baš me zanima otkud je Tomislav prepisao vijest jer se u njoj ne spominje ni Minix ni Tanenbaum. Ali zato Tomislav, srca junačka, koristi riječi poput plagijator, krađa, pokraden.
Tomislavu savjetujemo da svoje novinarsko pero objesi o klin jer ovako loš i pristran tekst već odavno nisam pročitao u Večernjakovom prilogu LINK. Sumnjam da će me Tomislav poslušati, a kako tipkovnica trpi svašta izgleda da ćemo i dalje čitati njegove površno-senzacionalističo-jednostrane tekstove. Pretpostavljam da već negdje drži spreman članak o softverskim patentima u kojem će se koristeći isti riječnik obračunati s nepodobnim elementima koji su protiv zakona o patentima.
Nakon svega ovoga očekujem kako će uskoro Glorija i Mila donijeti svoje viđenje cijelog slučaja. Molim dobre duše da mi to skeniraju i pošalju. ;-)
|
- 00:50 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
24.05.2004., ponedjeljak
Noćna smjena
Za rad na računalu nekako je najprikladnija noćna smjena. Nitko ne zove na telefon, ukućani mirno spavaju, kroz poluotvoreni prozor prelijeva se svježi zrak i zvukovi ptica, žaba i zrikavaca. Jasno, ukoliko živite na selu. ;-)
Prije mi je noćna smjena bila udarni termin. Kad sam dobio prvo računalo odradio sam je prvi put. Ujutro je mama provirila kroz vrata i upitala da kaj već čujem. U vrijeme impulsa od 48 minuta znao sam cijelu noć visjeti na modemu. Dok je Slackware polako kapao byte po byte ja sam pokušavao surfati ili ircao. Nije mi se jednom dogodilo da dočekam 7 sati na ircu kada je bilo vrijeme za prekid veze jer su dolazili skuplji impulsi. Skuplji? Da su nam sada ti 'skupi' impulsi. Hrvatskih stranica skoro do nije ni bilo, a vanjske stranice su dolazile poput puža. Osim playboy.com i penthouse.com-a za koje je izgleda bio rezerviran poseban smještaj u proxy-u.
Tijekom vremena odviknuo sam se od noćne smjene. Posao to nije dozvoljavao. Ovu noć i ovaj dan sam evocirao uspomene. Trebalo je odraditi posao koji mi tijekom vikenda nikako nije polazio za rukom. U jednom trenu sam izbrisao sve što sam napravio u jednoj klasi i krenuo od nule. Počistio sam i listu bugova. Jutro je došlo dosta brzo. Klinci su se probudili. Pomogao sam ženi da ih nahrani i spremi. Otišli su. Odradio sam jutarnji ritual čitanja pošte i redovnih poslova. Računalo koje je čekalo na popravak sam riješio po kratkom postupku. I onda sam otišao spavati. Još od fakultetskih dana nisam si priuštio spavanje poslije radne noći.
Tri sata sna su bila dovoljna za obnovu baterija. Provjera pošte pokazala je da ništa nisam propustio. Svratio sam na mi3dot i vidio da imaju radionicu "Filmski plakat". Zasvrbjeli su me prsti. Pretražio sam fotke, odabrao tri. Otvorio ih u GIMP-u i ostalo je povijest.
Već odavno ne mrzim ponedelek.
|
- 17:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
23.05.2004., nedjelja
Fahrenheit 451
Ovo nije prikaz knjige ili filma. Ovo je istinita priča.
Kažu da je Science Fiction (SF, hrv. Znanstvena Fantastika) povijest budučnosti. Svakodnevno nam se događa slučaj da se susrećemo sa stvarima ili pojavama o kojima smo nekada čitali u SF knjigama. Neke stvari su dobre, druge loše...
Današnji Novi list donosi članak o problemu rušenja spomenika i spaljivanju knjiga. Redovni posjetitelji knjižnica bili su svjedoci kako je početkom devedesetih velik broj knjiga nestao s polica. Interesantna je bila činjenica da uglavnom nisu nestajale ideološke knjige iz prošlog sistema, već beletristika pisana, na tada nepodobnoj, ekavici. Kako su istočni SF izdavači bili puno agilniji od naših i izdali su daleko veći broj knjiga, to spontano nestajanje zasigurno su prvi primjetili ljubitelji SF-a. Dosta velik broj i ostalih knjiga, koje naši izdavači nisu izdali, postao je nedostupan čitateljima.
Npr. u "mojoj" knjižnici je preko noći nestao "Gospodar prstenova" u izdanju Nolita i tek se skoro deset godina kasnije vratio u izdanju Algoritma.
Knjiga je raznim režimima uvijek bila velik neprijatelj s kojim se treba obračunati. Na taj način su si uvijek radili medvjeđu uslugu jer zabranjeno voće je najslađe. Široke narodne mase uglavnom nisu tako veliki čitatelji da bi 'negativna ideologija' ili jezik prouzrokovali neki veliki potres u društvu. Puno je manja šteta ako se ostave knjige na policama. A oni koji čitaju knjige ionako imaju svoje mišljenje koje nikakav režim neće promijeniti.
|
- 09:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.05.2004., subota
Hvali Linux, drž' se Windowsa
Među onima koji hvale Linux i, a neki od njih i zakrvave svoje tipkovnice u nekom od svetih ratova po forumima i Usenet grupama, ima dosta velik broj onih na koje bi se mogao primjeniti ovaj naslov. Oni s vremena na vrijeme instaliraju Linux, pokrenu KDE (jer se u njemu osjećaju kao doma, tj. u Windowsima), malo poklikaju po izbornicima, pokrenu tu i tamo koji program i veselo resetiraju mašinu i odu raditi u Windowse. Ako im nekim čudom proradi armagetron onda se njihov boravak produži. Linux ostane instaliran dok im ne nedostane mjesta na hard disku pa onda obrišu njegovu particiju. Za takve su idealne distribucije poput Knoppixa koje ne zahtijevaju da tamo neka particija sa sistemskim označnikom 83 zauzima dragocjeno mjesto na koje se mogu smjestiti kompletne instalacije neke igre, divxovi ili mp3evi. Da takvih ima dosta svjedoči i visoka pozicija Knoppixa na Distro Watch stranicama.
Takvi nikada nisu koristili Linux za nešto korisno, većina se njih nikada nije spojila na
Internet preko njega jer obično imaju soft modem za koje nema drivera ili možda i ima, ali se po defaultu ne instaliraju s odabranom distribucijom. Velik broj njih nije otipkao niti znak u konzoli jer je malo teže do nje doći u KDE izborniku, a po defaultu se računalo podiže u X-e.
Zašto onda oni hvale Linux?
Jedni su kvazi informatičari koji impresioniraju svoje kolege činjenicom da oni koriste Linux. Njihove kolege su uglavnom također kvazi informatičari (ili šampioni) koji su čuli da se u tom Linuxu sve radi u konzoli, a oni su izgubljeni i u panici kada slučajno treba nešto napraviti u command promptu pod Windowsima.
Drugi su klinci, "hakeri". Takvi moraju koristiti Linux jer je to "hakerski" operativni sistem i samim korištenjem Linuxa oni se uzdižu na stepenici iznad običnih "hakera" koji operiraju samo pod Windowsima.
Treći su uvjereni da je Linux bolji operativni sistem, ali su prelijeni ili nemaju dovoljno znanja da ga koriste. Iz ove grupe dolazi najveći dio onih kojima su tipkovnice krvave.
Četvrti se žele izdvojiti od većine ljudi koja koristi Windowse jer nipošto ne žele biti prosječni. Takvi vas neće pustiti na svoje računalo da ne bi otkrili pravo stanje stvari. Najekstremniji od njih ne brišu Linux particiju a boot manager im je podešen da podiže Linux. Da netko slučajno ne bi upalio njihovo računalo i otkrio istinu. Iz ove grupe dolazi najveći dio onih koji na javan način reklamiraju svoju pripadnost Linuxu uz pomoć majica s natpisima i slikama, privjescima za ključeve ili šalicom za kavu.
Peti zapravo nemaju previše toga zajedničko s ostalima jer su prisiljeni koristiti Windowse iako bi oni radije koristili Linux. Neki od njih i znaju ponešto o njemu.
|
- 15:19 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Još malo Tanenbauma
Dnevnik ne izlazi vikendom pa ćemo nastavak priče čitati u ponedjeljak ( ;-) ). Borja se oglasio u grupi hr.comp.os.linux pa tamo možete pročitati njegov komentar a profesor Andy Tanenbaum (dalje: AT) je još jednom pojasnio cijelu priču na svojim stranicama. AT navodi da Ken Brown nije uopće kontaktirao Linusa u svezi svoje studije ali nije bio lijen letjeti u Europu na interview s AT-om i još nekim ljudima u Skandinaviji. Ken Brown je odrađivao svoj prljavi posao a Broja je dokazao kako je dijelom u tome i uspio.
|
- 08:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.05.2004., petak
Kako je Linus ukrao Linux?
Danas sam prvi put kupio Dnevnik, poslovni dnevni list, da skratim vrijeme do početka poslovnog sastanka. Novine sam započeo čitat, kao i svi normalni čitači novina, odostraga. Kad eto, na stranici broj 40, ilustracije Linusa kao Supermana koji umjesto slova S ima Tuxa. I naslov "Linus Torvalds nije pravi otac Linuxa". Očekivao sam neki satirični članak s osvrtom na vijest koja se povlačila Internetom ovih dana. Sve očekujući kada će biti spomenuti Djed Mraz i Zubić Vila koji su pravi roditelji Linuxa, došao sam i do kraja članka u kojem je autor potpuno ozbiljno shvatio i prenio studiju firme Alexis de Tocqueville Institution u kojoj se tvrdi da je Linus skoro pa prepisao Minix.
Čak su i poslovično oštri Microsoft navijači iz navijačke skupine Bug ismijali spomenutu studiju. Očekivao sam neko nepoznato novinarsko ime koje inače prati cijene blitve na gradskim tržnicama ali dočekalo me iznenađenje. Autor članka je Boris Ličina iz PC Chipa. Tak, taman ja pohvalim ekipu a oni zabiju autogol.
Pa mislio sam da svi novinari znaju kako je nastao Linux i da su svi pročitali onaj poznati thread u kojem Linus i Tanenbaum raspravljaju i iz kojega se lijepo vidi da se Linux i Minix razlikuju od samog početka. Minix se bazira na mikrokernelu dok je Linux kernel monolitni. Tanenbaum je tvrdio da je monolitni kernel zastarjela ideja i velika greška te da je Linus njegov student da sigurno ne bi dobio dobru ocjenu.
Zašto je Tanenbaumu trebalo tri godine da napravi Minix, a Linus je uspio napraviti svoj os u puno krećem vremenu jasno je iz rečenice gdje Tanenbaum kaže kako je on Minix programirao kada mu je bilo dosadno pisati knjige a CNN nije prenosio nikakav rat.
Molim Borju da se o cijeloj priči malo detaljnije informira da mu se ne bi više događalo da zakuca 'fudbal u vlastitu mrežu'.
O Kenu Brownu, predsjedniku Alexis de Tocqueville Institution, i sam Tanenbaum ima nešto za reći. Andy Tanenbaum je rekao Kenu da je, koliko on zna, Linus sam napisao cijeli kernel i Andy misli da Ken Brown svima nama duguje ispriku.
Ako netko kupi sutrašnji broj Dnevnika neka mi kaže da li je Boris nastavio priču s novim likovima: Djedom Mrazom i Zubić Vilom. ;-)
|
- 14:41 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Informatički časopisi
Ja sam bio ovisnik o informatičkim časopisima. U mojoj staroj sobi su još uvijek stari brojevi Mojeg Mikra, Računara, Sveta Kompjutera i još nekoliko kratkovječnih časopisa. Naslovna stranicam prvog Mojeg Mikra kojeg sam kupio zauvijek mi je ostala u glavi. Na naslovnici je bio ilustriran članak o simulacijama letenja. "Sine leti polako i nisko" bio je naslov. Ili nemoj letjeti polako i nisko? Ne znam, daleko je to proljeće 1984. Kasnije su mi omiljeni časopis postali Računari ali sam i dalje kupovao sve ostale.
Budući da sam osim info časopisa 'gutao' i stripove, popularno-znanstvene i SF časopise moja hodočašćenja na kiosk bila su vrlo česta.
Rat je opustošio kioske. S radošću sam dočekao prvi hrvatski info časopis, legendarni prvi broj Bug-a. Iako nije bio na tragu zadnjih brojeva Računara, bio je prvi i bio je naš. Odonda je prošlo dosta vremena. Izliječio sam se od ovisnosti o informatičkim časopisima. Možda je tome kriv Internet, ali najvjerojatnije je 'ozdravljenje' potpomognuto nekvalitetnom hrvatske informatičke štampe.
PC Chip je u zadnjih 10 mjeseci napravio dosta veliki napredak, ekipa je dobra, trudi se, časopis im lijepo izgleda, a kako i ne bi kada se dizajner i više nego inspirirao Personal Computer Worldom. Nebude Anđelko ništa zamjerio. Njih još kupujem, ima se što pročitati. Kupujem i Mrežu jer sam IT profesionalac ;-) i to je to. Ostali ništa. Zero. Null.
|
- 03:41 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Treća smjena
Huh...evo i mene na tom blogu. Izgleda da je s blogom ista stvar kao i nekada s karaokoma. Jedva su me prvi put nagovorili da odem na karaoke show a koji mjesec kasnije već sam ja organizirao slične zabave. Iz toga se može svesti zaključak da ću kroz koji mjesec napraviti blog engine i pokrenuti blog negdje u bespuću Internet prostora. ;-)
Vidim da su se dečki potrudili ali u nekim stvarima je ovaj blog poprilično šlampav. Npr. kod komentara nema definiran encoding pa ukoliko nemate MSP (MicroSoft Prozori, ista gnjavaža za korisnike kao što je PMS ženama) ostat' ćete uskraćeni za slova č i ć. Admin sučelje radi u Mozilli i srodnim browserima, ali...uostalom evo screenshota pa pogledajte kako izgleda kad pišem post u VaternojLiji. A i buttoni na lijevoj strani su se napili i gaze jedni po drugima.
Heh...mda, ne mogu se unositi slike preko Lije, moram podići vmware i uz pomoć IEa ubaciti sliku. Činjenice govore da je Mozilla povećala udio na "tržištu" s 4% na 10% u posljednjih 9 mjeseci i to bi većina webmastera trebala uvažavati.
|
- 00:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
