Makovi su mi kao klincu bili najdraže cvijeće. Cvijeće koje nećete naći u vazama i cvjećarnicama. A možda je za tu moju ljubav prema makovima kriv Pavlovljev refleks? Nekada smo na kraju školske godine išli autobusima na izlet. Vozeći se, u rano jutro, kroz orošene prozore autobusa najčešće smo viđali žitna polja puna makova. Zeleno i crveno. Slika koja ostaje u glavi.
Puno godina kasnije, autobusi koji su nas vozili na izlet već su odavno bili u rashodu, početkom jednog svibnja mjeseca, jedna je pjesma procurila iz slike u glavi...
...
Divota
probuđenog sunca
Hladna svježina naganja rosu u travi
Zeleno more u grudima njiše
male crvene stvari
Bliže i toplije
Jutro je proplakalo poljima
Vjetar briše bistre suze
cvijeću koje mrzi dodire
Upada u oči
slutnja mirisa
Priviđenje
Post je objavljen 28.05.2004. u 10:11 sati.