Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
26.09.2006., utorak
NARODNJACI
|
Početkom devedesteih narodnjaci postaju politički nepoželjna muzika. Prvenstveno radi toga što su smatrani autohtonom muzikom suprotne zaraćene strane, što je onda automatski povlačilo da su narodnjaci muzički niži žanr. Nestaju u potpunosti s televizije, a glad ljudi za narodnjačkim zvukom utažuju sastavi poput Magazina ili izvođaći poput Jasmina Stavrosa, koji su svoje pop pjesmice bojali prepoznatljivim narodnjačkim elementima. Međutim, budući da su bili u dobrim odnosima s vrhovima vlasti, njihova muzika je bila politički odgovarajuća i mala je ogromno prisustvo na državnoj televiziji koja je bila pod kontrolom nacionalištičke vlasti. Magazin i ostali su na toj prikrivenoj želji ljudi za narodnjacima dobro zaradili. Osoba koja je htjela slušati narodnjake, da ne bude stigmatizirana kao četnik ili slično mogla je komotno slušati Magazin i ne bi imala apsolutno nikakvih problema. Štoviše, vladajući HDZ je često izvođaće poput Magazina koristio na svojim skupovima. Sve dok je mržnja između Hrvat i Srba uzrokovana ratom trajala Magazin & co. su profitirali. Nakon što se 2000. godine promjenom državne politike i dovoljnim vremenskim odmakom od rata mržnja počinje smanjivati, ljudi sve slobodnije počinju slušati narodnjake, a interes za izvođače poput Magazina kopni. Zapravo, dolazi do renesanse narodnjačke muzike. Slušanje narodnjaka više ne označava osobu kao četnika ili osobu lošeg muzičkog ukusa, već slušanje narodnjaka postaje politički poželjno. Govori se da su narodnjaci dio balkanske muzičke tradicije, odnosno našeg identiteta, te se toga ne smijemo sramiti i negirati, već punim plućima prihvatiti. Onaj tko kritizira narodnjake odmah se proglašava desničarem. Stoga osim klasičnih narodnjačkih izvođaće Cece & co, fraze narodnjačke muzike počinju koristiti sastavi koji svoje korjene imaju u punku i psihodeliji poput Let 3. A da su narodnjaci ponovno u modi pokazao je na ovogodišnjem Art and music festivalu (gdje uglavnom sviraju rock bendovi) sastav Kultur Shock Sarajevskog pjevača Srđana Jevđevića akka Gino Banana, koji je u SAD-u napravio sastav što svira narodnjake na punk način i izazvao oduševljenje velikog broja publike. Dakle nije folk miješan s disco ili technom, kao turbo folk, već narodnjački punk. Ipak, čini se da određenom dijelu ljubitelja narodnjaka nacionalna mržnja nije bila prepreka za konzumiranje narodnjačke muzike. Znalo bi se događati da bi najzagriženiji hrvatski nacionalist bio ljubitelj narodnjačke zvijezde Cece, inače supruge ratnog zločinca Arkana. Kako to? Tekstovi narodnjaka uglavnom ciljaju na najbazičnije emocije poput nesretne ljubavi, ljubomore i slično. Sličnom tematikom se bave tekstovi komercijalne pop muzike. I narodnjaci i komercijalni pop imaju velik broj publike. Većina ljudi se može pronaći u tim tekstovima jer tko nije doživio nesretnu ljubav? Onda misle da je ta pjesma pisana upravo radi njih te slijedi ježenje kože,ubrzano lupanje srca, uglavnom euforija. Zašto se onda narodnjaci, pa i komercijalni pop, ako kod većine ljudi izazivaju ugodu smatraju lošom muzikom? Kao što je već navedeno narodnjačka muzika djeluje na bazične emocije koje je najlakše potaknuti, stoga bi muzika koja kombinira različite emocije, a ne samo bazične, potiče ljude na razmišljanje pa čak i izaziva mistična stanja bila viši oblik doživljaja glazbe. Takvu muziku nije dovoljno samo čuti, već je potrebno imati znanje o kontekstu vremena kada je nastalo umjetničko djelo, kako se nastavlja na povijest umjetnosti i sposobnost muzičke analize da bi se znala vrijednost djela kako bi se u takvoj muzici moglo u potpunosti uživati. Dakle osim emocija za razumjevanje višeg oblika muzike potrebno je i znanje. Za razumjevanje narodnjaka nije potrebno nikakvo znanje samo prepuštanje temeljnim emocijama, stoga se narodnjaci smatraju lošom muzikom, a narodnjačka publika više manje neobrazovanom ili na kraju krajeva "seljačinama". Još jedna društvena pojava koja se veže za narodnjake je kriminal. Kriminal se veže uz sve što je popularno jer donosi novac. Kriminalci svojim novcem zarađenim pljačkom otvaraju narodnjačke klubove da bi prali novac i dodatno zaradili. Kako je nasilje sastavni dio života kriminalaca često dolazi do oružanih sukoba u narodnjačkim klubovima. Također su razni transferi nogometaša vezani uz menađere kriminalce, stoga nije čudno što nogometaši idu na narodnjake. A kako je kriminal pratio rat na ovim prostorima najžešći nacionalisti s obiju strana bi doživljavali katarzu slušajući Cecu. Dakle tri stvari koje su zaslužne za popularnost narodnjaka su podilaženje bazičnim emocijama, kriminal i tradicijska muzika. a kako su zemlje nastale nakon raspada SFRJ-a prepune ljudi s nesređenim egzistencijalnim stanjem čiji je najlakši bijeg od surove stvarnosti doticaj sa bazičnim emocijama, prepune kriminalaca koji su iskoristili pravno rasulo prilikom nastanka novih država i obgatili se na tuđoj nevolji, te prepune nacionalista čija su usta puna tradicije i identiteta može se zaključiti-KAKVO DRUŠTVO, TAKVA MUZIKA. |
22.09.2006., petak
Antiutopija kao dokaz slobode volje
|
«»Izbor», zabrundao je dubok jak golos. Vidjao sam da je to glas zatvorskog kopelana. «On nema nikakvog izbora, zar ne? Samoodržanje, strah od fizičkog bola, nagoni ga na taj groteskni čin samoponiženja. Neiskrenost toga jasno se vidjela. On prestaje biti počinilac zla. Također prestaje biti biće sposobno za moralni izbor.»» Anthony Burgess: Paklena naranča, Zagrebačka naklada, Zagreb 1999. str.130 Antiutopija je dokaz za postojanje slobodne volje. Naime, deterministi (zastupnici teze da nemamo slobodu volje jer sve što mi činimo je određeno razlozima koji su pak određeni nečim drugim što je nezavisno od nas) tvrde da je svrha kažnjavanja kriminalca u tome da se ispravi njegovo ponašanje. Oni kritiziraju zagovaratelje slobode volje i tvrda da ako postoji sloboda volje, onda je jedini smisao kazne u osveti iz razloga što ne možemo biti sigurni kako će osoba u budućnosti reagirat zato jer može birati. Osoba na kraju krajeva može ponovno opljačkati banku, ma koliko je u zatvoru bili kažnjavana i zlostavljana za svoj zločin. Osim toga osveta se ne slaže sa zaštitom ljudskih prava, nije humana. Prema tome deterministi za sebe drže da su humani, jer se ne svete, te da za njih kazna ima korektivnu vrijednost, da novi razlozi zamjene stare razloge kriminalca te da od krvoločnog nasilnika nastane mirna bubica za koju sa sigurnošću možemo tvrditi da nikada više neće počiniti kazneno djelo.. Sad ako je svačije ponašanje determinirano mi možemo otkriti «formulu» kako ispraviti loša ponašanja i odvesti društvo u sretno utopijsko društvo. Tako nešto je pokušao znanstveno fantastični pisac Isaac Asimov u svojoj sagi «Fondacija». Tamo matematičar Hary Seldon smišlja formulu za utopijsko društvo i znanost Psihohistoriku koja može predvidjeti buduće događaje na temelju ljudskog djelovanja i samim time može usmjeriti ljudsko ponašanje prema željenom cilju, a to je u Asimovljevom slučaju obnova Galaktičkog carstva. Ipak i kod njega se može predvidjeti samo ponašanje masa, dok je ponašanje pojedinca nemoguće predvidjeti, pa se pojavom mutanta sa nadljudskim psihičkim moćima Mule, Seldonov plan za utopijskim društvom počinje urušavati. Jasno, kasnije se plan nastavlja, ali tek nakon što je odstranjen mutant. Situacija s mutantom ipak pokazuje da ponašanje nije determinirano jer mi možemo usmjeravati masu, ali ako je neki pojedinac iznimno jak kao Ahil ili mutant Mula onda on na temelju svojih nepredvidljivih želje usmjerava masu i ništa se ne može predvidjeti, pogotovo ako uz iznimnu psihofizičku snagu je mutant još hirovit. Dovoljno jak pojedinac s dovoljno volje može djelovati protiv prirode i mase. Također je opasno ako se ljudsko ponašanje želi usmjeriti prema nekom određenom cilju ili idealnom društvu, jer to onda dovodi do totalitarnih režima, čak i ako su namjere za idealnim društvo dobra. Put u pakao je popločan dobrim namjerama, a jedan od najboljih prikaza takvog puta u pakao je roman Anthony Burgessa «Paklena naranča» po kome je snimljen istoimeni film redatelja Stanleya Kubrika. Zbog povećanog broja nasilja, država je odlučila programirati kriminalce tako da uvijek kada dobiju želju za nasiljem osjete neizdrživu bol koja ih odvrati od nasilja. Cilj države je bio da takvom metodom stvore društvo bez nasilja i kriminala. Prvi koji se javio za tu metodu je maloljetni ubojica i «ultra nasilnik» Alex. Nakon tretmana, odnosno programiranja Alex ne čini zlo zato što ne želi, već zato što je uvjetovano da se pojavom želje za nasiljem kod njega javi fizička mučnina koja prolazi tek kada on prestane željeti nasilje. Drugim riječima, moguće je programirati tijelo, ali um i dalje ostaje slobodan. Ipak se perverzni zatvorski svećenik bunio da takvo uvjetovano ponašanje negira slobodu volje. Pa donekle je u pravu, budući da je Alex imao volju za nasilje, ali mu uvjetovanost ponašanja to nije dopustila, pa prema tome nije imao slobodu volje. Navedena situacija sa Alexom je najbolji argument u prilog zagovaratelja slobode volje, iz razloga što pokazuje da je uvjetovano ponašanje nezavisno od naše želje. Naša volja nije determinirana, a kada bi netko raskinuo vezu između naše volje i tijela, tek tada bi bio moguć determinizam, budući da bi se moje tijelo ponašalo isključivo prema poticajima okoline (mučnina u trbuhu, vremenske prilike, itd...), a ne prema željama našega uma. Sloboda volje se sastoji u tome da ja mogu hodati bez kišobrana po kiši ako to odlučim bez obzira što ću pokisnuti i da mogu biti nasilan ako to odlučim bez obzira što će me okolina osuditi zbog toga. Naše želje su nezavisne od prirodnih i društvenih okolnosti. Međutim ako netko programira moje ponašanje tako da uvijek kada izlazim na kišu bez kišobrana osjećam neizdrživu bol, onda ta osoba onemogućuje moj izbor, ja bih htio hodati po kiši bez kišobrana, ali zbog ogromne boli ne mogu svoju namjeru ostvariti. I to bi bio pravi primjer determinizma. Ali determinizam je neostvariv, jer sve dok postoji svjesna želja da se nešto napravi ljudi će pokušati preći sve granice da svoju namjeru ostvare. Zato što je cijelo vrijeme žudio za nasiljem, a tijelo se opiralo njegovim željama Alex se radije odlučio ubiti nego da dalje živi bez slobode. Nije umro, ali mu je zbog skandala koji je izbio ukinuta je uvjetovanost u ponašanju i Alex je ponovno postao nasilan. Roman završava tako da Alex ima novu bandu sa novim imageom i sreće člana svoje stare bande koji je oženjen i postao normalan čovjek. Time autor Anthony Burgess želi reći da je slobodna volja važnija i od morala, odnosno, da ako trebamo birati između totalno moralnog ispravnog svijeta bez slobode volje i zlog svijeta sa slobodom volje trebamo prije izabrati zao svijet sa slobodom volje. Jer uvjet bez koga se ne može biti moralan je sloboda volje. I upravo su totalitaristička društva ta koja su zla jer nam onemogućuju slobodu izbora.Sloboda izbora je dobro, dok je uniformnost nešto loše. Danas imamo privid slobode izbora. Današnja sloboda se sastoji samo u biranju između marki koje se reklamiraju. Ako neka osoba kupi nešto što se ne reklamira ili nije moderno odmah biva odbačena od društva kao neprilagođena i teže joj je osigurati egzistenciju, budući da će poslodavci prije zaposliti onoga tko odgovara standardima koje postavljaju korporativni marketinški stručnjaci. Prava sloboda i pravo dobro se nalazi u tome kada osoba temelji svoje ponašanje na razlozima koje je stvorila svojim umovanjem, a ne da temelji svoje ponašanje na sljeđenju drugih. Ako se osoba ponaša u skladu sa razlozima dobivenim vlastitim umovanjem ona se je samospoznala, jer je upoznala svoje sposobnosti i svoje želje je prilagodila sebi, tako da je nitko neće moći uvjeriti u nešto što njoj ne paše, niti će joj moći prodati proizvod koji joj ne treba, niti će toj osobi biti žao zbog toga. S druge strane osoba koja se samo povodi za masom se uopće ne može nazvati čovjekom iz razloga što nije ostvarila kriterije slobode, a taj je već navedeni da temelji svoje ponašanje na razlozima dobivenim vlastitim umovanjem. Da, osoba koja slijedi masu nije slobodna, nije niti čovjek, takva osoba je rob. Zašto korporativni kapitalizam želi ljude pretvoriti u roblje? |
14.09.2006., četvrtak
Vrt
|
«Svemu nedostaje smisla» rekla je Marija češljajući svoju smeđu kosu «Budističke sklonosti, težnja ka Ničemu; to naprosto nije znanstveno.» šapće visoka tamna sjena šuljajući se sporo i mlitavo u dvoranu. Filozofski pokušaji da se nadvlada stilističko briljantni Marx-Engelsov pokret su tužno propali. Zakopani su u pustinjskom pijesku čiji su vlasnici naftne korporacije. Ipak, iako su filozofski propali, praktično žive, nesvjesni kao zombiji. «Sad je mrak.» miješajući dupetom kaže Marija «Vuuu!!» Bog duhova trči uokolo, ludeći uskaće u Marijinu dušu. Nihilističke posljedice također žive vječno. Da bi dobila najbolji pogled na vječnu nepodesnost postojanja, divlja, herojska i strastvena priroda stvaranja pokušava shvatiti smrt. Stoga ulazi u smrtno tijelo. «Pobunjenik mora biti takav da ima bijelo pero u jednoj ruci i crno pero u drugoj ruci.» tako je govorila svjetlooka Marija, dok je visoka crna sjena vikom zazivala svoju demonsku ljubavnicu. «Marija!» zaurla visoka tamna sjena u mračnim i izopačenim stanjima fenomenalne svijesti. «Marija!!»zaurla ponovno «Silencio!!!» glas naredi. Veoma civilizirano i inteligentno čudovište zvano Lucifer izlaže analizu Faustovog utjecaja na Majstora i Margeritu. « Inertna, nesvjesna supstanca, crna, ispolirana, kromirana krv još uvijek je virila iz rastavljena ludila mladića kojemu je bilo dozvoljeno ući u Vrt života u uzdizanju, sreće u djelovanju, ekstatičnih osjećaja i inspiracije uzrokovane nagonima i pustolovinom.» «Dobit ćemo Genija» Marijino lice se sjaji. Crvene usne se šire u osmjeh, sve dok se koža nije toliko napela da je lubanja iskočila iz kože. Marijin skelet svlači svoju kožu i sprema je u stari smeđi drveni ormar smješten u najmračnijem kutu dvorane. Zatim skelet počinje plesati okolo sa svojim kostima. Reflektor obasjava svaku plesnu figuru skeleta. Na gamofonu smještenom u centru dvorane svira»Breake on through» od grupe The Doors. Visoka tamna sjena se kovitla u spirali oko gramofana vrišteći:»Marija!» Jako čudna, duboka i široka u tom trenutku bila je dvorana . Lucifer je uzviknuo:»Njegova crvena ruka ući će u Vrt. Tamo ću je sačekat i zauvjek. neutralizirat. Inspiracija nije potrebna birokratima. Inspiracija je potrebna divljacima, budući da divljak nikada ne planira ( moguće da niti ne zna planirati ), zato mu je inspiracija neophodna. Inspiracija divljaku osigurava opstanak. Divljak koji nema inspiracije umire, najčešće nasilnom smrću. Inspiracija raste u Vrtu, a ja sam njegov vladar.» Najedanput reflektor obasjava istočni zid dvorane. Naslonjen na čisti bijeli zid, Lucifer poziva Crvenu ruku da uđe u Vrt. Tajna vrata se otvaraju na podu kraj istočnog zida. Stepenice koje vode u Vrt su sklizave, a samo stepenište je obasjano crvenom svjetlošću koja dolazi od neonki na niskom stropu stepeništa. «Ne brini se Crvena ruko, upoznat ćeš uskoro inspiraciju.» smiruje Lucifer vidno nervoznu Crvenu ruku koja se znojila i tresla, kao da je predosjećala što će joj se dogoditi u Vrtu. Kad su došli vidno polje im je zauzela zelena, plava i bijela boja Vrta. Čim se bolje upozna Vrt, otkriju se i grimizne nijanse. Vrt je zvao Crvenu ruku. Crvena ruka je očarano lutala. Pričala je sa leptirima, hranila janjad, sve dok je nije iznenada tako nepažljivu zaskočio Lucifer i sivim dugačkim, oštrim noktima izboo. Crvena ruka je umirala cijeli dan krvareći. Trpila je nesnošljive bolove. Prije smrti, Lucifer je pogleda u oći. Posljednje što je vidjela Crvena ruka je bilo asimetrično lice. Asimetrično lice koje je piljilo svojim žutim očima u nju. Usta asimetričnog lica se otvaraju i dubokim, začudo ugodnim glasom izgovaraju :» Inspiracija nije za birokrate. Inspiracija je za divljake. Onaj tko te je poslao, Crvena ruko, to je morao znati.»Uspavana tim ugodnim glasom Crvena ruka premine. Lucifer prebaci mlitavo tijelo crvene ruke preko ramena i izađe iz vrta. Istim sklizavim stepeništem vrati se nazad u dvoranu. Crvena boja ga je tjerala na smijeh. Kada se vratio u dvoranu skelet je i dalje plesao, a visoka tamna sijena spiralno se izvijajući vrišteći je zazivala svoju demonsku ljubavnicu. Lucifer nasloni tijelo Crvene ruke na istočni zid i usmjeri reflektor u pravcu leša. Skelet primjeti da su vrata Vrta otvorena pa ode do ormara i uvuče se u kožu Marina Tomića. «Ja sam ti i ti si ja, ali nismo jedno već smo dva.» trljam dlanovima i zatvaram oči. Ulazim u stepenište ispod istočnog zida i odlazim u Vrt. Vrt je zbilja predivan. Život što se uzdiže tamo se uzdiže. Žene vrta su očaravajuća bića. Uzdignu mi život za tren oka i daju gomilu inspiracije. Gopije, bakantice etc....to su žene vrta. Nakon vremena provedenog s njima nestala mi je potreba za nihilizmom i smisao je počeo ispunjavati svaku moju radnju i misao. Smisao je zabava. Fuckin' fun . Vječna potraga za zabavom je smisao života. The newer ending quest for Fuckin' fun. |
13.09.2006., srijeda
Tko ne može naučiti letjeti treba ga naučiti kako se pada.
|
U psihologiji odgoja forsiraju se vrtići kao jedini primjeren oblik odgoja djece. Naime, pretpostavlja se da će se djeca već u vrtiću naučiti kompetitivnosti što će ih učiniti dovoljno čvrstim i beskrupuloznim da mogu slabijeg pregaziti na svom putu prema vrhu. Jasno žrtve su ona djeca koja su bila prije škole odgajana kod baka i djedova ili kod kuće. Tako danas u gradu Rijeci se želi povećati postotak upisanih u vrtiće da se prati europski postotak djece u predškolskom odgoju koji iznosi iznad 75%. Uglavnom, takav način odgoja se naziva sociljalni darvinizam. Za razliku od evolucije gdje opstaju vrste najprilagodljivije okolišu, u socijalnom darvinizmu opstaju najprilagodljiviji društvu.Zapravo, možda je navedeno preblago tumačenje socijalnog darvinizma. Naime oni smatraju da su najprilagođeniji oni koji su uspješni, a da bi se bio uspješan treba bez milosti gaziti konkurenciju ili slabe prijatelje koji usporavaju osobi put na vrh. Primjerice treba odkantati glupag prijatelja i sklapati ona poznanstva koja su momentalno praktični potrebna. Popularizirao ga je u devetnaestom stoljeću engleski filozof Herbert Spencer koji je smislio termin «Survival of the fittest» odnosno «Opstanak najjačih». Sam Darvin se ogradio od te teorije i socijalni darvinizam nikako ne treba miješati s teorijom evolucije. Termin socijalni darvinizam je izmislio američki povjesničar Richard Hofstadter 1944. godine. Dakle, postavlja se pitanje jesu li bezkrupulozne osobe zbilja najprilagodljivije društvu? Ako je društvo beskrupulopzno, onda jesu, reći će mnogi. Možda samo kratkoročno, ali takva beskrupulozna osoba može onda očekivati da će joj u trenutku slabosti njezini prijatelji okrenuti leđa i pregaziti je. Ako svi tako razmišljaju onda je društvo osuđeno na propast, jer ljudi nisu postali dominantna vrsta zato jer su beskrupulozno ubijali druge vrste i sami sebe međusobno, već su plemena surađivala, a pazilo se da se životinje ne istrijebe te se uz njihov uzgoj javilo određeno prijateljstvo izmeu ljudi i životinja. Najočitiji primjer su totemi ili kućni ljubimci. Stoga je potpuno besmisleno zagovarati odlazak sve djece u vrtiće. Na kraju će mo završiti kao Platonova idealna država u kojoj djecu neće odgajati roditelji već će se od malena davati u internate gdje će živjeti s profesionalnim odgajeteljima i neće imati pojma tko su im roditelji. Da im roditelji, jel', ne bi nametnuli svoje predrasude i učinili ih mekanim i nesposobnim za bespoštednu borbu za moć. Općenito je čudno kako ljudi bez razmišljaju socijalni darvinizam kao nešto samorazumljivo i prihvatljivo. Zar nikada nisu zamislili mogućnost da netko njih može iskoristiti, zgaziti. Vjerojatno ne, pa kad ih netko zgazi i iskoristi lamentiraju kako je svijet nepravedan, dok su prije toga upravo oni bili ti koji su iskorištavali druge ljude. Ali taj nedostatak empatije je drugi problem (SF prema P:K:Dicku se zbog nedostatka empatije mogu razlikovati roboti od ljudi), veći je problem taj što se nametanjem socijalnog darvinizma preko suvremene psihologije odgoja i pogotovo preko SAD filmova stvara jedno društvo koje će za pedeset godina, kada stasaju sve generacije odgojene na načelima socijal darvinizma, biti spremno sebe istrijebiti. Idući problem jest taj što se socijalni darvinizam primjenjuje na institucije, te su najveći zagovornici korporacije, koje svoju moć opravdavaju socijalnim darvinizmom. Bogataš je naprosto evolutivno uspješniji i zato mu ne treba ograničavati akumuliranje bogatstva, dok je siromah evolutivno slab i zato ga «treba naučiti kako se pada». Na tu se onda veže i genetika jer uspješnost dokazuje da su imi i geni kvalitetniji. Budući da su močne, korporacije plačaju znanstvenike koji nas dan u dan obasipaju teorijama o tme kako biti uspješan (jasno sa što manje suosjećanja) i sa teorijama da se borba za moć već uči u vrtiću. Na kraju ispada da je cijeli život jedna velika borba za moć, jedno veliko natjecanje. Boriš se u vrtiću, školi, onda na poslu, borba nikada ne prestaje. Ne samo što socijalni darvinizam vodi ka međusobnom istrebljenju ljudi, on već od života čini pakao, jer onemogućava bilo kakav oblik opuštanja, osim, jasno, kupovine. Pa onda imate serije poput Sexa i grada gdje se implicitno poručuje da bez novca nema niti uživanja i sve glumice paradiraju sa vrečicama od elitnih dučančića, a tipovi su im svi ultra mega uspješni. |
11.09.2006., ponedjeljak
Žrtvovanja
|
Na omotu albuma «Spiritchaser» grupe Dead can dance, piše budući da se prilikom proizvodnje instrumenta rezonantna kutija uglavnom proizvodi od drva, a proizvođać zvuka (žice) je uglavnom životinjskog porijekla, u kulturama čija muzika ima magijsko značenje svaka proizvodnja instrumenta uključuje žrtvovanje životinje i ta duša žrtvovane životinje postaje dio instrumenta i pomoću tonova instrumenta «pjevajući mrtvaci» koji su vječno prisutni oko nas obznanjuju svoje prisustvo. Duša žrtve nam zajedno s instrumentom omogućuje da čujemo «pjevajuće mrtvace». Takav oblik žrtvovanja bi spadao pod ritualno žrtvovanje. Suprotno od ritualnog žrtvovanja bi bilo žrtvovanje za ideale. Unutar ritualnog žrtvovanja možemo razlikovati dva načina 1.Da se duša zarobi i služi, kao u slučaju žrtvovane životinje za instrument 2. Žrtve da se umilostive bogovi 1. Kada se nešto žrtvuje da se duša žrtve zarobi i služi: Žrvovana duša služi ljudima tako da stvara muziku time što omogućava pjevajučim mrtvacima da se čuju. Ona služi ljudima tako što proizvodi muziku.Životinja je žrtvovana radi potrebe stvaranja muzike. Bez njezine žrtve muzika ne bi bila moguća budući da onda duša te životinje ne bi bila prisiljena da je stvara. Međutim sve masovnijim bavljenjem muzike gubi se njezin magijski značaj i počinje se koristiti više u zabavne svrhe, čak i nedodirljiva klasika u početku je skladana za novac radi zabave aristokracije, jer nisu imali stereo uređaje, dok je danas magijsko u muzici (trans)samo nus pojava glavnog cilja muzike, a to je zabava-najbliže magijskom u muzici danas je psihodelija koja kaže trans=zabava. Oni žrtvuju svoje mentalno zdravlje prekomjernom upotrebom opijata u potrazi za inspiracijom ili nazaovimo to šamanskim prodiranjem u nepoznati paralelni svijet da bi ga se upoznalo i putem muzike predstavilo ljudima koji nisu u mogučnosti ući u taj svijet (primjerice Syd Barret osnivać Pink Floyda koji je poludio ili Jim Morrison koji je stvarao muziku da prodre u nepoznato i umro mlad i lud). Ipak, sve se manje žrvuju životinje prilikom proizvodnje instrumenata (ako uopće) budući da sa opadanjem magijskog u muzici opada i korištenje životinjskih materijala za proizvodnju instrumenta, a sve više se koriste sintetički materijali. 2. ljudske žrtve da se umilostive bogovi: Svrha tih žrtvovanja nije da duša služi bogovima, već da se pokaže da su ljudi spremni žrtvovati svoju vrstu samo da zadovolje bogove. Tako u većini kultura se uglavnom žrtvuju životinje. Židovi žrtvuju janjce, stari grci su žrtvovali bikove.Upravo kod starih grka je važna kvantiteta žrtve, što veći bik, to će bog biti milostivi. Poznat je mit kako je Prometej prevario Zeusa, tako što je stavio dvije žrtve. Na jednoj je bio bik, dok je na drugoj bio hrpa kostiju.Te dvije žrtve je prekrio da se ne vidi što je. Hrpa kostiju je izgledala veća nego bik, pa je pohlepni Zeus neznajući što se krije ispod uzeo hrpu bezvrijednih kostiju, a meso bika ostavio ljudima. Jedna od rijetkih kultura koje su žrtvovale ljude su bili Asteci. Cilj njihovih ratova nije bio da se ubije sve više protivnika, već da se zarobi što više protivnika da bi ih se moglo žrtvovati njihovim božanstvima. Što više žrtvovanih ljudi, to su bogovi sretniji i milostiviji. Što je neka svečanost značajnija to je broj žrtvovanih veći. Najvažnije svečanosti su bile krunjenje kralja ili posvećenje hrama. Tako je 1486. prilikom posvećenja velikog hrama bogu Huitzilopotchliju (astečki bog rata i glavni bog njihovog panteona) bila upriličena svečanost koja je trajala nekoliko dana prilikom koje je žrtvovano sedamdeset tisuća ljudi! I da bi sve bilo kako treba, Asteci bi na kraju jeli meso svojih žrtva na pravim gozbama. Onaj tko zarobi žrtvovanog, zajedno sa svojim prijateljima na raskošnoj gozbi ga i pojede. Posebno je zanimljiva jedna od astečkih najvažnijh svečanosti.Ta svečanost je bila u čast boga Tezcatlepoce koji je bi smatran za stvoritelja svijeta i bio je prikazivan kao lijep i vječno mlad muškarac. Za žrtvu, njemu u čast, bio bi izabran neki od zarobljenika koji se posebno isticao ljepotom.Taj izabrani je predstavljao boga Tezcatlepocea i neko vrijeme je vodio raskošan i besposlen život pun bogatstva i uživanja. Na dan žrtvovanja bi mu oduzeli sve njegove povlastice, žene i nakit te su ga žrtvovali tako što su mu pomoću oštrog noža od itzilija (tvrda vulkanska tvar) rasporili prsa, zatim bi jedan od svećenika zavukao ruku u ranu i isčupao žrtvi srce koje je još kucalo.Njegova žrtva je simbolizirala tipičnu ljudsku sudbinu, koja je u početku blistava, a završava u patnji i nesreći. Sada slijedi žrtvovanje za ideale: To žrtvovanje bi također mogli podijeliti u dva dijela Herojsko i terorističko. 1.Herojsko žrtvovanje: Kada se radi nekakvih plemenitih ciljeva riskira vlastiti život. Primjerice kada se riskira vlastiti život da bi se spasilo slabije od sebe. Jasno, riskiranje života znaći da su okolnosti u kojima se osoba nalazi potpuno nepovoljne za osobu, bilo da neprijatelja ima mnogo više ili da je neka prirodna nepogoda (primjerice spasiti dijete iz brze rijeke). Što su okolnosti nepovoljnije i što je ono što spašavamo vrijednije spašavanja to je herojsko dijelo veće. Što to zanći biti vrijedno spašavanja? Pa ili da je to što spašavamo mnogo slabije od većine ljudi (djeca, žene, invalidi, životinje) ili nešto što društvo smatra vrijednim (tako u filmu Rambo III Rambo američko društvo je smatralo vrijednim da se Rambo žrtvuje za afganistanske Muđahedine, a u isto vrijeme kolje Ruse, dok bi danas vjerojatno kada bi ponovo snimali Rambo III Rusi bili vrijedni spašavanja, a Muđahedini vrijedni ubijanja). Situacija s Rambom nam samo prikazuje koliko je relativan pojam heroja i teroriste odnosno zlikovca.Ali o tome malo kasnije.Sada: 2.Terorističko žrtvovanje: Sve suprotno od herojskog, jasno to ne znaći da će mo nekoga tko se žrtvuje za neku jaku osobu koja uopće nije u opasnosti već naprotiv uživa u svim «blagodatima sijeta» smatrati teroristom.Takva osoba je naprosto budala i nema ih previše, eventualno Superhik iz Alan Forda-krade siromašnima da bi dao bogatima, iako sada kada sam napisao krasti siromašnima da bi se dalo bogatima mi izgleda kao pravi teroristički čin jer se izrabljuje slabije na račun bogatih i to je upravo ono što velike korporacije danas čine.Istu stvar su činili i feudalci u srednjem vijeku, iako kod njih nije prisutan element žrtvovanja pa su mi nebitni za ovu priću. Ipak teroristi s kraja 19. i početka 20 stoljeća nisu napadali slabije već političke protivnike, anarhistički teroristi tog vermena ubijaju kapitaliste. Oni su proglašeni teroristima zato što su napadali vrijednosti tadašnjeg društva, kao što su neki mediji pokušali antiglobalistički pokret proglasiti terorističkim. Ali, vratimo se na ono što se danas smatra terorizmom. Poanta današnjeg terorizma jest da se napadaju nevini i civilni ciljevi, pa da onda oni počnu živjeti u strahu i počnu vršiti pritisak na svoju vlast da pristane na zahtjeve terorista da bi oni, nevini, prestali živjeti u strahu. Drugim riječima terorizam jest fizički napad na nkoga ili nešto što je slabo,nevino i društvo smatra vrijednim.Tako napad na WTC nije teroristički samo zato što su stradali nevini, već je istovremeno napad na vrijednosti zapada koje WTC simboliziraju-to može biti kapitalizam, ambicioznost, pohlepa, a s druge strane može biti dcemokracija, sloboda govora, kako se uzme. Da je napad na prvo bio bi to herojski čin i sad dolazimo do relativizma.Ono što neko društvo smatra vrijednim divljenja drugo društvo smatra vrijednim prijezira. Primjerice nekome je kapitalizam vrijedan divljenja, dok ga drugi prezire i napada njegove institucije, zatim palestinac bombaš samoubojica heroj, dok je isti za židove terorist. Ipak svaki napad u kojemu stradaju nevini i slabiji bi trebao biti teroristički tako je zabijenje aviona u WTC teroristički čin, a također je to i Busheva invazija na Irak pod izmišljenim izgovorom da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje (samo što Bush ne žrtvuje sebe nego svoje vojnike, dok sebi pripisuje zasluge za širenje demokracije, kao što bin Laden ne žrtvuje sebe već svoje sljedbenike, a sebi pripisuje zasluge). Sve su to napadi na nevine i slabije. Kada bi se terorizam ograničio da je to napad na slabije i nevine, a isključio se napad na vrijednosti društa uspjeli bi izbjeći relativizam. Imamo granični slučaj, kamikaze-heroji ili teroristi? Svakako su bliže herojima jer su napadali vojne ciljeve, međutim bili su saveznici fašistima i nacistima ideologijama koje su u svojoj biti zločinačke i to bi ih svrstalo, možda ne na stranu terorista jer nisu napadali slabije i nevine, ali ipak na stranu zločinaca. Za kraj. I herojima i teroristima je zajedničko samožrtvovanje Albert Camus kaže u svojoj knjizi «Pobunjeni čovjek» (koja se bavim između ostalog anarhističkim teroristima s kraja 19. i početka 20. stoljeća): «Dva ljudska soja.Jedan ubija jednom i plaća životom. Drugi opravdava tisuće zločina i prihvaća da mu se to plati počastima.». |
10.09.2006., nedjelja
Nastavljamo na temu zombija u filozofiji
|
Među raznim objašnjenjima unutar teorije da ljudskom rasom manipuliraju vanzemaljci, pojavljuju se takozvana bića organski portali. Organski portali su po fizičkom izgledu i ponašanju sasvim slični ljudima, samo ne posjeduju empatiju i potuno poimanje jastva odnosno samosvjesti. Prema teoriji čiji su dio organski portali, cijeli svemir je podijeljen u sedam denziteta. Prvi denzitet je temelj, drugi nastanjuju biljke minerali i životinje, dok treći nastanjujemo mi ljudska bića, u četvrtom se nalaze vanzemaljci koji manipuliraju s nama, peti je područje odmora u koje odlazimo nakon smrti, šesti je, sedmi je spoj sa apsolutom ili nirvana. Sva bića sa viših dezentiteta se hrane s onima iz nižih. Organski portali su bića između drugog i trećeg denziteta. Njih koriste bića iz četvrtog da bi preko njih onemogućila ljudima napredovanje prema višem dezentitetu i hranila se ljudskom energijom. Takvo stanje se uspoređuje sa filmom Matrix. Svaki denzitet osim sedmog je iluzija, a organski portali su nešto poput agenta Smitha koji kontrolira ljude i ne dozvoljava im da shvate iluziju. Za onoga koga znima više o organskim portalima neka svrati na stranicu http://www.galaksija.com/organskiportali.htm . Ono što je mene zaintrigiralo jest činjenica da spominju dva filozofa i dva filozofska oravca koja se bave pitanjem svijesti i samosvjesti koja proučavam. To su Daniel Dennet i David J. Chalmers. O Chalmersovim zombijima na mom bolgu možete dodatno pročitati u tekstu Utjecaj Voodoo religije na rock muziku i suvremenu filozofiju. Dakle, Organski portali su po njima pravi primjer Chalmersovih zombia. Zašto? Pa Chalmers iznosi tezu da bi prikazao kako svijest nije reducibilna na materiju tako što daje hipotetički argument u kojem tvrdi da je moguće zamisliti blizanačku zemlju s istim prirodnim zakonima kao našom i istim bićima kao mi istom poviješću i budućnosću i istim ponašanje, samo što ta bića nemaju svjesno iskustvo. Dakle ako su svi materijalni uvjeti zadovoljeni, a nema svjesti tada svijest nije reducibilna na materiju. Tome se žestoko protivi Daniel Dennet,l koji kaže da je tako nešto nemoguće jer je proturječno. Naime on tvrdi da ne može zamisliti neko biće s isim mozgom kao i našim, a da nema svijest. Svijest je po njemu nešti vezano uz ljudsku fiziologiju i nastaje obradom informacija u mozgu , dok je po Chalmersu svijest izvan nas i mi pojave primamo percepcijom, te svako biće koje obavlje neku funkciju izazvanu vanjskim podražajem ima nekakav oblik svjesnosti. Što je živčani sustav organizma složeniji to je i svijest složenija. Takva pozicija se naziva panpsihizam. Sad je ono najluđe; budući da Dennet opisuje svijest na materijalistički način, vjernici u sedmo dizentitetski svemir su zaključili da je Dennet organski portal! Stoga je njima jasno zašto Dennet na može zamisliti jednu samosvijest, odnosno jedinstvo svijesti, nego tvrdi da se ona stalno različita svaki drugi put kada primjenimo introspekciju i da uopće ne može zamisliti Chalmersove zombie. Dok je po njima Chalmers pravi čovjek jer ima uvid u samosvijest kao nešto što je univerzalno svim bićima, samo njihov stupanj spoznaje svjesnosti varira o denzitetu na kojem žive. Sljedi citat s već navedene web stranice: «Daniel Dennett je jedan od najtvrdokornijih zagovornika teorije “um kao program”, iako po Dennett-ovoj teoriji um nije jedan program nego jedna zbirka veoma jednostavnih programa od koji svaki odlično obavlja jednu određenu stvar. Ovo je dobro obrađeno u njegovoj knjizi Consciousness Explained (Objašnjena Svijest). Dennett tvrdi da ta zbirka programa odaje utisak jedinstva to jest čovjekovog “bića” ali da to biće ne postoji kao neko jedinstvo. Dennett nam ovdje daje jedan veoma tačan opis načina na koji radi um kod jednog organskog portala. To je i način kako funkcioniše um jednog Eksternog Čovjeka, tj. čovjeka sa individualnom dušom koji nije započeo sa radom na izgradnji magnetnog centra koji bi mu onda omogućio doveđenje u ravnotežu i fuziju njegova tri donja centra i uspostavljanje jedne trajne veze sa njegovim višim centrima.» Kako se Chalmersova teorija uklapa u tvrdnje kvantnih fizičara koji govore da na kvantnoj razini nema pravilnosti, determiniranih prirodnih zakona, stoga je sve moguće. Iz toga slijedi da je zombie svijet i realno, a ne samo logički moguć u ontološkoj slici svemira kvantne fizike, a teorija o dnzitetima proizlazi iz kvantne fizike možda sve to nisu besmislice kakvima se na prvi pogled čine. Ipak, malo je zastrašujuće promatrati svijet na taj način da pola ljudi koje susrečemo zapravo nisu ljudi već neke kopije, odnosno da je ovaj naš svijet objektivizirana Descartesova sumnja. Zato neću zauzeti ničiju stranu, već ću ostaviti sve opcije otvorenima dok mi se ne pokaže suprotno. Svakako Chalmersova teorija svijesti je «romantičnija» i jedino se može pobiti držeći se «ko' pijan plota» već zastarjele Newtonove determinističke fizike, ali trbaju nam jači dokazi da bi druga ljudska bića prikazali kao polu strojeve ili bića na nedovoljnom razvijenom stupnju svjesnosti. To je ipak pomalo diskriminirajuće. Također i učenje o denzitetita je još pomalo u sferi znanstvene fantastike, stoga treba biti jako oprezan kada se sve materijalističke filozofe proglašava nižim bićima ili organskim portalima. Naprosto i njihove teorije su plauzibilne i temelje se na znanstvenim dokazima. Ali, što više jača kvantna fizika, to če više jačati Chalmersova teorija svijest, jedino ako se napretkom znanosti dokaže da se «Bog na kocka» već da i unutar kvantne fizike postoje deterministički zakoni. |
08.09.2006., petak
Napadi i posljedice 11.rujna
|
Nakon što su prije pet godina 11. rujna dva aviona udarlila u twinse, svijet je doživo bitne pormjene. Može se reći na gore. Ipak prvo treba razmotriti uzroke napada, jer se već prilikom njihova objašnjavanja ljudi dijele u suprostavljene tabore. Prvi tvrde da su ti teroristički napadi uzrokovani mržnjom arapa prema zapadnjačkom načinu života, kojeg najočitije predstavljaju SAD. Takav pogled se može svesti pod termin sukoba civilizacija Samuela Hntingtona. Tu se ne radio o gospodarskom sukobu, već o sukobu identiteta. Takvo objašnjenje uzroka terorizma prihvačaju većinom konzervativniji krugovi. Drugi pak smatraju da se uzroci napada nalaze u Izraelskoj okupaciji Palestine i podršci koju zapad, a pogotovo SAD daju Izraelu. Svakako jedan od najpoznatijih teoretičara koji zastupa takvo mišljenje jest Noam Chomsky. Takvo objašnjenje uzroka prihvačaju uglavnom liberalniji krugovi. Ipak ono po čemu teroristički napad na zgrade WTC ima i danas težinu, su posljedice koje je ostavio na ljudske slobode i ratove. Tako se nakon napada pod izgovorom rata protiv terorizma rasplamsao rat u Afganistanu i Iraku. Objašnjenje za napad na Afganistan je bilo da talibanska vlada pruža smještaj terorističkoj skupini Al kaida pod vodtvom bin Ladena. Nakon rata Afganistan slijedio je rat u Iraku koji se predstavljao kao preventivni rat jer se smatralo da Sadam Hussein posjeduje oružje za masovno uništenje. Oružje za masovno uništenje nikada nije pronađeno, te je na površinu isplivala činjenica da se ti ratovi poveli da bi se postavila stalna američka baza u centralnoj aziji i ovladalo resursima nafte i vode. Naime, Irak je nakon Saudijske Arabije drugi po količini naftnih resursa, dok je istočna Turska koja graniči s Irakom i u sferi je utjecaja SAD-a jedna od najbogatijih regija sa vodom. Zatim je SAD iskoristio strah od terorista nakon napada 11.rujna da smanji ljudske sloboda i ojača moć velikih korporacija. Prvo je donesen «Patriot act» zakon kojim se omogučava prisluškivanje telefonskih razgovora i pračenje komunikacije putem interneta bez sudske dozvole, te zadržavanje sumnjivih na neodređeno vrijeme i tajni pretresi također bez sudske dozvole. U tajnosti je donesen zakon »GATS» ( General agreement o trade services) kojim se obrazovanje, zdravstvo i kontrola nad resursima daje u ruke privatnika, čime se direktno ide protiv ljudskih prava, budući da bolje obrazovanja zdravstvena njega i voda postaju rpivilegij onih koji imaju više novaca. Time sami izbori za postaju formalnost jer institucije vlasti gube utjecaj na razvoj države budući da je sva moć koncetrirana u rukama nekoliko najmočnijih privatnih multinacionalnih kompanija. Primjer SAD-a su slijedile i druge države poput Rusije, Turske i Indonezije koje su osjetile da pod maskom borbe protiv terorizma mogu žestokom represijom, krenuti na svoje neistomišljenike. Iz svega navedenog javljaju se i razne teorije zavjere koje prikazuju napad 11. rujna ne kao terorističku akciju, već akciju zavjereničke klike u koju spadaju najbogatiji poput dinastija Rokfeler, Rotschild, Bush itd, a sve sa ciljem da ukinu države i cijeli svijet podrede vlasti nekolicini najbogatijih. Dokaze za svoju tvrdnju teoretičari zavjere (među njima najpoznatiji Alex Jones) nalaze u pretpostavci da eksplozije mlaznog goriva aviona nije mogla zagrijati potporne čelične stupove toliko da se zgrada uruši. U prilog toj tezi govoi požar višekatnice u Madridu koja je gorila tri dana jakim intenzitetom, a da se nije urušila. Osim toga da su se twinsi urušili zbog zagrijavanja čeličnih stupova urušavanje zgrade bi trebalo trajati 110 sekundi, a ne 8,4 skunde. Zgrade koje se urušavaju ispod 10 sekundi su srušene eksplozivom koji se postavlja na potporne stupove. Stoga je njihov zaključak da je netko postavio dinamit u zgrade wtc-a. Tome u prilog idu i izjave vatrogasaca koji su svjedočili o eksplozijama unutar WTC-a. Nažalost većina ih je mrtva, a oni koji su čuli te izjave preko walky talkya više ne žele pričati o tome. Da bi se shvatilo tko je postavio eksploziov treba vidjeti tko je najviše profitirao od urušavanja zgrada. Prvo je najviše profitirao stanoviti Lary Silverstein koji je kupio twinse i osigurao ih je na veliku svotu novca. Rušenjem twinsa on je postao pravi boigataš (vjerojatno je bio bogat i prije, ali kao što sam već pisao na blogu i afere s korupcijom samo potvrđuju da nekima nikada nije dovoljno novaca). Osim twinsa on je bio vlasnik još jedne zgrade koja se urušila na manhatnu 11. rujna 2001. godine. To je takozvana zgrada broj 7 na kojoj je također izbio požar, ali je sam Silverstein netom nakon urušavanja na emisiji TV kuče PBS priznao da je naredio rušenje zgrade radi izbjegavanja dodatnih žrtva. Zatim je sve porekao i službeno je objašnjenje da se i zgrada broj sedam urušila zbog požara. Međutim, ostale zgrade koje nisu bile u vlasništvu Silversteina, a bila su bliže twinsima i doživjela veća oštečenja nisu se urušila. Od rušenja je profitirala i nova američka vlast na čelu sa George W. Bushom, Dickom Chanyem i Donaldom Rumsfeldom koji su to iskoristili za pokretanje ratova u Afganistanu, Iraku i smanjivanje ljudskih sloboda. Ta nova vladajuća garnitura je porije nego što su pobijedili na izborima napisala memorandum za «Novu ameriku» u kojima tvrde da je javnost moguće jedino mobilizirati za nove ratove jedino ako im se servira nova verzija Pearl Harboura. Također je utvrđeno da su agenti CIA –e uvježbavali akciju zabijanja s avijonom u tornjeve WTC-a u New Yorku. Službeno objašnjenje napada na twinse od strane teoretičara zavjere je slijedeći: muslimanski teroristi koje je predvosio Muhamed Atta su bili samo mamac za amričku javnost, dok su zapravo svi putnici radili za CIA- u. Pa su avijoni prije nego što su se zabili u tornjeve sletjeli u tajnu bazu gdje su se putnici iskracali, te su zatim daljinskim upravljanjem usmjereni prema twinsima. Dok se avion uopće nije zabio u Pentagon jer ne postoje nikakvi materijalni dokazi, odnosno ostaci eksplodiranog aviona, a generali su odbili poslušnost nisu srušili četvrti, odnosno treći avion u zgradu kongresa. To je poremetilo planove zavjereničke klike. Da se taj avion srušio na zgradu kongresa bili bi pobijeni svi kongresmeni te bi zavjerenici mogli preuzeti potpunu vlast i sebi u potpunosti podrediti građane SAD, dok sada moraju cijelo vrijeme zataškavati svoj plan. Iako se Chomsky i teoretičari zavjere slažu da je napade 9. rujna SAD-ova vladajuća granitura iskoristila za vođenje ratova i smanjivanje sloboda Chomsky ne sumnja da su to bili teroristički napadi. Niti nije potrebno jer je SAD sam sebi stvorio prijetnju terorizma, budući da su cijelo vrijeme zbog straha od komunizma uništavali sekularne arapske režime i podržavali stroge islčamističke despocije poput Saudijske Arabije. Bin Laden je član jedne od najbogatijih saudijskih obitelji koja ima poslovne veze s Bushovom obitelji, i bio je odgajan u kampovima CIA da se bori protiv socijalističkog režima u Afganistanu. Tako da je moguće spekulirati o upletenosti američke vlade u napade. Barem u toj mjeri da se pokaže kako se podla politika uništavanja naprednih režima koje SAD provode od Salvadora do bliskog istoka na kraju vraća nazad poput bumeranga. Nažalost stradaju nevini. Da sumiram, čini mi se da je sva zavjerenička priča o novom svjetskom poretku samo patka desničara kojom oni žele oslabiti antikapitalistički pokret i pokreti za ljudska prava jer kakva je razlika između nacionalne fašističke korporativne države i globalne fašističke korporativne države? Zašto je kod Alex Jonesa tako prisutan strah o nestanku SAD-a kao države? Zatim često se prozivaju židovi kao osobe koje su bile upoznate s napadima te su upozorili djelatnike WTC-a svoje vjreoispovjesti da ne dođu u tornjeve, što je samo prikriveni oblik antisemitizam. A kada se zbroji želja za jakom nacionalnom državom, antisemitizam dobije se nacizam. Je li nacizam u pozadini teoretičara zavjere? |
04.09.2006., ponedjeljak
IMA LI RAZLIKE IZEMĐU STVARNOSTI I ILUZIJE?
|
(objavljeno u časopisu VAL) Ako dvoje ljudi sanja isti san, to više nije iluzija; osnovni test kojim se stvarnost razlikuje od halucinacija je consensus gentium – da je vidi jedan drugi ili više drugih. (The True Stories of the Three Stigmas of the Five Break-Ins of Philip K. Dick, Paul Williams, u Rolling Stoneu, November 6, 1975) Dakle, kada bi dvoje ljudi djelili zajednički san i dobivali jednake podražaje iz tog sanjanog svijeta, takav svijet više ne bi bio san već stvarnost.Sa večim brojem ljudi dobivamo situaciju prikazanu u filmu «Matrix» gdje veći broj ljudi djeli zajedničku iluziju (san) i osjete koje dobivaju iz njih, pa budući da svi egzistiraju u toj iluziji, iluzija za njih postaje stvarnost. Ipak, ta iluzija nema jednak ontološki status kao stvarnost, jer bez obzira što postoji konsensus svih ljudi da je ono što doživljavaju zapravo stvarnost, hipotetski nezavisni promatrać iz treće perspektive (primjerice bog, u Matrixu Morpheus) bi mogao ljudima jasno reći da su zamjenili iluziju za stvarnost. Prema realistima stvarnost bi bila nešto (svijet, objekti, prostor vrijeme) što postoji nezavisno od nas (postojala bi čak i da nas nema). Za njih su argumenti o konsenzusu nevažeći budući da takav pogled na stvarnost zavisi o ljudskom umu, dok je prema realistima stvarnost nešto nezavisno od ljudskog uma. Za njih je stvarnost ono što se odvija nezavisno od doprinosa našeg mozga, dok se iluzija odvija isključivo u našem mozgu. Ali što ako bog ne postoji već cijelim svemirom vlada zli demon koji je toliko zao da uživa varati ljude pa im predstavlja stvarnost kao iluziju (san), a iluziju kao stvarnost i apsolutno je močan tako da kod njega nema šanse da se pojavi neki Morpheus koji će urlati ljudima uz pomoć benda rage against the machine da se probude? Nema načina da otkrijemo da nas se vara.Jedino u što možemo biti sigurni, prema Descartesu, je to da ja jesam jer mislim. Sad, nema veze da li mislim u iluziji ili stvarnosti ipak mislim i to dokazuje da postojim. No, kad sanjam također mislim pa ipak ne smatram da je san jednako ili više stvaran nego ono što nazivamo javom, niti mi je toliko stalo do onoga što radim u snu koliko mi je stalo do onoga što radim u javi. Zašto je tome tako? Zamislite da se jedan dan probudite i shvatite da je cijeli život koji ste proživjeli zapravo bio san, kao što se budite ujutro i shvaćate da ste zapravo imali malo uvjerljiviji san. Kako razlikovati stvarnost od sna? Pa, gotovo nikada se novi san ne naslanja na na kontinuitet prthodnog sna.Uzroci iz prošlog sna ne stvaraju posljedice u idučem snu.Primjerice ako sanjam da sam se zaokružio dobitnu loto kombinaciju i probudim se, neću sanjati u idućem snu da podižem novac, dok ako u stvarnosti dobijem na lotu, idući dan ću svakako podići svoj novac. Dakle java mi je važnija od sna zbog kontinuiteta događaja. Sad spojimo konsenzus, mislim dakle jesam i kontinuitet događaja kao nešto što iscrpljuje značenje pojma stvarnost i opet ne možemo poraziti iluziju.Naime i matrix svijet posjeduje i konsenzus da je taj svijet stvaran, svi misle dakle postoje i svi imaju kontinuitet događaja.Svaki dan se naslanja na prethodni, uzroci iz prethodnog dana donose posljedice u idućem danu, što onda tjera Paul McCartney-a da napiše pjesmu «Yesterday». Pa kakva je onda razlika između iluzije i stvarnosti? Čini mi se da je jedina razlika u tome što u onome što nazivamo stvarnosti mozak prima podražaje indirektno preko osjetila, dok u situaciji da smo mozak u posudi kojim manipulira neki zao subjekt (znanstvenik, kompjuter, demon),dakle iluzija, mozak se podražava direktno stimuliranjem centara u mozgu. Ipak, na jedan i na drugi način naš doživljaj stvarnosti ovisi o mozgu i stimulaciji primjerice centra za, vid, boje i ostalih centara u mozgu.Naša stvarnost je stvarnost mozga, način na koji mozak biva podražavan određuje našu stvarnost.Prema tome nema razlike u doživljaju stvarnosti ako sam osoba s dvije ruke i noge (stvaran) ili mozak u posudi (ili ako se baš treba...tijelo u posudi kao u matrixu). Ali, da pustim malo svjetlosti u ovu tamnu i depresivnu priču, u stvarnosti bi ja podražaje trebao birati slobodnom voljom, a ne da mi ih neki zli demon ili ludi znanstvenik nameće.To je jedina razlika-u stvarnosti bi imali slobodu volje kojem podražaju ću se izložiti, a kojem neću, međutim kako ne mogu razlikovati stvarnost od iluzije, tako ne mogu znati da li je moja želja da se izlažem podražaju zelene boje tako što buljim u livadu slobodna ili nametnuta od zlog demona. Sve u svemu, razlike koja bi bila dostupna ljudskom umu između stvarnosti i iluzije nema!!! |
02.09.2006., subota
Utjecaj voodoo religije na rock muziku i suvremenu filozofiju
|
Američka rock grupa Janes Addiction je godine 1990. snimila album «Ritual de lo Habitual» kojeg slobodno možemo nazvati njihovim remek djelom i jednim od najboljih rock albuma ikad snimljenih. Album je koncipiran tako da se na prvoj strani ploče (vidi se da je album bio namjenjen vinilu) nalaze funk rock metal pjesme, primjerice hit «Been cought stealing». Ipak najbolji dio albuma je druga strana gdje se nalaze psihodelične kompozicije koje toliko hipnotički utječu čovjeka da slušajući ih bude jednostavno uvučen u muziku i osječa se bestjelesno spojen sa svemirom. Sigurno je neka magija u điru. Pa zapravo i je, jer na stražnjoj strani omota se nalaze prikazani razni voodoo mirisi, voodoo predmeti i sve ostale stvari koje su potrebne za voodoo rituale. Pa (don Kačunko zeleni od zavisti) čak i ako sam začaran voodoo magijom super mi je. Da bi nam bilo jasnije koje nam sile donose takvu ugodu prilikom slušanja navedenog albuma moramo vidjeti što je to upće voodoo. Prvo, voodoo nije magija već je to religija. Nju uglavno prakticiraju seljaci sa Haitija. Riječ voodoo dolazi od zapadnoafričkog izraza za Boga ili duha. Budući da su stanovnici Haitija potomci robova dovezenih iz zapadne afrike, korijene voodooa možemo tražiti u afričkim religijama. Voodoo je nastao kada su robovi došli u doticaj sa vjerom njihovih gospodara odnosno kršćanstvom, tako da se može reći da je voodoo hibrid između zapadnoafričke religije i kršćanstva. Jedan voodoo mit to potkrjepljuje; «Nakon što je stvorio Zemlju i životinje, Bog pošalje dvanaest apostola. Nažalost oni su bili odveć okrutni i siloviti. U svojoj uznositosti, najposlije ustadoše protiv Boga. Za kaznu, on ih je poslao u Afriku gdje su se razmnožili. Oni i njihovi potomci u liku loa (bogovi i duhovi u voodoo terminologiji) pomažu svojim slugama i olakšavaju im položaj kad su nesretni. Jedan od apostola koji je odbio da ode u Afriku predao se vračanju (čarobnjaštvu, proroštvu) i uzeo ime Lucifera. Kasnije je Bog poslao još dvanaest apostola koji su se ponašali kao dužni sinovi i propovijedali su evanđelje. Njih i njihove podanike nazivamo svecima Crkve.» Glavno obilježje voodoo religije je opsjednutost duhom ili bogom. Voodoo vjernici sudjeluju u ritualima prilikom kojih dolaze u dodir sa nevidljivim svijetom tako što im tijelo opsjedne duh pa vjernici imaju osječaj kao da im duh i tijelo obuzima nadnaravna snaga (slično se događa prilikom slušanja navedenog albuma od Janes Addiction). Vrhovni loa ili bog je Legba. Njega se treba prvoga prizvati na svečanosti jer niti jedan loa ne može ući u tijelo vjernika bez Legbinog dopuštenja. Prema legendi Legba posjeduje ključeve koji otvaraju svijet ljudi sa svijetom loa (duhova i bogova) pa ga se zato često poistovječuje sa svetim Petrom. Prikazuje ga se kao slaba i oskudno odjevena starca koji hoda uz pomoč štake i pučka lulu. Međutima voodoo religija je postala poznata zbog B horor filmova koji su koristili zombije kao glavne negativce. Što su zombiji? To je mrtvo tijelo kojeg je zla volja crnog vrača oživjela. Uglavnom se koriste za obavljanje fizičkih poslova, a budući da su mrtvi i ništa ne osječaju i nisu ničega svjesni (pa niti toga da postoje) ne treba ih plaćati te su definitivno najjeftinija radna snaga. Zapravo, na Haitiju zombije uglavnom koriste seljaci da bi im obrađivali zemlju. Međutim B horor filmovi su od zombija učinili najgore monstrume koji uživaju ubijati i jesti ljude što je onda inspiriralo bendove kao što su Misfits da svoje karijere grade na ljudskom strahu od zombija. Meni osobno najdraža pjesma od Misfitsa sa zombi tematikom je «Astro zombies». U njoj se pjeva o ekipi zombija iz druge galaksije koji su došli na zemlju s namjerom da istrijebe cijelu ljudsku rasu iz svemira! Zastrašujuće…. Osim redatelja B horora i HC punk skupina vrijednost zombija su prepoznali i suvremeni filozofi. Njih manje zanima ružan raspadajući izgled hodajućeg mrtvaca, a više ih zanima činjenica da ako je netko mrtav ništa ne osjeća i nije ničega svjestan, pa ako je mrtvac sposoban obavljati fizičke funkcije poput hodanja, kopanja ili ubijanja onda imamo stvora koji je fizički identičan čovjeku ali nema osječaje i svijest. Prema tome svi materijalisti su u krivu jer tvrde da je svijest isključivo fizička, a vidjeli smo da primjer sa zombijima opovrgava takvo stajalište. Jedan od najpoznatijih protivnika materijalista koji se protiv njih bori svojom četom zombija (odnosno hrpom argumenata u kojima zombiji imaju glavnu ulogu) zove se David J. Chalmers. On tvrdi da bi svijest bila materijalna samo kada ne bi mogli zamisliti biće fizički identično nama a da nema svijest. Budući da možemo zamisliti takvo biće, onda svijest nije materijalna. Chalmers takva bića naziva zombijima i na internetu se razvila cijela rasprava između zastupnika zombie argumenta i njegovih protivnika. Sada ću iznijeti zombie argument u koracima: 1. Ljudi imaju svjest (bar predpostavljam) 2. Mogu zamisliti zombije koji su fizički isti kao i ljudi samo što nemaju svijest 3. Kada bi svijest bila fizička zombiji bi imali svijest 4. Zombiji nemaju svijest 5. Dakle svijest nije fizička Jasno, prvi prigovor koji nam pada na pamet jest taj da ako nešto mogu zamisliti ne znaći da je to i moguće u zbilji. Primjerice ja mogu zamisliti da putujem brzinom većom od brzine svjetlosti, ali nam Einstein kaže da je to nemoguće u zbilji. Ipak nadajmo se da je Einstein u krivu inače će mo propustiti mnoge divote svemira i astro zombije, ali vratimo se na filozofske zombije. Dakle kada bi neurolozi otkrili centar koji stvara svijest ili skupinu centara koji ju stvaraju, tada bi mogli reći da je tvrdnja «biće fizički identično čovjeku samo je bez svijesti odnosno «zombi» proturječna, stoga je zombie argument pogrešan, međutim dok to ne nađu zombi argument je moguć, a osim toga teorija kvantne fizike ga podržava jer kaže da se iz istih mikro fizičkih obilježja ne moraju razviti ista makrofizička obilježja, drugim riječima moguće je da su se na nekoj planeti sličnoj zemlji, nazovimo je Haiti razvila bića fizički identična ljudima samo bez svijesti. I na kraju, ako svijest nije proizvod mozga što je onda. Chalmers kaže da je svijest jedan od temeljnih prirodnih zakona poput elektromagnetizma i postoji nezavisno od ljudi. Takva pozicija se naziva panpsihizam. U panpsihističkom svijetu naš živčani sustav i mozak služe samo da prime i obrade svijest, tako da svako biće koje ima ikakav živčani sustav ima nekakav oblik svijesti, razlika je jedino u tome što ljudi imaju bogatije svjesno iskustvo zato što imaju razvijeniji živčani sustav. No Chalmers ida i dalje, on tvrdi da svaki predmet koji reagira na podražaje okoline ima neki oblik svjesnog iskustva. Tako on tvrdi da vjerojatno termometar ima svjesno iskstvo. Dakle, ako svijest nije proizvod mozga, lako je zamisliti bića fizički identična nama, koja žive na identičnom svijetu kao mi, samo što taj svijet nema svijesti u prirodi pa niti ta bića nemaju svijest. Ipak, ako je situacija takva onda je ljudsko ponađšanje determinirano (nema slobode volje) što se ne slaže sa Chalmersovim pozivanjem na kvantnu fiziku koja podržava postojanje slobode volje, no to je već neki drugi problem. |
01.09.2006., petak
4. liburnia film festival i My Budy Moose
|
Jučer je u Ičićima započeo 4. liburnia film festival. Taj festival je specijaliziran za kratke domaće dokumentarce. Uglavnom, većina filmaova se bavi socijalnom tematikom i (kako sam se zafrkavao s frendovima) starim zanatima. Ove godine je bilo isto. Što ne znaći da je to loše, budući da se rijetko tko bavi osobama na margini društva. Da bi shvatili kako funcionira društvo moramo vidjeti kako funkcionira njegov temelj, a ne njegovo malignop tkivo (estradne zvijezde). Tako smo imali prilike vidjeti film "Berač kamena" - stari čovjek iz dalmatinske zagore koji po cijeli dan čupa kamene blokove u kamenjaru krampom. One man kamenolom  .Film bez ikakvih dijaloga. Jedina zvučna podloga je pratnja bubnja. Zatim je bilo filmova o problemu azilanata u Hrvatskoj, koji znaju ostati i do 6 godina na granici čekajući azil. MUP se brani da većina osoba podnosi zahtjeve za azil iz razloga što su obićni kriminalci koji bježe pred zakonom, dok sami azilanti i nevladine udruge tvrde da da tome nije tako već da se ljude diskriminira i iskorištava njihov osjećaj nemoći (jer ovise od vlasti nove države, a u staru se ne mogu vratiti). Također film koji je okupio moju pažnju je bio dokumentarac o preminulom domaćem strip crtaču koji je crtao Star Wars. Film je zanimljiv zbog svoje montaže. Naime, neobavezni iz zabave snimljeni kučni videi se kombiniraju sa snimakama u kojima prijatelji iznose anegdote iz života strip crtača. Te anegdote su najčešće potkrijepljene kadrovima iz kučnih videa. Postmortem film snimljen na zajebantski način bez da se ikoga vrijeđa. Nakon filmskog programa nastupili su Riječki americana band My Buddy Moose. Održali su dobar koncert i rasplesali publiku. Ove godine su izdali album za "Dencing bear" i svakome ljubitelju Neil Younga bih preporućio da posluša ovaj bend. Country, rock and roll i možda ipak malo previše melodije. Ali sve u svemu dobro sam se zabavio. Festival se završava u nedjelju kada će žiri proglasiti pobjednički film. |
