Početkom devedesteih narodnjaci postaju politički nepoželjna muzika. Prvenstveno radi toga što su smatrani autohtonom muzikom suprotne zaraćene strane, što je onda automatski povlačilo da su narodnjaci muzički niži žanr. Nestaju u potpunosti s televizije, a glad ljudi za narodnjačkim zvukom utažuju sastavi poput Magazina ili izvođaći poput Jasmina Stavrosa, koji su svoje pop pjesmice bojali prepoznatljivim narodnjačkim elementima. Međutim, budući da su bili u dobrim odnosima s vrhovima vlasti, njihova muzika je bila politički odgovarajuća i mala je ogromno prisustvo na državnoj televiziji koja je bila pod kontrolom nacionalištičke vlasti.
Magazin i ostali su na toj prikrivenoj želji ljudi za narodnjacima dobro zaradili. Osoba koja je htjela slušati narodnjake, da ne bude stigmatizirana kao četnik ili slično mogla je komotno slušati Magazin i ne bi imala apsolutno nikakvih problema. Štoviše, vladajući HDZ je često izvođaće poput Magazina koristio na svojim skupovima. Sve dok je mržnja između Hrvat i Srba uzrokovana ratom trajala Magazin & co. su profitirali. Nakon što se 2000. godine promjenom državne politike i dovoljnim vremenskim odmakom od rata mržnja počinje smanjivati, ljudi sve slobodnije počinju slušati narodnjake, a interes za izvođače poput Magazina kopni. Zapravo, dolazi do renesanse narodnjačke muzike. Slušanje narodnjaka više ne označava osobu kao četnika ili osobu lošeg muzičkog ukusa, već slušanje narodnjaka postaje politički poželjno. Govori se da su narodnjaci dio balkanske muzičke tradicije, odnosno našeg identiteta, te se toga ne smijemo sramiti i negirati, već punim plućima prihvatiti. Onaj tko kritizira narodnjake odmah se proglašava desničarem. Stoga osim klasičnih narodnjačkih izvođaće Cece & co, fraze narodnjačke muzike počinju koristiti sastavi koji svoje korjene imaju u punku i psihodeliji poput Let 3. A da su narodnjaci ponovno u modi pokazao je na ovogodišnjem Art and music festivalu (gdje uglavnom sviraju rock bendovi) sastav Kultur Shock Sarajevskog pjevača Srđana Jevđevića akka Gino Banana, koji je u SAD-u napravio sastav što svira narodnjake na punk način i izazvao oduševljenje velikog broja publike. Dakle nije folk miješan s disco ili technom, kao turbo folk, već narodnjački punk.
Ipak, čini se da određenom dijelu ljubitelja narodnjaka nacionalna mržnja nije bila prepreka za konzumiranje narodnjačke muzike. Znalo bi se događati da bi najzagriženiji hrvatski nacionalist bio ljubitelj narodnjačke zvijezde Cece, inače supruge ratnog zločinca Arkana. Kako to? Tekstovi narodnjaka uglavnom ciljaju na najbazičnije emocije poput nesretne ljubavi, ljubomore i slično. Sličnom tematikom se bave tekstovi komercijalne pop muzike. I narodnjaci i komercijalni pop imaju velik broj publike. Većina ljudi se može pronaći u tim tekstovima jer tko nije doživio nesretnu ljubav? Onda misle da je ta pjesma pisana upravo radi njih te slijedi ježenje kože,ubrzano lupanje srca, uglavnom euforija.
Zašto se onda narodnjaci, pa i komercijalni pop, ako kod većine ljudi izazivaju ugodu smatraju lošom muzikom? Kao što je već navedeno narodnjačka muzika djeluje na bazične emocije koje je najlakše potaknuti, stoga bi muzika koja kombinira različite emocije, a ne samo bazične, potiče ljude na razmišljanje pa čak i izaziva mistična stanja bila viši oblik doživljaja glazbe. Takvu muziku nije dovoljno samo čuti, već je potrebno imati znanje o kontekstu vremena kada je nastalo umjetničko djelo, kako se nastavlja na povijest umjetnosti i sposobnost muzičke analize da bi se znala vrijednost djela kako bi se u takvoj muzici moglo u potpunosti uživati.
Dakle osim emocija za razumjevanje višeg oblika muzike potrebno je i znanje. Za razumjevanje narodnjaka nije potrebno nikakvo znanje samo prepuštanje temeljnim emocijama, stoga se narodnjaci smatraju lošom muzikom, a narodnjačka publika više manje neobrazovanom ili na kraju krajeva "seljačinama".
Još jedna društvena pojava koja se veže za narodnjake je kriminal. Kriminal se veže uz sve što je popularno jer donosi novac. Kriminalci svojim novcem zarađenim pljačkom otvaraju narodnjačke klubove da bi prali novac i dodatno zaradili. Kako je nasilje sastavni dio života kriminalaca često dolazi do oružanih sukoba u narodnjačkim klubovima. Također su razni transferi nogometaša vezani uz menađere kriminalce, stoga nije čudno što nogometaši idu na narodnjake.
A kako je kriminal pratio rat na ovim prostorima najžešći nacionalisti s obiju strana bi doživljavali katarzu slušajući Cecu.
Dakle tri stvari koje su zaslužne za popularnost narodnjaka su podilaženje bazičnim emocijama, kriminal i tradicijska muzika. a kako su zemlje nastale nakon raspada SFRJ-a prepune ljudi s nesređenim egzistencijalnim stanjem čiji je najlakši bijeg od surove stvarnosti doticaj sa bazičnim emocijama, prepune kriminalaca koji su iskoristili pravno rasulo prilikom nastanka novih država i obgatili se na tuđoj nevolji, te prepune nacionalista čija su usta puna tradicije i identiteta može se zaključiti-KAKVO DRUŠTVO, TAKVA MUZIKA.
Post je objavljen 26.09.2006. u 22:33 sati.