U psihologiji odgoja forsiraju se vrtići kao jedini primjeren oblik odgoja djece. Naime, pretpostavlja se da će se djeca već u vrtiću naučiti kompetitivnosti što će ih učiniti dovoljno čvrstim i beskrupuloznim da mogu slabijeg pregaziti na svom putu prema vrhu. Jasno žrtve su ona djeca koja su bila prije škole odgajana kod baka i djedova ili kod kuće. Tako danas u gradu Rijeci se želi povećati postotak upisanih u vrtiće da se prati europski postotak djece u predškolskom odgoju koji iznosi iznad 75%.
Uglavnom, takav način odgoja se naziva sociljalni darvinizam. Za razliku od evolucije gdje opstaju vrste najprilagodljivije okolišu, u socijalnom darvinizmu opstaju najprilagodljiviji društvu.Zapravo, možda je navedeno preblago tumačenje socijalnog darvinizma. Naime oni smatraju da su najprilagođeniji oni koji su uspješni, a da bi se bio uspješan treba bez milosti gaziti konkurenciju ili slabe prijatelje koji usporavaju osobi put na vrh. Primjerice treba odkantati glupag prijatelja i sklapati ona poznanstva koja su momentalno praktični potrebna.
Popularizirao ga je u devetnaestom stoljeću engleski filozof Herbert Spencer koji je smislio termin «Survival of the fittest» odnosno «Opstanak najjačih». Sam Darvin se ogradio od te teorije i socijalni darvinizam nikako ne treba miješati s teorijom evolucije. Termin socijalni darvinizam je izmislio američki povjesničar Richard Hofstadter 1944. godine.
Dakle, postavlja se pitanje jesu li bezkrupulozne osobe zbilja najprilagodljivije društvu? Ako je društvo beskrupulopzno, onda jesu, reći će mnogi. Možda samo kratkoročno, ali takva beskrupulozna osoba može onda očekivati da će joj u trenutku slabosti njezini prijatelji okrenuti leđa i pregaziti je. Ako svi tako razmišljaju onda je društvo osuđeno na propast, jer ljudi nisu postali dominantna vrsta zato jer su beskrupulozno ubijali druge vrste i sami sebe međusobno, već su plemena surađivala, a pazilo se da se životinje ne istrijebe te se uz njihov uzgoj javilo određeno prijateljstvo izmeu ljudi i životinja. Najočitiji primjer su totemi ili kućni ljubimci.
Stoga je potpuno besmisleno zagovarati odlazak sve djece u vrtiće. Na kraju će mo završiti kao Platonova idealna država u kojoj djecu neće odgajati roditelji već će se od malena davati u internate gdje će živjeti s profesionalnim odgajeteljima i neće imati pojma tko su im roditelji. Da im roditelji, jel', ne bi nametnuli svoje predrasude i učinili ih mekanim i nesposobnim za bespoštednu borbu za moć.
Općenito je čudno kako ljudi bez razmišljaju socijalni darvinizam kao nešto samorazumljivo i prihvatljivo. Zar nikada nisu zamislili mogućnost da netko njih može iskoristiti, zgaziti. Vjerojatno ne, pa kad ih netko zgazi i iskoristi lamentiraju kako je svijet nepravedan, dok su prije toga upravo oni bili ti koji su iskorištavali druge ljude. Ali taj nedostatak empatije je drugi problem (SF prema P:K:Dicku se zbog nedostatka empatije mogu razlikovati roboti od ljudi), veći je problem taj što se nametanjem socijalnog darvinizma preko suvremene psihologije odgoja i pogotovo preko SAD filmova stvara jedno društvo koje će za pedeset godina, kada stasaju sve generacije odgojene na načelima socijal darvinizma, biti spremno sebe istrijebiti.
Idući problem jest taj što se socijalni darvinizam primjenjuje na institucije, te su najveći zagovornici korporacije, koje svoju moć opravdavaju socijalnim darvinizmom. Bogataš je naprosto evolutivno uspješniji i zato mu ne treba ograničavati akumuliranje bogatstva, dok je siromah evolutivno slab i zato ga «treba naučiti kako se pada». Na tu se onda veže i genetika jer uspješnost dokazuje da su imi i geni kvalitetniji.
Budući da su močne, korporacije plačaju znanstvenike koji nas dan u dan obasipaju teorijama o tme kako biti uspješan (jasno sa što manje suosjećanja) i sa teorijama da se borba za moć već uči u vrtiću.
Na kraju ispada da je cijeli život jedna velika borba za moć, jedno veliko natjecanje. Boriš se u vrtiću, školi, onda na poslu, borba nikada ne prestaje. Ne samo što socijalni darvinizam vodi ka međusobnom istrebljenju ljudi, on već od života čini pakao, jer onemogućava bilo kakav oblik opuštanja, osim, jasno, kupovine. Pa onda imate serije poput Sexa i grada gdje se implicitno poručuje da bez novca nema niti uživanja i sve glumice paradiraju sa vrečicama od elitnih dučančića, a tipovi su im svi ultra mega uspješni.
Post je objavljen 13.09.2006. u 19:38 sati.