Opis bloga

procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...


-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com

* * * * * * * *

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...

ponedjeljak, 29.10.2007.

sweet ..... 18.

« I, kako se osjećaš sada, kao punoljetna osoba? «
to pitanje čujem jako često posljednjih dana. I svaki put odgovorim isto:
« Balavo »
A kad je zbilja tako. Baš niš se ne mijenja. Sve one šeme o zrelosti i odgovornosti, morat će pričekati još pokoji mjesec. A od tad, ja ću se truditi biti što neozbiljnija, što luđa, balavija…
No da… slavilo se… feštalo… izgledalo je to(zapravo još uvijek izgleda) k'o slavonski svatovi:ludo, bučno i traje tjedan dana.
Počela sam u petak:kidnula sam s tjelesnog, uhvatila Ines, Unu i Sanju pod ruku i put Puba. Da, sad ćete reći: «ah, to možeš svaki dan…» ali niste u pravu. Možda mogu u Pub svaki dan, ali nikad se neću zabaviti kao onda… sve što ću reći je da mi je jako žao konobara:). I onog biljarskog štapa s kojim sam se…. Ups-kojim sam ja igrala.
ovo su mi cure poklonile... fala curke:)


U petak navečer uhvatila sam svoju premilu Ančicu i ponovno put grada. Pokupile smo sve što nam se našlo na putu (još jednu Anu, Jasminu, Romana, Weku i Mariju) i, pogađate ponovno put Puba. Usput su mi neki ljudi odlučili stjerati srce u pete(Jura, ja ti se uplašim i kad školsko zvono zazvoni!) trubeći… opijali smo se vrućom čokoladom i kakaom(lol), ja sam slavo izgubila jednu partiju biljara(kako i ne bi kad se idem zafrkavat s profesionalcima), i pobjegli smo na svoj vrtuljak. Naravno, sve što je lijepo….
Svanula je i subota, dan za feštu ll. Oko 19 pojavio se točan dio ekipe. Ostatak, koji uvijek mora malo kasniti, doslovno je banuo u 20, pjevajući na sav glas «sretan rođendan ti» i noseći sumnjivu tortu te ogromnu tešku kutiju. Naravno, morala sam puhnuti u «svijećicu» te probati tortu.


Mljac…

hmmm.. mljac? Što li je to ispod šlaga??? Zanimljivo…

nakon te parodije natjerali su me da pootvaram poklone.

I sad vi recite da sam postala ozbiljnija. Pa ko malo dijete sam. A tko bi odolio 18 malih plišanih medvjedića, 18 bojica, 18 balona, 18 jabuka(da jabuka), 18 listića toalet papira(kažu da puno serem) i 18 kamenja(da dobije na težini:)) nakon što su me uspjeli odvući od igračaka, malo smo papali…

malo se slikali…

pa malo krenuli put disca… ajmeeeeee ludilaaaaaaaa… ok, ispočetka je malo bio propuh, ali se s vremenom disco ispunio ljudima. Kao da su mene pitali, pjesme su bile savršene. A onda je točno u ponoć (otprilike kad je i moj mob počeo kihati) zasvirala ona «sretan ti rođendan»! e tu sam pukla. Nismo sjeli do jutra. U par navrata me obuzela neka melankolija, ali to pripisujem izboru pjesama. Nisam znala dali da se smijem ili da plačem kad su pustili Tošeovu «igru bez granica». Prevagnuo je smijeh. Naplesala sam se kao nikad dotad, pitaj Boga s kim sve nisam plesala. Pred zoru su nas istjerali kući spavati. Nažalost. Ali ne damo se mi… valjda će biti još rođendana.
Naravno, slavilo se i jučer, i danas, i sutra će, ali to nije vrijedno spomena:)
Nemojte se ljutiti na ovom predugom izvještaju, ali morala sam.
Voli vas sve vaša Balavica:)
p.s. slikice ću objaviti... čim moj komp dode k sebi

ponedjeljak, 22.10.2007.

...što sve pririda nudi....

evo.. nekoliko fotkica čarobnih zalazaka Sunca... uglavnom su to pogledi s moje terase...

utorak, 16.10.2007.

in memoriam: Teodor Toše Proeski (25.1.1981.-16.10.2007)

Počelo je jednog dana prije 5 godina, jednog prohladnog jesenskog dana, kao što je ovaj. Sestra mi je pokušala uvaliti neke cajke u liniju i jako smo se zbog toga posvađale. Na kraju je uspjela ugurati jedan CD, iako sam se ja protivila:
« Ne pjeva on narodnjake, daj poslušaj!»
nisam mogla ne slušati; prvi stihovi njegovog tadašnjeg hita «čija si» očarali su me. Mome sluhu i njegovom glasu bilo je suđeno. Toše je polako osvojio moji malenu privatnu kolekciju cd-a. Bio Božić ili moj rođendan, Tošeov CD bio je najljepši poklon koji sam ikad dobila. Nikad, ali nikad se nisam zamišljala da ću sa prigušenim krikom na usnama dočekati vijest o njegovoj smrti. Nisam željela povjerovati, radije sam vjerovala da je htio promovirati novi album ili da traži pažnju. Da je barem tako…još uvijek ne želim vjerovati da zbog te tragedije gutam suze… doslovno… imam malo snova i ambicija. Jedna od njih je bila posjetiti njegov koncert…nažalost, to više neću moći.



Teodor Toše Proeski je rođen 25. siječnja 1981. godine u Prilepu u Makedoniji. Živio je za glazbu, vjeru i svoje najdraže, bio je oličenje savršenosti-kako psihičke tako i fizičke. Završio je Muzičku akademiju u Skopju, a bavio se i kickboxingom i odbojkom. Uza se uvijek je imao drvenu krunicu. Vjerovao je da ono što daješ da to i dobiješ. Dao nam je puno… vratimo mu to u svojim molitvama.


POLJSKO CVIJEĆE

Toše Proeski

Stižu laste, šire krila
I ljube se svi
Kao kad si moja bila ti…
Nekom drugom božur cvijeta
Na mom srcu si
I jedina, i prokleta ti…

POLJSKO CVIJEĆE
NEK ME MLADOG POKRIJE
NEK MI DUŠU LJUBE OBLACI
KAD ME NEĆEŠ TI
KAO SREĆE DA TE OČI NE VIDE,
NEBIH ZNAO DA SU POLJUPCI
TUĐI PO TEBI

Lako mi je zakleti se u krv i u čast,
Al potkleknem kad se sjetim nas…
Suza žene često krene,
Al nebo zapiše samo kad muškarac zaplače

POLJSKO CVIJEĆE
NEK ME MLADOG POKRIJE
NEK MI DUŠU LJUBE OBLACI
KAD ME NEĆEŠ TI
KAO SREĆE DA TE OČI NE VIDE,
NEBIH ZNAO DA SU POLJUPCI
TUĐI PO TEBI


Seko, hvala ti što si me uvela u njegov svijet, hvala svima koji su mi pomogli da dođem do njegovih pjesama. I Toše, tebi najveća hvala, za svaki trenutak i svaki stih.


p.s
Krv još topla, ljubav splasla nije, prebrzo si otišao, za sobom pjesme i uspomene ostavio uvijek ćeš nam ostati u srcima….
Dobila sam ovo sms-om kao lančanu poruku. Molim vas da smrt voljenog nam Tošea ne koristite kao zaradu telekomunikacijskim tvrtkama i da ju, ako do vas stigne ova poruka, ne prosljeđujete. Ipak, Nina, hvala ti za poruku.