Opis bloga

procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...


-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com

* * * * * * * *

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...

srijeda, 19.09.2007.

la la la la la on the road again la la la la la

Bilo i vrijeme da se i ja javim… valjda:P
Iskreno(kao da sam vam ikada lagala… dobro možda nekad malo:P)nemam baš o čemu pisati… sve je nekako… pa… ravno… k'o savana. Vjerojatno sam to već spomenula,i opet ću: sve jednom dođe na svoje. A kad je istina, ne mogu si pomoći. Recimo da je to, na neki način, moj moto.
Vjerovala sam u to, i u to da se ako u nešto vjeruješ i nešto jako želiš to i ostvari. Možda se ne manifestira kao preslika tvojih želja i zamisli, ali dođe na svoje. Kao neka slagalica, u kojoj moramo samo pronaći odgovarajuće dijelove, tako da se boje i oblici slože. I stvore prelijepu sliku ,u ovom slučaju mog života. Toliko puta mi se činilo preteško, prekomplicirano, toliko puta sam odustajala od slaganja. Ali sam ga se opet uhvatila, uzela one tupe škare i skrojila svoj djelić sudbine. I sad napokon uživam u plodovima rezuckanja i prekrajanja, traženja i slaganja, u toj slici svog života. Čeka me još puno toga, ali sad kada znam koliko zabavno može biti svo to traženje i slaganje… znam da ne odustajem. Jer…. Osmijeh mi nekako dobro stoji:D i ne želim ga skinuti sa lica.
Sve vas puno volim, ostavljam vam veeeeeliku pusu i jedan apciha… temreraturu vam nedaaam. (šktra)

četvrtak, 13.09.2007.

........................................................................

Voze se cura i dečko na motoru.
cura: "Nemoj tako brzo, smanji!!!!!"
dečko: "Ne bašje ludo..."
cura: "Ne, nije...molim te uspori"
dečko: "Reci da me voliš!"
cura: "Znaš da te volim!"
dečko: "Zagrli me"
(cura ga zagrli)
dečko: "Molim te uzmi moju kacigu sa glave, meni je tijesna
i stavi je sebi na glavu!!!"


Sljedeće jutro u novinama:
Motor imao nesreću, jer su kočnice popustile,
dvije osobe su bile na motoru-jedna je preživjela,
a druga poginula.


ISTINA JE:
Da je dečko ustanovio na pola puta da su... kočnice popustile,
a to nije htio reć svojoj curi...
želio je posljednji put čuti njene riječi- VOLIM TE!
želio je posljednji put osjetiti njen- ZAGRLJAJ!
Zatim ju je zamolio da stavi njegovu kacigu na svoju glavu,
jer je želio da ona preživi iako je to značilo da će
on poginuti!

ponedjeljak, 03.09.2007.

ljeto nam je pobjeglo, uououo

Znate li koji su najpouzdaniji znaci da je ljeto gotovo i da je izgubilo svoju vlast?vjerojatno ćete reći "zahladilo je...dani su kraći" i da, bit ćete u pravu. Ali tu je i onaj, uvjerljiviji znak: TO ŠTO NA TV-u NEMA BAŠ NIŠTA!!!! Ok, ima, repriza reprizine reprize….. ili pokoja nova španjolska(meksička ili portugalska…. (Kako na kojem programu) sapunica....Da, znam, gotovo identično sam započela i post napisan na samom početku ljeta... što nam to može reći, nego da se ništa ne mijenja... ok osim temperature:P
ok, ok, znam, nisam u pravu, mijenja se... puno toga... previše... ako pogledamo sve onako sastrane, općenito, nećemo vidjeti te promjene... ili ih nećemo vidjeti jer ih pokušavamo sakriti sami od sebe... ali,da, neke stvari koje bi željeli izmjenit nažalost ostaju iste... i nikada se neće promijeniti... ok, možda samo dijelom(trudim se biti optimist...)
no uglavnom... mijenjamo se... neprestano, bezutjecajno munjevitom brzinom... postajemo stariji, od nas se očekuje i ono "ozbiljniji i odgovorniji" ali to se kao nama u inat još malo želi skrivati pod krinkom djeteta... evo, ja naprimjer, kao što mnogi znaju, upisah 4 godinu. završit ću je, znam to... ali na pleća mi pada novi pritisak: prikupljanje ocjena za fax, priprema za njega... strah od neuspijeha... brrr... mislim-"a kud ću ja na fax... šta će balavica visoka metar i šumsku jagodu na fax-u?" al ajde, kud svi, tu i mali Mujo...
i da... stvari ostaju iste... i na početku ljeta susrela sam se sa suzama radi, za velikog gubitka. nisu me shvaćali, ali nisu niti radili probleme. nitko. ali nitko nije ni stao uz mene. Ljeto mi je pomoglo doći do zaborava, ali sad opet moram ući u tu školu, pogledati u tom smjeru... i shvatiti da netko više nikada neće sići niz te stepenice, prebirati po tipkama klavira u knjižnici, "slučajno" okrznuti moje rame u hodu, pokloniti mi osmijeh koji će mi pomoći preživjeti sat hrvatskog...znam, čino se glupo i djetinjasto...ali....da... moram izdržati i to... opet...ah...
da... stvari se mijenjaju... ili ostaju iste... i mi moramo s tim živjeti, htjeli to ili ne...
evo, moj djetinjasti post je gotov... žao mi je zbog mog pesimizma... ili je to samo realnost???
pusa