Opis bloga

procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...


-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com

* * * * * * * *

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...

četvrtak, 25.01.2007.

! ! ! ! ! !

Za malu promjenu i kao dokaz da sam nabavila povratnu kartu iz Bada, natipkat ću vam jedan zanimljivi razgovor između mene i mog djeda… Uživajte!
Ja: «Djede, jel igraju naši danas tekmu?»
Djed: «Molim?»
Ja: «Jel igraju naši danas rukomet??!?!?!?»
Djed: «Šta?!»
Ja: «JEL IGRAJU NAŠI RUKOMETAŠI DANAS UTAKMICUUUUUU?!?!?»
Djed: «A, da, igraju»
Ja: «Protiv koga?»
Djed: «Molim?»
Ja: «PROTIV KOGA?!?»
Djed: «U 8:15 valjda»
Ja: «A-ha»

Nakon nekog vremena za vrijeme tekme
Ja: «Koji je rezultat?»
Djed: «A?»
Ja (već vidljivo živčana iz sveg glasa): «KOJI JE REZULTAT?!?!?»
Djed: «A Lacković»(sasvim vjerojatno misleći da sam pitala tko je zabio gol)

Ponovno se izgubim iz sobe na neko vrijeme, vratim se za nekih 5 minuta:
Ja: «Kog su to isključili?»
Djed: « Šta si rekla?»
Ja: «KOG SU TO ISKLJUČILI?!!?!»
Djed: «22:18»
Ja(sebi u bradu, iako ne bi čuo ni da sam mu se u uho zderala): «ok, službeno odustajem»
Djed: «šta?»


Razgovor je stvaran, derao je moje živce jucer…
P.S.-djede ako ikad ovo pročitaš, u što čisto sumnjam, ne ljuti se, ovo nije izrugivanje tebi vec bateriji u tvom slušnom aparatu:P
P.P.S. – veliki (veseli) pozdrav svima, debeli hug i najmokrije(prijateljska) pljussa od
BAN_ANA_NAS-a

utorak, 23.01.2007.

X X X

Znam da sam rekla da sam optimistična i vesela… ali danas mi je sve tak nekako sivo… sve mi je obojeno onim tonom sive koji je odvratno blizu crnoj….nemam neki poseban razlog, jednostavno… ma joj, ni pisat mi se ne da… sto je najbolje od svega, Čitav dan nosim savršenu ali pretešku masku, kao da sam prokleta na osmijeh… čak me i vrijeme prati: temperatura je neprimjerena, ali oblaci nabacuju londonski ugođaj.. a magla im pravi društvo… nekako mi ništa nema smisla, čak mi ni ona zrnca prašine koja brojala idu na živce… idem buljit u prazno i čekat da me Munja pregazi i iskače se po meni.. nadam se da ću do preksutra kupiti povratnu kartu iz Bada :P
Unatoč bezvoljnosti, i dalje vas sve voli i veliku pusu vam šalje

Ban_ana_nas

srijeda, 17.01.2007.

AHOOOOOOOOOOOJ

Evo mene opet…
Počela nam je nastava opet (rano sam se sjetila)… sumnjam da vam je falila. Ali meni je. Falila mi je moja mala ekipa, ludovanje pod satom, prkošenje profesorima i nijemi prosvjedi (poznati u mom razredu-kad nam kažu «šutite», šutimo. Što god nam rekli :P), falile su mi šetnje i krug (ili kako to Maja kaže u kocku), plaženje jezika poznanicima (jel da kak imam lijep jezik :P :P)
No istini za volju i učenje mi je zafalilo. Nemojte se smijat! Zbilja je. Ne učenje u smislu višesatnog štrebanja i sjedenja pred udžbenikom, bilježnicom i bilješkama. Ono učenje koje nam je bliže, učenje o svakodnevnom životu.
Al dobro dosta filozofije. Želim vam puuuuuuuuno sreće u predstojećem polugodištu. Svi mi znamo da je ona važnija od znanja:)… he he da… i bujnu maštu vam zelim(sakrijte šalabahtere na originalno mjesto… ak se sjetite kojeg javite mi, ja vam s tim nemam sreće:P)
Puno vas sve voli i veliku pljusu vam šalje
Vaša
BAN_ANA_NAS

ponedjeljak, 15.01.2007.

CARPE DIEM

Hmmmmmm... ovo mi se prečesto događa… Buljim u monitor i razmišljam sto da vam napišem.. kad god se dotaknem neke teme nastavim o njoj razmišljati umjesto da to podijelim sa vama. Ali mi je ipak jedna tema, ili bolje da ipak kažem uzrečica, ostala plesati po mislima… traži van( možda mora piškit :P). CARPE DIEM…. Toliko sam to puta čula, bilo kao savjet, bilo kada se netko pravio pametan (k'o ja sad). Uvijek sam znala sto to znači, ali se toga jako rijetko pridržavam. Možda bih to trebala uzeti kao novogodišnju odluku. Mislim nije da imam nekog izbora ako želim isplivati iz mora dosade.
Pa sad, kako to provesti u djelo? Nemam ambicija niti ciljeva koje bih mogla ostvariti u skoroj budućnosti (dobro ima jedan, ali je sasvim vjerojatno potpuno neostvariv). Mogla bih ja cijele dane crtati, pisati, fotografirati itd… ali to me zabavi samo jedan mali djelić dana, možda dva sata.. sto učiniti sa ostalih 22? A dobro, recimo 8 sati pavam. Ali ih ipak ostaje 14 sati… 14 beskorisnih sati… 14 sati kada buljim u prazno, brojim zrnca prašine u traku sunca, brojim kvante svijetlosti u sobi… kradem Bogu daaaaaaaaan… Mislim da ću pokloniti svoje vrijeme drugima.. Učiniti nešto za ljude oko sebe, potruditi se da njihov život bude ljepši. Poklonit ću dio sebe…. I vama ako bude potrebo.
Šaljem vam veeeeeeeeeliku pusu i ogroooooman pozdrav… i zapamtite…CARPE DIEM

petak, 12.01.2007.

predlozili ste... pogledajte:P

trazili ste me (neki odredeni) da ubacim slikicu.. e pa evo vam
zalaz sunčeka nad kutinom. mojih ruku dijelo
javim vam se kroz koji dan. zao mi je sto vam danas nemam nesto zanimljivije za napisati, ali nista se ne dogada.puno pusa vam salje i poono vas voli
ban_ana_nas

srijeda, 10.01.2007.

X-X-X

"Ah, svatko ima svoj san"- odgovarao bi mi Fabio svaki put kad bih ga upitala o čemu sanja i k čemu teži. I ovoga puta odgovor mu je bio zbunjujuć i neodrđen.
Fabio je bio drugaciji od drugih, jednostavan i nekako poseban: volio je bosonog trčati kišnim ulicama, dugo promatrati odsjaj Sunca na površini jezera ili zaigrane leptire, a na njegovim usnama topili su se najljepši stihovi koje sam ikada čula-no nikad ih nije zapisao...
Naš odnos je bio kao i on sam: jednostavan, a opet poseban. Rijetke nesuglasice samo bi nas još više zbližile, a prijateljsrvo je s vremenom preraslo u ljubav. Njegovi zagrljaji bili su topli i meki, poljupci nježni i puni emocija, a njegov miris, mmm, bio je to njaljepši miris na svijetu...
Fabio je živio dan po dan, poalko, a opet je često jurio po stanu tražeci crtaći blok ili pjesmaricu:
"Inspiracija dođe kada ona to želi, a može trajati čitavu godinu ili samo sekudnu, ne možes sam odlučiti"- bilo je njegovo objašnjenje.
Fabio je, po mišljenju mnogih, bio čudan. No za mene je bio poseban. Ipak i ja sam počela primjećivati kako se mijenja: iz dana u dan postajao je sve šutljiviji i zamišljeniji, a s njegovih usana padala je kiša predivnih stihova u kojima je samo on pronalazio smisao... Ma koliko se trudila doprijeti do njega, pružiti mu ruku i pomoći, n e, ništa nije imalo smisla.
Dan za danom postali smo sve udaljeniji. Više to nije bio on, vise to nije bio moj Fabio. Sve je prolazilo monotonim tempom, kao predug kišni dan... Sve dok ga jednog dana nisam pronašla kako bez svijesti lezi na podu kupaonice...SA IGLOM U VENI!!
Kola hitne pomoći odjurila su prema bolnici, a meni je preostalo samo čekanje... Dani su mi prolazili u suzama i molitvama, sve dok nisam saznala da je pobjegfao iz bolnice! Obitelj mu nisam poznavala, a njegovi prijatelji mi nisu znali reci gdje je.
Živjela sam pokušavajući zaboraviti prokleti dan i stravične prizore, no ne i Fabia. Ni smjeh, ni suze, ni patnja, ni zabava i društvo nisu ga mogli zamijeniti... A onda mi je jednog dana na ullici prišao nepoznati dječak:
"Ovo ti šalje Fabio"- rekao je jednostavno i mirno kao da ga viđa svakoga dana i9 pruzio mi izgižvano pisamce. Drhatvim rukama rastvorila sam istrošeni i izmučeni papir i pročitala:
"Najdraža...
u Francuskoj sam i uspješno se liječim.NEdostaje mi Hrvatska... i TI! JAKO! Razmišljao sam i vraćam se u tvoj zagljaj (ako me još želiš primiti).
Molim te, oprosti mi...zbog svega...I, da, još nešto:
Svatko ima san, a ja imam dva:
Prvi sam ostvario i pobijedio pakao droge.
Drugi ću ostvariti kada te ponovno zagrlim...
j'taime
Fabio"
Obrisala sam suzu sa obraza i preklopila pisamce kada sam osjetila topao dah na vratu i najljepši miri na svijetu...
"FABIO"- vrisnula sam iz sveg glasa, okrenmula se na peti i zagrlila ga:FABIJA, ne čudnog, nego jednostavnog i nekako posebnog, i samo mog Fabia.

ponedjeljak, 08.01.2007.

evo vam... moglo bi vam pomoc nekad

otisao si, e pa nek' si
da si barem bio sexy...
jebat ti je svaka dala,
e pa ja sam te zajebala.
Bas je lijepo sad bez tebe...
I na kraju:
KO TE JEBE


ne mislim tak......ali pokusavam... ne ide
pusa svima

nedjelja, 07.01.2007.

N A P O K O N ! ! ! !

Evo i mene napokon...tjedan i pol u našoj "mertopoli" kod bake na "praznicima"...recite vi što hocete al ja se bolje zabavim u svojoj selendri nego u "metropoli"! Mislim ok, bila sam na najluđem dočeku Nove u životu, i na najboljoj reprizi istog dočeka, ali u međuvremenu sam se ubijala od dosade... Bilo mi je tak dosadno da sam si šal isplela...
Evo me sad napokon u svojoj predragoj (razbacanoj) sobi, pred licem tehnolgije; RAČUNALOM! Skoro sam zaboravila kako se njime koristiti...
Uglavnom, pozdravljam vas sve, saljem vam ogromni kiss
i ne brinite, za sve one koji vole citat(iako sumnjam da takvih ima) slijedi post i prekosutra
PA-PA (i kardi-nal)