Marketing
sweet ..... 18.
« I, kako se osjećaš sada, kao punoljetna osoba? «
to pitanje čujem jako često posljednjih dana. I svaki put odgovorim isto:
« Balavo »
A kad je zbilja tako. Baš niš se ne mijenja. Sve one šeme o zrelosti i odgovornosti, morat će pričekati još pokoji mjesec. A od tad, ja ću se truditi biti što neozbiljnija, što luđa, balavija…
No da… slavilo se… feštalo… izgledalo je to(zapravo još uvijek izgleda) k'o slavonski svatovi:ludo, bučno i traje tjedan dana.
Počela sam u petak:kidnula sam s tjelesnog, uhvatila Ines, Unu i Sanju pod ruku i put Puba. Da, sad ćete reći: «ah, to možeš svaki dan…» ali niste u pravu. Možda mogu u Pub svaki dan, ali nikad se neću zabaviti kao onda… sve što ću reći je da mi je jako žao konobara:). I onog biljarskog štapa s kojim sam se…. Ups-kojim sam ja igrala.
ovo su mi cure poklonile... fala curke:)
U petak navečer uhvatila sam svoju premilu Ančicu i ponovno put grada. Pokupile smo sve što nam se našlo na putu (još jednu Anu, Jasminu, Romana, Weku i Mariju) i, pogađate ponovno put Puba. Usput su mi neki ljudi odlučili stjerati srce u pete(Jura, ja ti se uplašim i kad školsko zvono zazvoni!) trubeći… opijali smo se vrućom čokoladom i kakaom(lol), ja sam slavo izgubila jednu partiju biljara(kako i ne bi kad se idem zafrkavat s profesionalcima), i pobjegli smo na svoj vrtuljak. Naravno, sve što je lijepo….
Svanula je i subota, dan za feštu ll. Oko 19 pojavio se točan dio ekipe. Ostatak, koji uvijek mora malo kasniti, doslovno je banuo u 20, pjevajući na sav glas «sretan rođendan ti» i noseći sumnjivu tortu te ogromnu tešku kutiju. Naravno, morala sam puhnuti u «svijećicu» te probati tortu.
Mljac…
hmmm.. mljac? Što li je to ispod šlaga??? Zanimljivo…
nakon te parodije natjerali su me da pootvaram poklone.
I sad vi recite da sam postala ozbiljnija. Pa ko malo dijete sam. A tko bi odolio 18 malih plišanih medvjedića, 18 bojica, 18 balona, 18 jabuka(da jabuka), 18 listića toalet papira(kažu da puno serem) i 18 kamenja(da dobije na težini:)) nakon što su me uspjeli odvući od igračaka, malo smo papali…
malo se slikali…
pa malo krenuli put disca… ajmeeeeee ludilaaaaaaaa… ok, ispočetka je malo bio propuh, ali se s vremenom disco ispunio ljudima. Kao da su mene pitali, pjesme su bile savršene. A onda je točno u ponoć (otprilike kad je i moj mob počeo kihati) zasvirala ona «sretan ti rođendan»! e tu sam pukla. Nismo sjeli do jutra. U par navrata me obuzela neka melankolija, ali to pripisujem izboru pjesama. Nisam znala dali da se smijem ili da plačem kad su pustili Tošeovu «igru bez granica». Prevagnuo je smijeh. Naplesala sam se kao nikad dotad, pitaj Boga s kim sve nisam plesala. Pred zoru su nas istjerali kući spavati. Nažalost. Ali ne damo se mi… valjda će biti još rođendana.
Naravno, slavilo se i jučer, i danas, i sutra će, ali to nije vrijedno spomena:)
Nemojte se ljutiti na ovom predugom izvještaju, ali morala sam.
Voli vas sve vaša Balavica:)
p.s. slikice ću objaviti... čim moj komp dode k sebi
Post je objavljen 29.10.2007. u 19:04 sati.