Opis bloga

procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...


-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com

* * * * * * * *

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...

ponedjeljak, 25.06.2007.

još malo filozofije...

Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.
Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom čitavog našeg putovanja. Primjerice, naši roditelji… nažalost, istina je posve drugačija. Kad-tad oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva.
Međutim u vlak će ući druge osobe koje će nam biti veoma važne. To su naša braća i sestre, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo i koje ćemo zavoljeti na tom putovanju.
Mnoge osobe koje ulaze na vlak gledaju na to putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su za vožnje vlakom uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima je pomoć potrebna.
Mnogi nakon silaska s vlaka ostavljaju za sobom trajnu čežnju. Mnogi nas sunovraćaju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze s vlaka a da ih nismo ni zapazili.
Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tom odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne sprečava da uzmemo na sebe tegobe putovanja i samoće, potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon. Međutim, na našu žalost, ne možemo uvijek sjesti pored njih. Dešava se da mjesto pored njih već bude zauzeto.
I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnog sastanka. I nikada se ti trenutci neće vratiti.
Pokušajmo od svog putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono što je najbolje u njima.
Sjetimo se i toga da na svakom odsječku životnog kolosijeka netk0o od suputnika može «iskliznuti», te da treba naše razumijevanje i simpatije. Isto se može dogoditi i nama. I vjerujemo da će se naći netko tko će nas razumjeti.
I najveći misterij putovanja je to što ne znamo kad ćemo mi napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo kad će naši suputnici sići, pa čak ni oni koji sjede tik uz nas.
Trudimo se i nastojmo imati sretno putovanje te da se na kraju sva muka višestruko isplati. Pokušajmo pri silasku s vlaka ostaviti prazno sjedalo koje će u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje buditi čežnju te lijepa i ugodna sijećanja.
SVIMA ŽELIM SRETNO I UGODNO PUTOVANJE!

utorak, 19.06.2007.

and i say to myself:"what a wondwrfull life"

Iako je već relativno kasno(kako za koga, ja se ustajem u pola 6 pa za mene je…), užasno je i pakleno vruće…. Usudila bih se reći i nesnosno. To je jedan od razloga zašto više volim proljeće od ljeta… ali eto, danas sam primijetila koliko dobra to sunce donosi.
Ležim poslijepodne u dvorištu, puštajući da me to sunce prži i pokušavam čitati(što je bilo poprilično otežano, opet zbog sunca). Pošto m to nije pošlo za rukom, ustala sam i odlučila potražiti nešto za pod zub… da samo znate što sam sve našla! Krušaka, jabuka, malina, jagoda i ribizla koliko ti srce hoće. Pošto to nisam uspjela sve strpati u sebe, odlučila sam se za nešto što još nisam probala. I uspjela samJ. Od prveJ … i sad uživam u džemu od malina…. Milina;). Kad sam se napapala, legnem natrag čitati, no opet sam brzo odustala.
Spustila sam knjigu pored sebe, pogledala u nebo i pomislila: «Bože, može li nebo biti savršenije, plavije, blještavije??». To savršenstvo «kvarila» su tek 2 sitna čipkana, gotovo prozirna oblačka… gledala sam to blještavilo neko vrijeme, sve dok mi se jedan od moja 3 mačića (ne moja- moja… mačkina-moja) nije popeo na facuJ. Da, da… klinjo mi je došao i popeo mi se na čelenku, prenuo me iz razmišljanja(dobro da je, jer da nije vjerojatno bi još uvijek vani uživala u svojim filozofskim mislima) i pozvao na igruJ.
Kako li je samo lijepo uživati u ovim dugim danima, iako su nesnosni zbog vrućine, bez brige oko ocjena. Sve izgleda tako lijepo. Do maloprije sam ležala vani, naravno sada već promatrajući zvijezde… ima li što ljepše od kombinacije zvjezdanog neba, kreketa žaba i cvrkuta cvrčka? Ako i ima, ja to tek trebam otkriti. A sad… sad idem natrag uživati u toj ljepoti. Ako ste u prilici, predlažem vam isto.
Nadam se da ćeš, kao ja (duuuugo mi je trebalo), shvatiti da nije potrebno puno za sreću. Nešto ti nedostaje? Uživaj u onome što imaš. Iskoristi to do maksimuma.
Ja budem.
Sad.
Odmah!
Sve vas volim, kao što je i za očekivati danas, kad je sve tako savršeno

nedjelja, 17.06.2007.

nek i ja budem malo pametna... za promjenu :P

Kad si se rodio, plakao si, a svi oko tebe su se smiješili. Živi svoj život do kraja tako, da se smiješiš čak i ako drugi plaču- zato jer samo tako izmamiš osmijeh na lice

Ne gledaj ljepotu – jer je varljiva.
Ne traži bogatstvo – jer je prolazno.
Traži nekoga tko te zna nasmijati! Dovoljan je samo jedan jedini osmijeh da se tvoj oblačan dan razvedri.

Istina je da ne cijenimo ono što imamo dok to ne izgubimo(kako tko, netko ne cijeni ni onda.. netko cijeni i prije)
Istina je da ne znmo što nam nedostaje dok nas to ne dohvati.
Promijenimo to za svoju i tuđu dobrobit.

U životu ima trenutaka kada nekoga tako snažno trebamo da ga želimo preseliti iz snova kako bi ga konačno zagrlili.

Kada se jedna vrata sreće otvore, druga se otvore. Više puta dugo stojimo pred tim zatvorenim vratima i žalosno gledamo u njih, a niti ne opazimo da je već odavno otvoren prozor!

Imaš samo jedan život…
Sanjaj, o čemu želiš sanjati…
Pođi, kao želiš ići…
Budi što želiš biti…
Ali ne zaboravi ljubiti i ne zaboravi oni koji te ljube! Oni su tu negdje… čekaju te.

Sretni ljudi nemaju uvijek u stvarnosti najljepše od najljepšeg, ali sve učine najljepšim.
To im se isplati!!

Ljubav počinje pogledom,
Usavršava se poljupcem,
Završava suzama,
Ili ne završava…

Odlazak prepusti prošlosti
Da bi tvoja budućnost imala prostora da se rascvjeta…

ŽIVOT SE NE MJERI U SEKUNDAMA, VEĆ U TRENUTCIMA KOJI SU TI ODUZELI DAH ! !

Znam da je ovo sve malo zbrkano, bez reda i smisla, ali eto… malo sam prošetala starim dnevnicima(sad zvuči kao da imam 1000 god) i pronašla puno izreka, izjava i lijepih textova… izvukla sam vam najbolje od najboljeg. UŽIVAJTEE

četvrtak, 14.06.2007.

napokon....

evo mene...
znam, dugo me nije bilo...
hvala na svim komentarima.
ovaj post pisem samo da znate (ako nekome treba maramica za suze, na drugi salter s lijeva, recite da sam vas ja poslala) da sam se vratilam i da cu nadoknadit izgubljeno.... OBECAJEM!!!
pusam vas sve.... neke cek i volim.... ma ok, sve vas i volim.....
laka vam noc;)
i pusaaaaa