|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
procitaj moje misli... osjecaje... saznaj sve o mojoj sreci i uzivaj samnom u carstvu tuge... dobrodosao u dusu mene, teenagera...
-----------------------------------
moja mail (i msn) adresa, ako imaš pitanje, ili odgovor, slobodno se javi...:
a_x_i_a@live.com
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°°
Njih čitam.. Čitajte i vi...
...jura...
...Riley...
...sheena...
...€uro...
...Divan Skitnje...
...aiku...
...Mare...
...lonewalker...
...Kikica Rodjkica...
...Anti-Bane...
...lady grenouille...
...Đej...
...Suncokretica...
...zaklada"Ana Rukavina"...
Molim vas pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
( > < )
Ovo je Gothik - Sado - Mazo Zeko koji voli
gledat horrore. Kopirajte ovo na svoj blog i tako
mu pomognite na njegovom putu do Svjetske
Dominacije!!!
-Brian Adams-
Oceans apart day after day
And I slowly go insane
I hear your voice on the line
But it doesn't stop the pain
If I see you next to never
How can we say foreve
Wherever you
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I took for granted, all the times
That I though would last somehow
I hear the laughter, I taste the tears
But I can't get near you now
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' CrAaAaZy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
I wonder how we can survive
This romance
But in the end if I'm with you
I'll take the chance
Oh, can't you see it baby
You've got me goin' cRaZyyy
Wherever you go
Whatever you do
I will be right here waiting for you
Whatever it takes
Or how my heart breaks
I will be right here waiting for you
* * * * * * * *
Ruka u ruci,
Suza na usni,
Usna na obrazu.
Tiho i spokojno
Ljubiš mi čelo,
Nečujno i smjelo.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Al već sada,
Dok još osjećam
Tvoj dah i miris,
Već sada mi nedostaješ,
Kao što pustinji
nedostaje kiša.
Vratit ćeš se znam,
Za tjedan il' dva,
Ali ne znam,
Kako ću tu vječnost
Preživjeti bez tebe.
Kao djetetu,
Otimaš mi netom
Otkriveno blago,
Odnosiš srce sobom…
Vratit ćeš ga znam,
Za tjedan il' dva,
Ali bez njega ne mogu
Vječnost preživjeti.
Sad ostaje mi
Ruka u ruci,
Suza u suzi,
Usna na usni…
* * * * * * * *
sjedim na tlu,
oko mene tama,
osluškujem tišinu...
toliko sam sama...
imala sam te,
i dušu i tijelo,
povrijedila sam te,
što srce nije htjelo...
sjedim u sobi,
oko mene tama...
dodirujem tišinu...
ostala sam sama.
volio si me,
voljela sam tebe,
još uvijek volim te,
ne želiš me kraj sebe...
ležim u grobu,
oko mene tama...
izjeda me tišina...
ZAUVIJEK SAM SAMA
"Ah, svatko ima svoj san"- odgovarao bi mi Fabio svaki put kad bih ga upitala o čemu sanja i k čemu teži. I ovoga puta odgovor mu je bio zbunjujuć i neodrđen.
Fabio je bio drugaciji od drugih, jednostavan i nekako poseban: volio je bosonog trčati kišnim ulicama, dugo promatrati odsjaj Sunca na površini jezera ili zaigrane leptire, a na njegovim usnama topili su se najljepši stihovi koje sam ikada čula-no nikad ih nije zapisao...
Naš odnos je bio kao i on sam: jednostavan, a opet poseban. Rijetke nesuglasice samo bi nas još više zbližile, a prijateljsrvo je s vremenom preraslo u ljubav. Njegovi zagrljaji bili su topli i meki, poljupci nježni i puni emocija, a njegov miris, mmm, bio je to njaljepši miris na svijetu...
Fabio je živio dan po dan, poalko, a opet je često jurio po stanu tražeci crtaći blok ili pjesmaricu:
"Inspiracija dođe kada ona to želi, a može trajati čitavu godinu ili samo sekudnu, ne možes sam odlučiti"- bilo je njegovo objašnjenje.
Fabio je, po mišljenju mnogih, bio čudan. No za mene je bio poseban. Ipak i ja sam počela primjećivati kako se mijenja: iz dana u dan postajao je sve šutljiviji i zamišljeniji, a s njegovih usana padala je kiša predivnih stihova u kojima je samo on pronalazio smisao... Ma koliko se trudila doprijeti do njega, pružiti mu ruku i pomoći, n e, ništa nije imalo smisla.
Dan za danom postali smo sve udaljeniji. Više to nije bio on, vise to nije bio moj Fabio. Sve je prolazilo monotonim tempom, kao predug kišni dan... Sve dok ga jednog dana nisam pronašla kako bez svijesti lezi na podu kupaonice...SA IGLOM U VENI!!
Kola hitne pomoći odjurila su prema bolnici, a meni je preostalo samo čekanje... Dani su mi prolazili u suzama i molitvama, sve dok nisam saznala da je pobjegfao iz bolnice! Obitelj mu nisam poznavala, a njegovi prijatelji mi nisu znali reci gdje je.
Živjela sam pokušavajući zaboraviti prokleti dan i stravične prizore, no ne i Fabia. Ni smjeh, ni suze, ni patnja, ni zabava i društvo nisu ga mogli zamijeniti... A onda mi je jednog dana na ullici prišao nepoznati dječak:
"Ovo ti šalje Fabio"- rekao je jednostavno i mirno kao da ga viđa svakoga dana i9 pruzio mi izgižvano pisamce. Drhatvim rukama rastvorila sam istrošeni i izmučeni papir i pročitala:
"Najdraža...
u Francuskoj sam i uspješno se liječim.NEdostaje mi Hrvatska... i TI! JAKO! Razmišljao sam i vraćam se u tvoj zagljaj (ako me još želiš primiti).
Molim te, oprosti mi...zbog svega...I, da, još nešto:
Svatko ima san, a ja imam dva:
Prvi sam ostvario i pobijedio pakao droge.
Drugi ću ostvariti kada te ponovno zagrlim...
j'taime
Fabio"
Obrisala sam suzu sa obraza i preklopila pisamce kada sam osjetila topao dah na vratu i najljepši miri na svijetu...
"FABIO"- vrisnula sam iz sveg glasa, okrenmula se na peti i zagrlila ga:FABIJA, ne čudnog, nego jednostavnog i nekako posebnog, i samo mog Fabia.
