srijeda, 12.09.2007.
Vjecni sjaj nepobjedivog uma...
Proslo je vec dosta vremena otkako sam napisao nesto na ovom blogu sto ima smisla i ikakve veze sa stvarnoscu. Mozda gubim inspiraciju... mozda je nikad nisam ni imao. Nista novo... Danas malo o manama... tema koje se pomalo grozim jer ih na duši imam podosta. Jedna od mojih mnogih mana je ta sto imam problema s koncentracijom. Ne toliko s uspostavom koncentracije vec s održavanjem iste kroz duže periode vremena...S pojmom koncentracije usko vežem i pojam interesa. Poput djeteta koje se neizmjerno čudi nekom, tako jednostavnom, predmetu kao npr. zvečka, a sljedeće sekunde gubi interes i pozornost mu privlaci nesto sjajnije...zanimljivije. Ideja "Zvečke" pada u zaborav i postaje dio dugog popisa ideja koje su zaboravljene i zamijenjene nečim isto tako nebitnim. Slijedeci objekt koncentracije i interesa opet završi kao zvečka i postaje dio spirale koja tone u zaborav... kao voda koja se slijeva u odvod. Zato sam vjerovatno odustao od mnogih pothvata, planova i ideja koje je moj cudni mali um proizveo tijekom godina. Ti neuspjesi se sada lagano vracaju i progone me. Bojim ih se... bojim se da ce me kad tad sustici i unistiti. One planove koje sam uspio ostvariti i privesti kraju su bili najcesce potaknuti od strane mojih roditelja i ljudi koje zovem prijateljima i na tome sam im neizmjerno zahvalan.Bez obzira na sve druge nepravde i rane. Bez njih bih vjerovatno odustao od svega i izgubio ovo malo razuma sto mi je ostalo.
Next...predrasude...
Predrasude nisu nuzno i mane. Objasnit cu...
Ja sam tip osobe koja voli covjeka ali ne voli ljude... mozda je to nekome teško za shvatiti jer je i pomalo paradoksalno. Zamislite to ako jednadzbu: Nekoliko (relativno) pametnih pojedinaca + najmanje jedna glupa osoba ( pri tome ne mislim na intelektualni raspon te osobe vec na njezin pogled na svijet i odnos prema drugima) = glupi ljudi.
Zato se jako cesto klonim ljudi... s obzirom na velik broj "glupih" jedinaka u nasem drustvu mogucnost da naletim na "glupe" ljude se povecava eksponencijalno... Mozda me to cini mizantropom po necijim standardima. Iako se mogu uz relativno malo truda uklopiti u takvo drustvo, takvo licemjerstvo mi ne pruza nikakvo zadovoljstvo i zato to izbjegavam kad kod je moguće. Takav modus operandi je svojevrsni zid za moju krhku psihu. Kameni zid sa velikim zeljeznim vratnicama kroz kojeg pustam jednu osobu istovremeno... nikad ljude. Jedini problem je taj sto se ponekad previse oslanjam na predrasude. To je, nazalost, posljedica nedostatka informacija.
No cim nastupe informacije, predrasuda se ruši i nestaje. No ako one ostanu prisutne i nakon toga onda postaju problem... postaju mane.
Ovo su samo moja skromna razmisljanja i ne ocekujem od nikoga da se slozi s njima. To je odlicna stvar kod slobodne volje... Mozemo odj.. sve gluposti s kojima se ne slazemo ili ne razumijemo.
Hvala na strpljenju...
Laku noc.
- 02:12 -
poke my liver (6) - poke my spleen - uništi svemir
