nedjelja, 04.05.2008.
Non sequitor - part one
26.4.1008
*
Subota navecer... znao sam što slijedi. Sijedim na
fotelji dok mi tv lagano ispire mozak. Podilazi mom
samosažaljenju dok se valjam u vlastitoj maniji.
Mazohist sam u duši... Previše slobodnog vremena nije
dobro za mene.
**
Iz Rupe me budi zvuk mobitela. Poznat zvuk... Tražim ga
po sobi nezainteresirano. Poruka...Goran..."E os doc
do grada". fak... a bas sam isplanirao dobru vecer
depresije, cigareta, losih fimova i razmisljanju o
rakiji u špajzi koje se bojim. Pokušavam se izmotat...
"Neam goriva" Ponekad se koristim ovom isprikom, ali je
danas bila istina. Neuspjeh... stiže mi poruka u kojoj
me mami pedofilskim radnjama i prijetnjom sadistickim
izivljavanjem nad mojim korpulentnim tijelom.
Karlo je imao prste u ovoj poruci...
***
Sjetim sa da sam Alji još prije tjedan dva srao kad
je izrazio namjeru otupljivanja živaca pomoću tabletica...
ime im pocinje sa x...bar mislim. Bili smo na u Falconu.
Neke klinke su se bezbrizno cerekale dva stola dalje dok
su ispijale svoje Ožujske i đus-vodke. Mozda sam bio
u krivu.Napao sam ga...nešto tipa "koji ce ti kurac
to sranje, samo ces se navuć bla bla..." Ton mog glasa
me podsjetio na jednu osobu.
**
Nakon neuspješne potrage za upaljačem, palim cigaretu na
plinskoj peći u kuhinju. Uzimam mobitel i zovem...
"Šta je?"...koristim svoj uvježbani hladni upit, iako unaprijed
znam tok ovog razgovora. Čujem poznate glasove u pozadini.
Razgovor se odužio... Oblačim jaknu i hlače. Remen mi pritišće
želudac uz kičmu. Tresem pepeljaru u kantu...brišem tragove.
Osigurama utvrdu i ulazim u hladan auto. Stakla su zamagljena.
Kazaljka na ploči me upozorava na ono čega sam se bojao.
Crveno...
***
Sjetim se također da sam prije par godina rekao starom da mi kupi
tablete za spavanje. Srezao me u korjenu...artiljerijom glasnih
rečenica i bolnih podsjetnika. U žaru napada iskoristio je
moju tendenciju izbjegavanja fizičkih aktivnosti kao glavnog
krivca za nesanicu. Tad sam mu to zamjerio...nisam se
smatrao lijenom osobom. Iako sam vjerovatno i bio. Trebalo je
proći dosta vremena da shvatim da je bio u pravu. Jedino mi je
smetao način: ton glasa,ozbiljan pogled,previše decibela za moj
ukus... Nije znao drugačije.
**
Kopam po džepu jakne i vadim zgužvanu plavu novčanicu. Zaustavljam
se pokraj pumpe broj 3. Uvjek sam volio omw-ove benzinske. Sterilne,
velike i savršeno osvjetljene. Udišem s osmjehom pare naftnih derivata
dok cimam brojač na točno 40kn. Uredno plaćam račun i za ostatak
obnavljam svoje zalihe nikotina. 200 metara dalje zaustavljam auto
ispred posljednje postaje prije hladnog kišnog grada, kuće u "Naselju".
Sisačka provincija. Moj dom...nekad davno.
***
Misli me vode u djetinjstvo... kroz šum izgubljenog vremena čujem glas
djece oko sebe. Prekrasni svijet naše mladosti u kojem smo još nevini
i nepokvareni. Sjetim se i one famozne rečenice s kojom smo se svi
složili: "Nikad neću biti kao moji roditelji". To je bila naša dogma.
Mrzili smo njihov prljavi odrasli svijet pun pravila koja se ne smiju
kršiti. Pun zabrana i ograničenja, pun tuge i boli... No ipak, teško
je, na livadi divlje trave i ogromnog obzora, ne krenuti već
utabanim stazama.
- 09:30 -
poke my liver (11) - poke my spleen - uništi svemir
