21-09-2005 18:04
Svi znamo da su antičke priče dosadne, ali poučne. Nedavno se i meni jedna takva dogodila. Od tada posve drugim očima gledam na starog Herodota i njegovu pričicu o kralju Lydije i njegovom omiljenom tjelohranitelju Gygesu. A evo i zašto.
-Molim te, pojebi mi ženu!- ozbiljnim mi je glasom predložio dobar prijatelj, s kojim se znam godinama. Da parafraziram, iste smo godine bili rođeni, od istih bolesti cijepljeni, na ista mjesta izlazili. Na sveučilištu su nam se životne staze razdvojile. Tomo je izabrao dosadno, ali unosno pravo, a ja - njemu nerazumljive jezike. Obojica smo se rano oženili prvim ljubavima sa studija, a njegova Mirjana i moja Maja poznavale su se otprije. Na kraju smo obojica i završili u istom poduzeću, doduše, on kao mlad i perspektivan pravnik, budući član Uprave - ja, kao sitni kotačić u ino-nabavi. Unatoč klasnim i financijskim razlikama, koje su nas polako vodile ka krajevima spektra, postali smo kućni prijatelji.
Tomo se, nakon vrtoglavo uspješne karijere, konačno okrenuo obitelji. Samo, izgleda da im pravljenje djece nije baš išlo. Znao sam da novaca i želje nije nedostajalo. Dok smo žena i ja već pakirali djecu u osnovnu školu, moj bi prijatelj često uzdisao i kao u šali tražio recept. – Ti si se, majstore, dokazao! Imaš kćer i sina, znanje je to! Imaš li kakav savjet? – poluozbiljno bi pitao, a zatim brzo mijenjao temu, kao da je pitanje bilo retoričko.
- Kažem ti, pojebi mi ženu!- Kad je tu neobičnu molbu konačno prevalio preko usana, pogledao sam ga u čudu. Očekivao sam, kao i obično, zezanciju i okretanje teme. Ali, Tomo se, izgleda, ovaj puta nije šalio. S nelagodom i gledajući u stranu, nastavio je: – Gle, ne šalim se! Ti znaš da smo Mirjana i ja pokušavali godinama. Jebiga, čini se da ništa od toga. Krivnja je na meni. Ustanovilo mi smanjen broj spermija, a i to malo je slabo pokretno. Usvajanje ne dolazi u obzir – o tome smo nebrojeno puta razgovarali i imamo čvrste razloge protiv. Izbor nam je veoma ograničen, ostaje da ona zatrudni s nekim drugim muškarcem. Pa opet, da me prevari s mojim znanjem ili bez njega - to bi nam razorilo brak. Počelo bi sumnjama, paranojom, raspravama, izludio bih sebe i nju. Na kraju bi se morali razvesti! Jedini je logičan ishod, da ona to učini s nekim kojeg poznajem u dušu, koga volim i poštujem kao osobu. Nekog s dobrim genima, a tko se opet dokazao kad su djeca u pitanju. Tvoje dvoje djece ne sliče kao jaje jajetu, nisu pljunuti ti ili tvoja Maja. Imaju miješanih gena i vaših roditelja. Meni je to idealna kombinacija.
Ti nisi normalan!- konačno sam ga uspio prekinuti, napola ne vjerujući ušima. Pa opet, Tomina tirada, izgovorena u jednom dahu, njegovo ozbiljno lice i logičnost argumentacije, uvjeravali su me da on misli ozbiljno.
- Daj, razmisli! Na tebe ne mogu biti ljubomoran! Djeca bi nam se ionako družila, možda i bila kao braća i sestre! To je samo razlog više. Gledaj na to kao doniranje koštane srži, bubrega. Znam da bi to za mene učinio, da zatreba i da smo kompatibilni. E, pa ovo sigurno možeš!
-A moja žena? Tvoja? Kako bi njima bilo? Takvo se što ne može skrivati u našoj maloj sredini – teoretizirao sam, ne prihvaćajući ozbiljno Tominu sumanutu ideju.
-Mirjana bi se sigurno složila - rekao je Tomo lakonski. - Znam da te cijeni i voli, a i ono jednom kad smo se svi napili i pipkali međusobno, nije baš bilo između potpunih stranaca – Tomo nije popuštao.
– Bili smo trešteni pijani i toga se uvijek sjetim s nelagodom – uzvratio sam.
Tjedan dana nakon našeg razgovora, Mirjana me pozvala kod njih na kavu. –Znam da je tvoja Maja kod roditelja. Tomo je na službenom putu, negdje u Sloveniji, a meni se baš druži s nekim danas - dodala je kao usput, iako je morala biti svjesna da znam, gdje mi je direktor ovih dana. Odmah sam posumnjao: Tomo i ona već su se dogovorili, a Mirjana me poziva na seks i pravljenje djece. Bilo mi je nelagodno, ali sam pomislio kako je to odlična prilika da je odbijem i usput joj nasamo izložim, zašto takvu glupu i opasnu ideju treba odlučno odbaciti.
Znao sam da moram preuzeti inicijativu i ideju sasjeći u korijenu. – Gle, Mirjana! Vi ste mi oboje dragi. Da je potrebno, rado bih donirao krv ili koštanu srž. Jebiga, možda i bubreg, da je frka i da sam pogodan donor. Ali, ne mogu biti otac tvoje djece!
Mirjana me začuđeno pogledala, a ja sam, brzajući s argumentima protiv, izbacio sve što mi je bilo na duši. Nastojao sam da moje odbijanje ne shvati osobno. – Ti si mi zgodna, a ja nisam svetac. Sigurno bi nam bilo dobro oboma, ali djeca bi ostala kao trajni podsjetnik svega neprirodnog u našim odnosima. Ja to zaista ne mogu učiniti! Uostalom, moja je teorija, da sva moja djeca moraju živjeti pod jednim krovom.
Što sam više govorio, sve sam se više upetljavao, a Mirjana postajala sve bljeđa u licu. Očito ju je moje odbijanje uvrijedilo, a spoznaja da im je savršen plan propao zbog mene, bacila u očaj. – Ne brini, već ćete naći nekoga – ponudio sam jadnu utjehu.
Mirjana je polako ustajala, a srdžba u očima prelijevala se sa lica u grč i grimasu.
- Kad si započeo s pričom, nisam ništa shvaćala. Sad mi je ipak jasno: moj muž me ponudio kao ovcu na pladnju najboljem prijatelju. Pa još za napraviti dijete! Od Tome se takvoj suludoj ideji nisam nadala. Istina, u zadnje me vrijeme izokola ispitivao, kako bi bilo da ja s nekim zatrudnim. Nabacivao bi, da tu ne bi bilo suvišnih pitanja. Ni u snu nisam imala pojma da je već sve isplanirao s tobom!
- Pa, nije sa mnom! Sve je, očito, sam isplanirao, ti i ja smo trebali biti tek glumci u očajničkom pokušaju da konačno postanete roditelji – rekao sam mekim glasom, shvaćajući kako je morala biti povrijeđena. – Razumijem sluđenost dugogodišnjim bezuspjelim pokušajima, ali ovo je previše drastično rješenje čak i za mene, koji se smatram liberalnim! Zaboravimo da smo uoće razgovarali o ovome - predložio sam.
- Nikada me nitko nije ovako povrijedio! – Mirjana se tresla od ljutine. Ustala je, koračajući u malim krugovima, kao razjarena lavica. –I kako je gospodin to zamislio? Jedno jebanje, dva, tri? Kad se očekuju rezultati? - počela je vikati. Ustala je, prišla mini-baru i natočila dvije čaše čiste votke. Bila mi je okrenuta leđima, a ramena su joj se tresla od plača ili ljutine. Možda i jednog i drugog, razmišljao sam. Kad se okrenula, bila je potpuno sabrana: - Gledaj, ovako ćemo! Pojebat ćemo se, tu ćemo mu želju ispuniti! Ali, neće to biti onako kako je želio! Nema ga do kraja idućeg tjedna, dakle, imamo pet dana. Uzet ću godišnji i biti svaki dan slobodna za tebe. Kažu, inače, da je najviše preljuba pod radnim vremenom. E, pa to ćemo i nas dvoje isprobati! A kad se vrati s poslovnog puta, nastavit ćemo se viđati ponedjeljkom. On taj dan ne dolazi kući do navečer.
- Čekaj malo! Gora si od njega! Ni on me nije pitao, što ja mislim o svemu! Ja to ne mogu, niti neću! Ti si zgodna, možda bi povremena ševa i bila dobrodošla promjena u mom braku, ali ne bih volio, da se o mojim vanbračnim izletima dozna. A djeca pogotovu ne dolaze u obzir!- ljutito sam uzvratio.
- Gle, više nemaš izbora! Ako me odbiješ, reći ću tvojoj ženi da si to sve sam smislio - izbacit će te, dok kažeš keks! Tomi ćeš se zamjeriti još više: znat ćeš njegove najgore tajne i biti stalni podsjetnik na sramotu i propale planove. Budi siguran da će pronaći izgovor da ostaneš bez posla!
Mirjana me stjerala u kut. Nisam mogao trezveno razmišljati. – Ovo je odvratna ucjena! Samo, neće vam to proći! Ne bih mogao podnijeti, da mi djeca rastu u tuđoj obitelji, razdvojena od mojih dvoje u braku. Dakle, od mojeg djeteta s tobom ništa!
Glupane! – Mirjana me pogledala, likujući otvoreno.- Naravno da ništa od djece! Misliš da bih se toliko ponizila, puštajući Tomu da se izvuče? Tako, da mu ispunim želju? Budi siguran, dragi moj, da će naš seks - a mogu ti obećati baš sve, što si ikad u seksu poželio ili pomislio – biti s dvostrukom zaštitom! Bit će to moja osveta Tomi!
……
Od ovog je našeg razgovora prošlo već šest mjeseci. Mirjana me čeličnom šakom ucjene i mamca ludim seksom drži za jaja. Doslovno. Na poslu, a i kod kuće, blijed sam, izmoren i neispavan, s prikladnim podočnjacima i bezvoljnog držanja. Žena misli, da me na poslu izrabljuju i da previše radim. Na poslu vjeruju, da bolujem od štitnjače. Tomo sumnja, da glumim kako bih se izvukao od obaveze, koju sam neizravno preuzeo - naime, da mu omogućim Mirjaninu trudnoću.
Samo ja znam, kako je osveta žene monstruozna, a mržnja duboka. Ja sam među Mirjaninim bokovima najmanje dvaput ponedjeljkom. Prezervativ je obavezan, a Mirjana koristi tablete i – Tomo nema pojma - spiralu. Ja svršim po desetak puta, a kod kuće se izgovaram na umor ili glavobolju. Najgore je, što viđam još neke poznate muške face iz firme pred Mirjaninim vratima. Kad razmišljam o tome, sebe prijezirno nazivam gospodin Ponedjeljak. Onog Branka iz Kadrovske zovem gospodin Utorak, Slaven iz Održavanja za mene je gospodin Srijeda… ovih dana, sa strahom i užasom viđam i neke žene na stubištu. A Mirjana? Ona cvjeta. Ljubazna je i ima neki poseban sjaj u očima, kad se sretnemo. Ja, naprotiv, odvraćam pogled i samo u prolazu promrmljam:
- Ovo nije Lydia, ja nisam Gyges…..ali ti bi mogla biti Medeja.
|
