Loš dan. Kako si, moj mlađi brate? Kiše je do neba. Ostat ćemo sami ti i ja, u svijetu kome rod i ne treba. Pritišće san, ljepljiv i jak. Spi li smrt u ovaj mahnit sat? Šapuće mrak.
Dugo se nismo čuli. Večetas mi Brega pomaže da ti napišem pismo Ne znam gdje si, rijetko se javljaš, tek u prolazu, noću dok svi spavaju. Adresa ti je uvijek privremena. Neka hladna i udaljena točkica na karti, za mene još jedna pustopoljina. U grlu uvijek stoje neizgovorene riječii da te volim. Prekruti smo za to obojica, pretvrdoglavi. Otkad je stari umro, nismo razgovarali. Među čempresima si glumio sabranost i hladnoću, ali znam da si se u sebi osjetio izgubljenim, baš kao ja. Mima je daleko. Njezina ,je majka odavno za vas oboje prešla Rubikon, a jedinu skelu potopila za sobom. Nema se nazad, a naprijed su same magle.
Loš dan. Kako si, moj mlađi brate? Kiše je do neba. Ostat ćemo sami ti i ja, u svijetu kome rod i ne treba.
Ostat će neki davni, neraščišćeni računi, loše uspomene i preteške riječi. U tome smo obojica nažalost na oca. Sjetim se često kako si odmalena bio poseban. Vlastite sreće, što više nisam sam. Sa jedanaest godina imao si Yamahu, jer si baš takav motor poželio. Moja ljubomora predugo me gušila. Balavac uvijek ima sve što poželi, gunđao sam, ali rado sam i sam davao priloge tvojoj razmaženosti. Sjećaš se, kad sam zbog tvog glupog motora završio na sudu? Bio si maloljetan, otac je bio bolestan, pa sam te ja, s tek navršenih osamnaest, zastupao na sudu. Sjećam se namrštenog suca, kako ste djetetu mogli kupiti tako opasnu igračku? Nje znao, da tebi nismo ništa mogli odbiti. Tvoje školske eskapade uvijek su me fascinirale, kao i tvoja karizma, koju smo svi slijedili kao mušice, koje nemaju izbora već da idu prema svjetlu. Ne sjećam se kako si dobio ožiljak na bradi. Jesi li pao kao mali na igralištu? Jesi li meni, dok sam te čuvao, ispao iz kolica? Taj me tvoj ožiljak oduvijek proganjao. Mora da sam sebe podsvjesno optuživao. Grlio sam te često do si bio mali. Ali od tvoje petnaeste, nikome nisi dao da ti se približi.
Pritišće san, ljepljiv i jak. Spi li smrt u ovaj mahnit sat?
Noćas šapuće mrak mom mlađem bratu, a moje su oči ledenjačka jezera.
|
