Povećalo

U Hrvatskom novinarskom društvu prije dva je dana održana tribina na temu „glavni urednici“.
Foto: Krešimir Fijačko, Dražen Vukov-Colić, Alemka Lisinski, Borna Keserović, Renato Ivanuš, Branko Tuđen, Gordana Vilović, Slavica Lukić i Dražen Ćurić

S obzirom da je većina medija danas u privatnom vlasništvu, temeljno pitanje na koje se tražio odgovor bilo je slijede li glavni urednici naputke vlasnika medija ili rade za opće dobro u službi javnosti. Svoje viđenje pozicije glavnih urednika u hrvatskim medijima dala je potpredsjednica HND-a Slavica Lukić. Smatra kako su glavni urednici uglavnom produžena ruka medijskih vlasnika te da pritom zaboravljaju na zahtjeve i potrebe publike. Njihovu lojalnost poslodavcima objašnjava činjenicom da je uprava glavni gospodar njihove sudbine, ona ih razrješava ili imenuje.

Foto: moderator Dražen Ćurić

Rješenje tog problema vidi u donošenju redakcijskog statuta prema kojem bi novinari bili ti koji odlučuju o izboru svog glavnog urednika. Dodala je kako su neki od urednika postavljeni na tu dužnost prema kriteriju poslušnosti, ali ne i stručnosti.

Tribina na temu "glavni urednici" by Valentina_FPZG
S njenim tvrdnjama se nije složio glavni urednik 24 sata Renato Ivanuš koji tvrdi da su glavni urednici uglavnom osobe bogatog novinarskog iskustva i impresivnih životopisa. Tvrdi kako dosad nije iskusio da mu se netko miješa u uređivačku politiku. Za razliku od iskustva Ivanuša, nekadašnji glavni urednik Večernjeg lista Branko Tuđen radio je pod velikim pritiskom HDZ-ove vlade sredinom 90- ih godina. Kaže kako mu je danas neugodno čitati svoje tadašnje pristrane članke. No bez obzira na sve te poteškoće s kojima se suočavao, uspio je sačuvati redakciju i ostvariti tiražu od dvjesto dvadeset tisuća primjeraka. Glavna urednica T-Portala Alemka Lisinski smatra da su urednici ti koje mora krasiti predanost, strast i jasna vizija. Zabrinjava ju loša percepcija glavnih urednika za koje se smatra da su nositelji laži i jedini odgovorni za sve loše što se događa u medijima.


Prof. Gordana Vilović tvrdi kako je današnje novinarstvo na samrtnoj postelji te da je loša gospodarska situacija ta koja doprinosi njegovu rastakanju. Njezino mišljenje dijeli nekadašnji urednik Danasa Dražen Vukov Colić. „Ne možete uspjeti ako ne prodate novine, kupovina je poput glasanja, ona predstavlja davanje povjerenja“, rekao je Vukov Colić. Neizostavna tema bilo je pitanje transparentnog vlasništva hrvatskih medija. Javnost bi trebala biti upoznata s informacijom o tome tko stoji iza kojeg medija kako bi se detektirale njegove moguće skrivene namjere. Glavni urednici su u vrlo nezahvalnoj poziciji, osim što moraju biti odgovorni poslodavcima moraju voditi računa i o svojim novinarima i o potrebama publike. Katkada je vrlo teško pomiriti te tri uloge.

U dupkom punoj dvorani HND-a jučer je održana tribina posvećena temi političke desnice u Hrvatskoj. Povod diskusiji bila je najnovija knjiga profesora filozofije na Sveučilištu u Hong Kongu Nevena Sesardića „Iz desne perspektive“.


Foto: Publika je ispunila veliku dvoranu HND-a

Tribinu je otvorio kolumnist Večernjeg lista Zvonimir Despot. Naglasio je kako se uz termin političke i kulturne desnice često vežu negativne konotacije. Primitivan, zadrt, neobrazovan, zaostao, nastran samo su neki od epiteta kojima se opisuju desničari. Sesardić je ispričao kako je deklarirajući se kao desničar izazvao nevjericu kod svoje prijateljice:„Pa ti ne možeš biti desničar, ti si fin, dobro odgojen, obrazovan, sigurno si se šalio.“ Govoreći o desnici prof. Sesardić osvrnuo se na istraživanja koja dokazuju kako ljevičari, baš kao i desničari, imaju potpuno krive predodžbe jedni o drugima. No posebno je istaknuo da je ta iskrivljena percepcija puno veća kod ljevičara.


Foto: Sudionici tribine slijeva nadesno Željko Ivanković, Milan Ivkošić, Zvonimir Despot, Neven Sesardić i Igor Zidić

Zabrinut je novim trendovima koji pokazuju da je ljevica u potpunosti preplavila civilno društvo u SAD, ali i u Hrvatskoj. Razloge takve situacije u Hrvatskoj pisac i prevoditelj Tomislav Sunić objašnjava vraćajući se u 1945.g. ističući kako su tada likvidirani svi kvalitetni desničari. Predsjednik Matice Hrvatske Igor Zidić postavlja protupitanje koje glasi: „A što je to politička ljevica?“. Napominje kako je posljednjih nekoliko godina došlo do velike zbrke na političkoj sceni. Desnica koja bi prema ideološkoj platformi trebala voditi neoliberalnu ekonomsku politiku provodi socijalnu politiku, dok ljevica preuzima ulogu desnice. „Danas se nitko od članova HDZ-a ne proglašava desničarem“, rekao je Zidić. Kada se god odvija rasprava o ljevici i desnici ona ne može proći bez spominjanja Drugog svjetskog rata te partizanskih i ustaških zločina. Tako je kolumnist Večernjeg lista Milan Ivkošić, dotaknuvši se te vječne teme, ponudio svoju teoriju normalnosti. Prema toj teoriji ustaški i partizanski zločini moraju bit izjednačeni i jednako kažnjivi. „Nađite mi ijednog ljevičara u Hrvatskoj koji će po poštenju i sklonosti činjenicama reći da je Josip Broz Tito bio zločinac“, rekao je Ivkošić. Publiku je uspio nasmijati izjavom da se novine ne bave ozbiljnim temama, te da su najčitanije vijesti one koje se bave 40-im godinama prošlog stoljeća.


Foto: Sudionici tribine

Sudionici tribine nisu dali odgovor na pitanje što je to politička desnica i kakva je njena budućnost. Čini se kako je to postavljeno pitanje još uvijek nepoznanica i uglednim članovima kulturne i intelektualne zajednice.

U knjižnici Bogdana Ogrizovića prije dva dana održana je tribina pod nazivom Postjugoslavenska kultura, koliko se razumijemo? U raspravi su sudjelovali ugledni intelektualac i književnik Igor Mandić, autorica knjige „Hotel Zagorje“ Ivana Simić Bodrožić, autor knjige „Postjugoslavenska kultura“ Boris Postnikov, te gosti iz Beograda urednik i prevoditelj Dejan Ilić i etnolog Ivan Čolović.
Foto: Sudionici tribine

Tribina je otvorena pitanjem moderatora Bojana Munjina kojeg je zanimalo trebaju li se predstave srpskih autora prevoditi na naš jezik. Nedavno je rasprave izazvala kazališna premijera „Gospođe ministarke“ redatelja Olivera Frljića koja je izvedena na srpskom. Mandić smatra kako je tu predstavu trebalo prevesti s obzirom na to da je ona prepuna žargona, dijalektalnih izraza koji su nejasni i koji mogu dodatno zbuniti hrvatsku publiku. No, naglašava kako je srpski književni jezik vrlo srodan hrvatskom i da njegovo razumijevanje ne treba predstavljati veliki problem.
Foto: Igor Mandić i Bojan Munjin

Prije nekoliko godina u javnosti se vodila polemika oko uvođenja priče Branka Čopića „Ježeva kućica“ u hrvatske čitanke. Starije generacije su odrasle na toj priči no u ratnim devedesetima ta priča nije nalazila svoje mjesto u hrvatskim udžbenicima. Stoga se nametalo pitanje je li potrebno upoznavati kulturu susjednih nam država i hoće li čitanje knjiga srpskih i bošnjačkih autora doprinjeti boljem razumijevanju ali i uvažavanju. Mogu li nekada ratom zahvaćeni narodi voditi kvalitetan kulturni dijalog bez nesuglasica?
Foto: Ivan Čolović i Ivana Simić Bodrožić

Ivana Simić Bodrožić ističe kako je upoznavanje tuđe kulture važno jer se na taj način ruše ograde. Ona kaže da je možda upravo čitanje djela autora iz država bivše Jugoslavije prilika zbližavanja i boljeg razumijevanja. Boris Postnikov pak ističe da je puno prisutnije nerazumijevanje među različitim generacijama nego između nacija na Balkanu. Tijekom rasprave Mandić je doveo u pitanje izraz „postjugoslavenska kultura“. Ustvrdio je kako postjugoslavenska kultura kao takva ne postoji jer ne postoji ni Postjugoslavija. Svojom kritičkom opaskom osvrnuo se i na kvalitetu književnih djela s prostora bivše Jugoslavije smatrajući da su precjenjena. Rapravi je nedostojalo oprečnih stavova, tako da su svi gosti uglavnom imali slične poglede na temu.
Foto: Publika na tribini

Publiku su uglavnom činili ljudi starije životne dobi. Cijeli događaj prenosio je treći program Hrvatskog radija koji je ujedno i organizator tribine.

Za praktične vjernike proslavi Božića prethodi intenzivnija duhovna priprema kroz četiri tjedna uoči samog blagdana. To razdoblje liturgijske godine nazivamo advent ili došašće. U tim tjednima vjernici nastoje kroz molitvu, odlazak na mise zornice, čitanjem svetog pisma živjeti u skladu sa Božjom riječi i doživjeti istinsko značenje Božića. Baš kao što se svaka obitelj priprema za proslavu Božića i gradovi diljem Hrvatske odišu posebnim predblagdanskim duhom.

U gradu Zagrebu početak adventa je obilježen paljenjem prve svijeće na Manduševcu. Bogatim kulturnim programom Zagreb je u potpunosti oživio, a na svakom koraku se osjetio blagdanski ugođaj.
Na glavnom zagrebačkom trgu održavale su se brojne glazbene manifestacije. Svojim nastupima publiku su zabavljali zborovi, kulturno umjetnička društva i brojne plesne grupe. Za ljubitelje klasične glazbe najbolje riješenje je odlazak na Zrinjevac. Tamo se mogu opustiti uz valcere i uživati u izvedbama Mozartovih i Straussovih djela.
Razni štandovi smješteni na glavnim zagrebačkim trgovima podsjetili su nas na bogatu hrvatsku gastronomiju. Tako su građani Zagreba mogli uživati u mnogim ličkim specijalitetima kao što su sir škripavac, basa i svima omiljene ličke pole. Nisu ostali uskraćeni ni za slavonske kobasice te krpice sa zeljem. Večernje šetnje Gornjim gradom nikada nisu bile pimamljivije. Besplatna vožnja uspinjačom i štandovi bogati božićnim ukrasima i suvenirima dovoljan su poziv za odlazak na Grič.

Posebna atrakcija podno katedrale bile su žive jaslice. Glumci amateri nastojali su na što vjerodostojniji način uprizoriti Isusovo rođenje.



Žive jaslice u Zagrebu by Valentina_FPZG

Ovakvi događaji znaju nas podsjetiti na prave životne vrijednosti kao što je obitelj. Posljednjih nekoliko desetljeća Božić se pretvorio u konzumeristički blagdan. Ljudi su prije svega zaokupljeni materijalnim vrijednostima stoga smo često mogli čuti rečenicu: „Sva sreća da je Božić samo jednom godišnje poludio bih od kupovine svih tih poklona.“ Rođenjem Isusa Bog nam je darovao sebe stoga nema ništa lošeg u darivanju i uživanju u božićnim poslasticama sve dok to ne postane jedini sadržaj Božića. Možda je vrijeme financijske krize krajnje vrijeme da se okrenemo unutarnjem bogatstvu i doživimo Božić na produhovljen način.

Advent u Muzeju umjetnosti i obrta

Izložba pod nazivom „Advent u Muzeju umjetnosti i obrta“ posvećena je tradicionalnom načinu proslave božićnih blagdana u obiteljskim domovima. Svi posjetitelji imaju prilike vidjeti nekadašnje božićne ukrase koji su početkom prošlog stoljeća krasili božićna drvca i domove brojnih obitelji u Hrvatskoj. Prema pričama ljudi zrelije životne dobi božićna drvca su se nekada ukrašavala češerima, suhim voćem, perecima i papirnatim cvijećem. Jedino su bogatija kućanstva imala prilike okititi svoja drvca ukrasnim kuglicama. Prve kuglice su izrađene 1840- ih godina u Njemačkoj, u gradu Lauschi. Izrađene su od puhanog stakla koji se kasnije umakao u razne boje.


Izložba Advent u Muzeju za umjetnost i obrt by Valentina_FPZG

Osim božićnih ukrasa izložbeni prostor bio je prepun starinskih igračaka. One su uglavnom izrađivane od drveta i mekanih tkanina. Posebnu pozornost najmlađih posjetiteljica plijenila je kuća za lutke. Svojim izgledom podsjeća na raskošnu kuću iz bajke.


Izložba Advent u MUO by Valentina_FPZG

Za raliku od običaja predstavljenih na ovoj izložbi, djetinjstvo današnje djece uglavnom obilježava internet i televizija. Njihovi zahtjevi i želje za Božić nisu nimalo skromni, te najpoželjnije igračke postaju mobiteli i raznovrsne kompjutorske igrice.
No, danas kao i prije obiteljski ručak važan je dio proslave Božića. Mnoge domaćice se trude učiniti stol što bogatijim, ali i što svečanijim. Iako se prije nekoliko desetljeća malo koja obitelj mogla pohvaliti skupocjenim posuđem blagdanski stolovi su vrvjeli tradicionalnim božićnim kolačima. Oni bogatiji ukrašavali su stolove srebrenim posuđem, svijećnjacima i ukrasnim vazama.


Nekada su čestitke bile najpraktičniji i najuobičajeniji način čestitanja božićnih i novogodišnjih blagdana, dok danas prednost imaju sms poruke i elektronička pošta. Čestitke su izrađivali sami pošiljatelji, trudeći se prenijeti svu svoju kreativnost na komadić kartona. Koristili su brojne ukrasne papire uz veliku dozu mašte.

U sklopu izložbe provode se radionice u kojima posjetitelji mogu izrađivati vlastite ukrase i čestitke. Oni spretniji mogu se upustiti u avanturu pripravljanja slastica i to pod sručnim vodstvom slastičara. Advent s početka prošlog stoljeća, te advent kakvog danas poznajemo dva su različita svijeta.

U sklopu kolegija Kulturni menadžment prošli je tjedan na Fakultetu političkih znanosti svoje predavanje održala ugledna glumica i vlasnica privatnog kazališta „Mala scena“ Vitomira Lončar. U svom izlaganju osvrnula se na svoju dosadašnju karijeru i prenijela svoja iskustva stečena u glumačkim i poduzetničkim vodama.
Vitomiru Lončar krasi jedna od rijetkih osobina, a ta je spremnost da uvijek počinje iznova. To se najbolje oslikava kroz njezina životna postignuća. Naime, gđa Lončar osim glumačke može se pohvaliti i s poduzetničkom, te znanstvenom karijerom.

Budući da su je privlačila svjetla pozornice ulazak u svijet glume za nju je bio logičan izbor. Kako bi ostvarila svoje ambicije gđa Lončar 1977. upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Godinu dana nakon diplome dobiva glavnu ulogu u filmu „Štefica Cvek u raljama života.“ Zahvaljujući tom odličnom glumačkom ostvarenju 1982. dobiva nagradu hrvatskog glumišta. Osim rada u kazalištu i na filmu Vitomiri se 1988. pružila prilika iskusiti rad na televiziji i to u dječjoj emisiji Malavizija koju je vodila zajedno sa Ivicom Zadrom i Darkom Janešom. Mnoge generacije odrasle su uz taj voditeljski trio koji je uveseljavao djecu u tmurnim ratnim godinama. S osobitim ponosom pričala je o tom djelu svoje karijere ne krijući zadovoljstvo što je mogla obilježiti djetinjstvo danas odraslih ljudi.


Zajedno sa suprugom Ivicom Šimićem osniva svoje privatno kazalište Mala scena. Bio je to za nju mukotrpan posao. Učila je u hodu vodeći nekoliko poslova. Tako je istovremeno bila glumica, organizatorica, administratorica, ukratko odgovorna za cjelokupno vođenje jednog malog pogona kakav je bio Mala scena. Prisjetila se kako je od prodaje ulaznice uspjela tek počastiti glumce pivom. No taj posao ju je ispunjavao i nije željela odustati od svojih planova. Cilj joj je bio učiniti „Malu scenu“ prepoznatljivom na kulturnoj sceni bogatoj kvalitetnim predstavama koje će privući znatiželjno mnoštvo i približiti umjetnost svakom građaninu. Progovorila je i o problemu s kojim se nose mnogi vlasnici privatnih kazališta a to je nedostatna financijska potpora od strane nadležnih institucija. O problemima u kazališnom svijetu Vitomira piše u svom blogu „Slamka spasa“ prozivajući odgovorne. Zbog svog kritičkog pristupa stekla je brojne neprijatelje i obavjesne razgovore s pripadnicima MUP-a. Naglasila je kako je i te kako svjesna svoje pozicije i činjenice da se bori sa sustavom, no ne namjerava odustati, naprotiv želi ovo društvo učiniti zdravijim.
Primjer njezinog javnog djelovanja nam pokazuje kako sloboda govora i pisane riječi još uvijek nisu zajamčene i da ovo društvo nije demokratsko u pravom smislu te riječi.



Pozvala je sve prisutne da aktivno sudjeluju u izgradnji boljeg društva, volontirajući, pomažući obespravljenima. Pritom je važno kako ona kaže ne odustati od svojih snova i uvijek biti spreman početi iznova.

U prepunoj koncertnoj dvorani „Dražen Petrović“ prošli je tjedan pjevačica Nina Badrić proslavila dvadest godina karijere. Punih dva i pol sata publiku je držala na nogama zabavljajući ih svojim brojnim hitovima. Zadnji koncert u Zagrebu Nina je održala 2005.godine u zagrebačkoj Tvornici, stoga su njeni vjerni obožavatelji jedva dočekali njen ponovni nastup. Koncert je otvorila hitom „Dat će nam Bog“ sa svog novog albuma „Nebo“. Najjači pljesak publike zavrijedila je njena izvedba pjesme "Nebo" kojom nas je Nina predstavljala na ovogodišnjem Eurosongu. Neke njene izvedbe popraćene su plesnim koracima grupe Atomic Dance Factory.



Posebno dirljivi trenutak večeri bila je izvedba jedne obožavateljice koja je sjajnom interpretacijom Ninine pjesme „ Sanjam da smo skupa mi“ zasluženo dobila velike ovacije publike. „ Ja za ljubav neću moliti“, „Trebam te“, „Moja ljubav“ hitovi su koje je publika zajedno sa Ninom pjevala u glas i to do posljednjeg stiha.



Svoju ljubav i naklonost prema glazbi Nina Badrić je pokazivala još kao djevojčica. Kao članica dječjeg zbora „Zvjezdice“ proputovala je cijeli svijet i stekla dragocjeno pjevačko iskustvo. Njezinom velikom usponu sredinom 90 –ih je kumovao Dino Dvornik. Zamijetio je njen ogromni pjevački talent, te joj dogovarao susrete sa čelnicima nekih diskografskih kuća.
Svoj prvi album „Godine nestvarne“ objavljuje 1995.g. Oku javnosti nije promaknula njena glazbena suradnja sa Emilijom Kokić koja je urodila hitom „Ja sam vlak“.
Nekoliko godina kasnije Nina je zahvaljujući obradi pjesme „I'm so excitied“ ostvarila inozemni uspjeh. Dosad je objavila osam albuma, a jedan od njezinih najvećih hitova je balada Čarobno jutro s kojom je nastupila na Dori 2003.g. Premda joj je tada pobjeda izmakla za dlaku Ninu to nije obeshrabilo, ona je nastavila nizati nove hitove ostajući dosljedna svom glazbenom stilu.


Nina Ja za ljubav neću moliti by Valentina_FPZG

Svoju karijeru Nina Badrić nije gradila na senzacijama i skandalima. Svoj privatni život čvrsto drži daleko od očiju javnosti.
Karijera Nine Badrić je bogata i zanimljiva. Iza nje su brojni koncerti, nastupi, albumi, putovanja, voditeljske uloge. U budućnosti od nje još možemo očekivati mnogo odlične glazbe i pozitivnih emocija kojima će oduševljavati publiku.

Hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač nisu krivi po svim točkama optužnice, bile su to riječi suca i predsjednika Haaškog suda Theodora Merona koje su prije dva dana odjekivale središnjim zagrebačkim trgom. Tamo se okupilo oko tri tisuće građana koji su putem velikog ekrana sa strepnjom pratili izricanje konačne presude hrvatskim generalima. Strah i sumnja u pravedan ishod sudskog procesa bili su najviše uzrokovani prvostupanjskom haaškom presudom kojom je general Markač osuđen na 18, a general Gotovina na 24 godine zatvora. Iznenađujuće pozitivnu vijest svatko je primio na sebi svojstven način. Neki su bili u potpunoj nevjerici dok su drugi pjevali i veselili se završetku pravne agonije. Prisutnima se obratio predsjednik udruge specijalne policije Josip Klem: „Zahvalimo dragom Bogu, Crkvi, koja je jedina od svih institucija ostala na strani hrvatskih generala.“

Pripadnici brojnih braniteljskih udruga i mnogi drugi građani uputili su se u zagrebačku katedralu kako bi molitvom zahvalili na Božjoj pomoći. To je bila tek uvertira u veliko slavlje koje je uslijedilo nakon povratka generala iz Haaga.

Na Trgu je generale dočekala sjajna atmosfera i oko sto tisuća građana koji su s nestrpljenjem čekali njihovo javno obraćanje. Vrhunac večeri je nastupio dolaskom generala koji su se uz policijsku pratnju dugo probijali kroz oduševljeno mnoštvo.


Atmosfera na dočeku generala by Valentina_FPZG

Okupljenima se prvi obratio general Ante Gotovina. „Ovo je naša zajednička pobjeda. Imali smo Oluju u ratu, ovo je bila pravna oluja i pobijedili smo. Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti, držimo je u svojim rukama“, rekao je Gotovina. Posebno emotivan govor održao je Mladen Markač. Okupljenima se obratio riječima: „Domovina, to ste vi“, te je time podsjetio na riječi novinara Siniše Glavaševića koji je u svojim posljednjim ratnim izvještajima iz Vukovara poručio hrvatskim braniteljima: „Grad nikada ne umire, grad, to ste vi.“
16. studeni ostat će upamćen kao veliki dan za hrvatsku povijest. Bio je to dan kada je srušena teza da je akcija Oluja zločinački pothvat, dan u kojem je skinuta mrlja sa Domovinskog rata, te dan u kojem je barem nakratko vraćen optimizam i osmijeh na lica hrvatskih građana.

Sportska dvorana Arena Zagreb prošli je vikend bila meka za sve mačkoljupce.
U dva je dana održana svjetska izložba na kojoj su sudjelovale 1033 mačke iz 33 zemlje.

Posjetitelji izložbe su imali prilike upoznati različite pasmine mačaka. Tako su pozornost posjetitelja plijenili, između ostalih, norveški šumski mačak, američka sorta main coon, perzijske, te britanske kratkodlake mačke. Važan dio cijele izložbe bilo je njihovo ocjenjivanje. Pred sucima je bio težak zadatak, a to je odabir najljepše mačke. Umiljatost pogleda, brzina pokreta i odgovarajuća duljina dlake samo su neke od kvaliteta koje trebaju krasiti najljepšu mačku. Mačke su tijekom ocjenjivanja bile vrlo opuštene, kao da ih se sva ta strka uopće ne tiče. No, njihovi su vlasnici bili prilično uzbuđeni nadajući se pobjedi.


O svom iskustvu u prijašnjim natjecanjima govorila je vlasnica perzijskog mačka iz Švedske.

Vlasnica mačaka iz Švedske by Valentina_FPZG

Kako bi mogle sudjelovati na svjetskoj izložbi, mačke moraju ostvariti dobar rezultat na domaćim natjecanjima. To je pošlo za šapom sedamdest sedam mačaka iz Hrvatske koje su branile boje svoje zemlje na domaćem terenu.
Da biste postali sudac na izložbama i natjecanjima mačaka potrebno je steći dovoljno znanja o tim malim slatkim dlakavim stvorenjima. Trenutno je to moguće samo u školama i na tečajevima u inozemstvu.

Ocjenjivanje mačaka by Valentina_FPZG



Šarmu i ljepoti izloženih životinja najteže su mogli odoljeti najmlađi posjetitelji. Za njih su pripremljene radionice na kojima su pokazali svoje umijeće crtanja mačaka.
U predvorju izložbenog prostora nalazili su se brojni štandovi s mačjom hranom i igračkama. Organizator cijelog događaja bio je Savez felinoloških društava Hrvatske, a pokrovitelj Grad Zagreb.
Ovaj događaj je izazvao interes velikog broja posjetitelja koji su izložbu napustili prepuni dojmova i s porcijom mačje hrane za svoje kućne ljubimce. Tako se i moj mačak Živko taj vikend dobro počastio.

U Novinarskom domu u Zgarebu prošli se utorak javnosti predstavilo osam kandidata za čelnu poziciju HRT-a. Bilo je to drugo javno predstavljanje potencijalnih ravnatelja, koji su svoje planove i programe prethodno izložili saborskom Odboru za informiranje, informatizaciju i medije. Na predstavljanu su sudjelovali: Zlatan Avar, Zoran Kalinić, Mario Kraljević, Goran Krmpotić, Domagoj Novokmet, Dušan Radić, Goran Radman i Saša Runjić.
Kako bi se osigurao ravnopravni položaj u predstavljanju svi su kandidati imali po dvije minute za odgovor na svako pitanje. Jednoglasno su se složili da HRT kao javni servis ne smije biti klon komercijalnih televizija, već mora ustrajati na proizvodnji i emitiranju javnih sadržaja. Kandidat Avar bi povećao postotak javnih sadržaja tako da bi oni sačinjavali tri četvrtine cjelokupnog programa.
Prema najnovijim pokazateljima HRT se nalazi u teškoj financijskoj situaciji. Kandidat Radman uzroke pronalazi u lošem upravljanju, neproduktivnosti i tromosti javnog servisa. Rješenje tog problema vidi u reorganizaciji HRT-a, uvođenjem modernih tehnologija i kadrovskim osvježavanjem.
HRT ima velik broj zaposlenih. Od toga jedan dio uopće ne dobije priliku pokazati svoje znanje i vještine zbog svojih političkih stavova, dok jedan dio otpada na „spavače“ za koje nitko od kandidata ne bi imao obzira. Ni jedan od kandidata nije precizirao idelnu brojku zaposlenih na HRT-u s objašnjem da nemaju jasan uvid u trenutačno stanje.
Kako bi HRT ostao medijski lider njegovo vodstvo mora voditi računa o stručnosti osoblja. Tako je kandidat Krmpotić upozorio na neiskorištenost edukacijskog centra koji postoji u sklopu HRT-a, kao i nedovoljno edukacijskog kadra.
Glavnog ravnatelja bira većina zastupnika Sabora. Stoga je postavljeno pitanje kako će kandidati jamčiti javnosti svoju nezavisnu političku poziciju. Svi su kandidati odbacili mogućnost da će biti politički poslušnici, te ustvrdili da iza njih ne stoji nijedna politička opcija.
HRT je jedna od najgledanijih javnih televizija u Europi. Njezin program je namijenjen svim segmentima društva. Međutim, negativni trendovi koji se već neko vrijeme vežu uz javni servis, kao što je pad gledanosti i financijske poteškoće, ukazuju na potrebu značajnih promjena. Pred novim ravnateljem je vrlo težak i izazovan posao kako bi novim kadrovska i programskim rješenjima HRT zadržao staru, te stekao novu publiku.