Povećalo

U sklopu kolegija Kulturni menadžment prošli je tjedan na Fakultetu političkih znanosti svoje predavanje održala ugledna glumica i vlasnica privatnog kazališta „Mala scena“ Vitomira Lončar. U svom izlaganju osvrnula se na svoju dosadašnju karijeru i prenijela svoja iskustva stečena u glumačkim i poduzetničkim vodama.
Vitomiru Lončar krasi jedna od rijetkih osobina, a ta je spremnost da uvijek počinje iznova. To se najbolje oslikava kroz njezina životna postignuća. Naime, gđa Lončar osim glumačke može se pohvaliti i s poduzetničkom, te znanstvenom karijerom.

Budući da su je privlačila svjetla pozornice ulazak u svijet glume za nju je bio logičan izbor. Kako bi ostvarila svoje ambicije gđa Lončar 1977. upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Godinu dana nakon diplome dobiva glavnu ulogu u filmu „Štefica Cvek u raljama života.“ Zahvaljujući tom odličnom glumačkom ostvarenju 1982. dobiva nagradu hrvatskog glumišta. Osim rada u kazalištu i na filmu Vitomiri se 1988. pružila prilika iskusiti rad na televiziji i to u dječjoj emisiji Malavizija koju je vodila zajedno sa Ivicom Zadrom i Darkom Janešom. Mnoge generacije odrasle su uz taj voditeljski trio koji je uveseljavao djecu u tmurnim ratnim godinama. S osobitim ponosom pričala je o tom djelu svoje karijere ne krijući zadovoljstvo što je mogla obilježiti djetinjstvo danas odraslih ljudi.


Zajedno sa suprugom Ivicom Šimićem osniva svoje privatno kazalište Mala scena. Bio je to za nju mukotrpan posao. Učila je u hodu vodeći nekoliko poslova. Tako je istovremeno bila glumica, organizatorica, administratorica, ukratko odgovorna za cjelokupno vođenje jednog malog pogona kakav je bio Mala scena. Prisjetila se kako je od prodaje ulaznice uspjela tek počastiti glumce pivom. No taj posao ju je ispunjavao i nije željela odustati od svojih planova. Cilj joj je bio učiniti „Malu scenu“ prepoznatljivom na kulturnoj sceni bogatoj kvalitetnim predstavama koje će privući znatiželjno mnoštvo i približiti umjetnost svakom građaninu. Progovorila je i o problemu s kojim se nose mnogi vlasnici privatnih kazališta a to je nedostatna financijska potpora od strane nadležnih institucija. O problemima u kazališnom svijetu Vitomira piše u svom blogu „Slamka spasa“ prozivajući odgovorne. Zbog svog kritičkog pristupa stekla je brojne neprijatelje i obavjesne razgovore s pripadnicima MUP-a. Naglasila je kako je i te kako svjesna svoje pozicije i činjenice da se bori sa sustavom, no ne namjerava odustati, naprotiv želi ovo društvo učiniti zdravijim.
Primjer njezinog javnog djelovanja nam pokazuje kako sloboda govora i pisane riječi još uvijek nisu zajamčene i da ovo društvo nije demokratsko u pravom smislu te riječi.



Pozvala je sve prisutne da aktivno sudjeluju u izgradnji boljeg društva, volontirajući, pomažući obespravljenima. Pritom je važno kako ona kaže ne odustati od svojih snova i uvijek biti spreman početi iznova.