voltaren https://blog.dnevnik.hr/voltaren-salt

srijeda, 23.04.2014.

:)

Baš mi nećeš reći sve što ne znaš o sebi, ha? :) Uz tako tešku narav, imaš sreće da si barem praktično jednostavan! Pa i priče pišeš samo ležeći u krevetu :) :) :) Ali to da nisi sklon kompliciranju u životu sam već osim tebe i ja znala, još od kada si izjavio, tamo negdje u pravremenu, da se palačinke s nutelom u nedostatku drugog pomagala mogu slobodno grabiti i lopatom :) Vidiš, ipak nešto i upamtim. Možda jer mi se jako svidio taj zaključak. Ali bilo je još puno toga kasnije...

Svakako, takva vrsta praktične jednostavnosti je vrlina. Obično se smatra da je to češće muška odlika. Eto te, pravo praktično muško! :) Sposobnost najjednostavnijeg snalaženja u novim ali i svim ostalim situacijama još se mislim zove i inteligencija. Pa nije za vjerovati koliko se ljudi sklonih maksimalnom kompliciranju svega i svačega drži inteligentijima od drugih. Meni se zna dogoditi i jedno i drugo, nekad budem ponosna na sebe kako sam nešto lako riješila (još uvijek živo pamtim zgodu kad sam kao dijete prvi put pohvaljena zbog nečeg takvog :) ), a onda opet tako zakompliciram da ne mogu vjerovati :( Zanimljivo je to kako možemo lako popuniti i nekoliko latica za cvjetove drugih, a nisu nam jasne sve one naše. Ispada da ipak trebamo ljude kao najbolja ogledala. Ili da nas podsjete na ono što smo sami zaboravili. Ajde što se ti ne sjećaš lozinke ni imena, ja (više?) čak i ne znam da smo ikad imali nekakav mail.

Možda nama nije problem odšetati do te klupe i naći si neko društvo ako želimo, ali postoji mogućnost da ima i takvih ljudi. Iz tko zna kakvih razloga... bolesti, staračke nemoći, nesigurnosti... zločestoće? Pa da, možda je netko toliko zločest da se nitko ne želi s njim družiti dobrovoljno. A baš me sad zanima, kakav je to tip ljudi koji bi se s takvima družili za novac? Čini se da su leci iz tvojeg kaslića neiscrpan izvor inspiracije za svakakva istraživanja :)

... svakodnevno usvajanje novih prijateljskih vještina. :) Čak i kad bi se tko bavio prijateljevanjem profesionalno, ne bi morao usvojiti ništa više od tog umijeća slušanja. (Samo neznalice sad ne vide razliku između stručnog prijateljstva i psihijatrijskog kauča!). U tom slučaju, ti bi mogao osnovati i akademiju za poduku, jer osim što znaš slušati, imaš i rijetku sposobnost čuti. Pa ako se ikad kandidiraš za mojeg prijatelja, morat ću sve to uzeti u obzir i svakako ozbiljno razmotriti prijedlog!

Kad smo već kod tema prijatelja, figurica i figurativnih prijatelja, mislim da ti još nisam spominjala dva lika koji se već prilično dugo voze u mojem autu ispred suvozačkog sjedala. Najprije je bila jedna žuta gumena patkica koja se stalno kupa i zamišlja da pjeva pod tušem. Bila mi je društvo da nisam sama u vožnji. Onda sam se sjetila da ona ostane sama kad ja izađem iz auta, pa sam joj dovela žutog pernato-mucastog prijatelja koji je ostao s nama i od tada je sve još veselije. Kad ulazimo u zavoje znaju i zaplesati! Balerine treba vidjeti, ali rasplesane figurice patkica... isto treba vidjeti. Tako, kad putujem, mogu im nešto ispričati ako želim i uvijek se čini da oni isto pažljivo i strpljivo slušaju. Jedino, priznajem da mi uglavnom baš i ne odgovaraju, pa se već pomalo pitam... :)

Onaj moj kontakt, prekinuti, spomenula sam zato jer osim njega i nisam imala drugi s nekim koga bih voljela, a da bi bio prekinut drugačije osim smrću te osobe. A pokušala sam razumjeti tvoju pjesmu. Istina je da se može osjetiti samo donekle ono što nisi osobno doživio. Ovo moje iskustvo je bilo najbliže temi. Uglavnom, jedino čega sam bila svjesna pri pisanju je nastojanje da ne kažem previše o svemu, jer ipak je to između nje i mene. A ona je moja prijateljica. Možda i nije, možda ako se više ne družimo to službeno više ne smijem tako nazivati. I možda stvarno, ako onda više nismo prijateljice, to i nije bilo pravo prijateljstvo, čim je moglo nestati. Ali znam da sam osjećala njenu sreću kad je dobila željenu diplomu, kad se udala za čovjeka kojeg voli, kad su dobili djecu, sagradili kuću. I zajedno s njom bila tužna kad je imala neke probleme. Neki učeni ljudi čak kažu da je nemoguće iskreno osjećati sreću ili tugu zbog drugih ljudi i da svi koji to tvrde lažu. Kako bi onda sve to bilo moguće u toj mjeri da nije bilo ljubavi.

No ljubav možda i jest bezuvjetna, ali moja volja za druženjem definitivno nije, pa ma koliko nekoga voljela. Naime, osim što volim nju, volim i sebe. U redu, na prvo čitanje što sam napisala, mogu iščitati svoj kukavičluk. Bila sam povrijeđena (pa može li nas uopće povrijediti itko do koga nam nije imalo stalo?) i sad više ne želim riskirati s njom da se to ne ponovi. Što ću, paziti na sebe mi je jednako važno kao i prijateljstvo. Kad bih čitala još nekoliko puta, tko zna što bih sve vidjela. A što je tebe iznenadilo? Molim te, iscrtaj mi jednu laticu. Mislio si da sam bolja osoba? Nisam. Ljudi katkad idealiziraju bića iz bajki, to je skroz pogrešno. A ja još i nisam tako loša, imam čak i nekih vrlina, dok su neka druga stvorenja iz bajki prave strahote, vještice od istoka, zločesti ogri, ružne maćehe i još svakakva čudovišta. Opet, povremeno provirim van u stvarnost i vidim da ni tamo nije sve samo med i mlijeko. Ovdje sam barem doma.

23.04.2014. u 09:54 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

<< Arhiva >>