voltaren https://blog.dnevnik.hr/voltaren-salt

petak, 18.04.2014.

Patnje

Pisala sam ti nešto jučer i onda sam nekako, ne znam više kako, došla do pojma patnje i odvuklo me to mislima u nekom drugom smjeru. Stvarno, nisam prije toliko razmišljala o patnji, više sam je nastojala izbjegavati. Jer osobno ne uživam u sličnim osjećajima. Tek u rijetkim trenucima ako sam baš posebno raspoložena :) A eto, sad me bilo tako ponijelo analiziranje pojave da me zaokupljalo sve do ovog teksta. Tako sam se uhvatila uvriježenog mišljenja da patnja oplemenjuje ljude i na kraju evo zaključila da to mora da je nekako iskrivljeno vremenom i prenošenjem pokvarenim telefonom, jer je jasno da je patnja dana ljudima kako bi oni nju oplemenili. Neugodna je to stvar i uopće nema lijep miris. Kao one koprive koje namočiš vodom i ostaviš u kanti na suncu po dva dana, pa se biljke raspadnu. Razlože na sitnije djeliće i pretvore u blagotvorno gnojivo za život novih, još svježijih i ljepših biljaka. Eto, to gnojivo nikako nema ugodan miris, treba hrabrosti proći vrtom ako tu kanticu ostavim tamo. Ali je korisno, ima dobru svrhu. Mislim da je tako i s patnjama. Uzmemo si svatko dio, koliko tko već može ponijeti i onda te osjećaje danima ili godinama fermentiramo i razlažemo (ljudi obično za paćenja traže mračnije kutke, iako bi vjerujem i u ovom slučaju svjetlost ubrzala proces). Sve dok te neugodno otežale ne pretvore u neke zelenije osjećaje. Kao kad stabla proizvode kisik. Fotosinteza sreće! Tako se (osjećajni) svijet pročišćava od truleži i plijesni patnje i postaje sve ljepši, a sve to zahvaljujući ljudima. Koji čak, kao i stabla uostalom, nisu ni svjesni svoje uloge.

18.04.2014. u 12:00 • 3 Dijagnoza • ? • # • ^

<< Arhiva >>