voltaren https://blog.dnevnik.hr/voltaren-salt

ponedjeljak, 24.03.2014.

drvo je prvo!

...da! početak je zapravo uvijek samo jedan, a sve kasnije su izvedeni počeci, tako da imaš pravo, potpuni početak nije moguć. razmišljam o svježini prirode. da bi bila svježa livada se mora uvijek nadograđivati novim počecima - novim stablima, novom travom, novim izvorima vode, novim žbunjem, novim pticama i voluharicama, pa i novim danom i novim proljećem. privremeno možemo sve vakuumirati, kad nam je svemir već tako blizu, ali punu svježinu možemo doseći samo sa uvijek novim i novim razmišljanjima. pa čak i kad se činhi da smo ih već vidjeli. jer tko ne bi rekao da već nije vidio pticu? ili voluharicu? a tek jedno te isto drvo, koje se svakog proljeća razlistava, i bude to isto drvo, ali ipak drugačije. usitinu je nemoguće zauvijek ostati svjež pod staklenim zvonom.
kad spominješ sjedenje na livadi, moram tome nešto pridodati tako da oduzmem - naime, još je bolje (s)jedenje na livadi. dakle i sjesti i jesti. barem onaj novi sladoled od mliječne staze...

vidiš ti to! taj Q je mogao sve i svaštai cijelu vječnost na raspolaganju, a nije imao strpljenja (ili mi se to samo čini po sjećanju) za male ljudske stvari, koje su ujedno tako lijepe i velike, kao s/jedenje na svježoj proljetnoj livadi. nekad čovjek može otići jako daleko, a da mu nikad ne uspije doći jako blizu.
ne znam da li sam to ovdje napisao (po običaju, ne da mi se provjeravati), u jednoj pjesmi sam upotrijebio stih da se od prijatelja najlakše rastati tako da te ima posvuda. ne moraš otići baš nikud. zapravo si blizu, uvijek u nekom usputnom kontaktu, ali nikada dovoljno, i misliš da se poznajete i da se uvijek družite, a sve to bude sasvim površno i lako zaboravljivo i izbrisivo.

eto kako se lijepo nastavlja - stablo i drvena patkica. nije to uopće loša ideja. imam negdje u ormaru onu žutu plastičnu, za kadu (ili bilo što drugo), ali drvenu nemam. mislim da bi drvena, za razliku od gipsane ili porculanske, mogla biti sasvim lijepa. ali to mora biti posebno drvo i posebna drvenasta boja, i lak i tako dalje. zapravo, siguran sam da imam i porculansku patku, i gusku, a možda i patku od žada, ali to su male figurice spremljene godinama u ormaru. imali su ih moji nekad zajedno sa sijaset drugih figurica iz takve serije. ali su izašle iz mode. pa sad čekaju da se moda vrati. ili da nešto drugo napravim s njima. ili ništa. najvjerojatnije ovo zadnje.
kao dijete sam se igrao stolara (u Zagorju, ne ovdje u Zg) ali sada više ne, i ne mogu reći da sam od drveta napravio nešto korisno. radili smo svojedobno na tehničkom odgoju u osnovnoj školi neke stvari, ali se više uopće ne sjećam što točno. ali nešto sigurno jesmo. no čekaj, pa kućica na drvetu je, a siguran sam da sam je spominjao, sasvim dostojna da je se spomene.

24.03.2014. u 16:54 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

<< Arhiva >>