prošla si kroz moja dvorišta svjetla i neke moje sobe tame u kojima miruju potrošene sjene gdje bezimene lutke večeraju same ostatke sjećanja. prošla si kroz moje zaljubljene misli između smjena jeseni i proljeća kroz pore onog što ljubav čini da se tijelom njena bol osjeća tjeskobom osamljenosti. prošla si i prekinula niti na kojima ovješeni uzdasi rastežu plahte pa na vjetru i suncu nestaju otisci ali u noći još uvijek moj dah te ne ostavlja na miru. |