prošla si kroz moja dvorišta svjetla
i neke moje sobe tame
u kojima miruju potrošene sjene
gdje bezimene lutke večeraju same
ostatke sjećanja.
prošla si kroz moje zaljubljene misli
između smjena jeseni i proljeća
kroz pore onog što ljubav čini
da se tijelom njena bol osjeća
tjeskobom osamljenosti.
prošla si i prekinula niti
na kojima ovješeni uzdasi rastežu plahte
pa na vjetru i suncu nestaju otisci
ali u noći još uvijek moj dah te
ne ostavlja na miru.
Post je objavljen 26.04.2014. u 13:08 sati.