utorak, 06.11.2012.
ljubav
|
iz neke točke s ruba njenog do mog svijeta iz zaklona, iz skrovišta gdje probdije noć baš usred treptaja ona opet rani me svjetlom i to vrhom zrake sjećanja oštrim dodirom u spomen na ljubav. a u njoj na suprotnim stranama i danas žive naše sjene u tim danima zagrljaja uz obale mora osjećaja pod oblacima zaborava i svaka ide svome horizontu iza kojeg zalazi sunce i nastaje noć iza kojeg stvara se svjetlo ili nestaje prije nego sutra se pojavi. istrgnut iz zagrljaja u kojem snivah s tom vječnom ranom na irisu gledam kroz noćne more kuda odlaze leptiri pismonoše mojih riječi preko ruba misli koje me prate u dubine gdje ona počiva. izgubljena bespovratno činila se vječnom predodređena za zauvijek. |
