ponedjeljak, 05.11.2012.
kapi
|
hoćeš li uzeti moje usne na kraj svijeta gdje izvire voda ili bar samo na njih spustiti kap sa svoga jezika predugo traje to iščekivanje doba rosa na njima predugo goriš na rubu uzdaha. bilo je oko mene vrijeme koje rađa rane u njemu preživjeh život bez okusa zato su moje riječi umirale sasvim same nisu bile one slatke koje si trebala. po meni još jednom razliti će se ljetna kiša i te tople kapi tuge koje nikada nisu bile tako tvoje slutim da tad dozvati ćeš mi ime iza šapata još dalja i tiša ali te suze draga biti će moje, samo moje. |
