hoćeš li uzeti moje usne na kraj svijeta gdje izvire voda
ili bar samo na njih spustiti kap sa svoga jezika
predugo traje to iščekivanje doba rosa
na njima predugo goriš na rubu uzdaha.
bilo je oko mene vrijeme koje rađa rane
u njemu preživjeh život bez okusa
zato su moje riječi umirale sasvim same
nisu bile one slatke koje si trebala.
po meni još jednom razliti će se ljetna kiša
i te tople kapi tuge koje nikada nisu bile tako tvoje
slutim da tad dozvati ćeš mi ime iza šapata još dalja i tiša
ali te suze draga biti će moje, samo moje.
Post je objavljen 05.11.2012. u 17:19 sati.