šutke ću podnijeti još jedan dodir hladnoće tvojih riječi taj nedostatak nježnosti što ćutim u njihovu zvuku i oporost kad s usana ti bježe samo govori da napustila si pribježište samoće što imali smo jedno u drugom nemaš više ništa ponuditi kao nadomjestak blizine hineći razumijevanje kad u tebi tražim spasonosni mir dok ustvari, misli ti nisu naslonjene na moje usne da bi pokušala prihvatiti dah duše koja te treba uzalud očekujem neki znak da ti se oči raduju i ne pronalazim u njima onaj sjaj da sam ti drag i sam sam si kriv što ti se ponovo vraćam i svaki puta bivam spreman na manje od manjeg i odlazim bez ičega bez onoga što ti nosim, bez onoga čemu se nadam bez ikakve slutnje da u tebi bar ponekad kucne srce za mene a bila si dio duše moje duše bila si moje ljubavi zid plača |