kad si godinama s nekime na emocionalnom rollercoasteru postaješ vrlo oprezna zvjerčica, toliko ti mora bit jasno. (mnogi vole simulirati i provocirati, valja se snalaziti na ovim blog-maskembalima) budi dobro, tko si da si -volim i čitam tvoje pjesme, samo si ne smijem dopustit ludilo da povjerujem kako ih piše onaj "moj", jer bi to za moju krhku konstrukciju bio prejak, ubojit kick (za sada još uvijek važem za i protiv te teze. sumnja još uvijek nije potpuno uklonjena, što tebi može zatitrat pjesnički ego.-je, jedino nesporno je talent koji iskazuješ ;)). učim se da sve na blogu čitam s odmakom, ne previše osobno, jer me tako ne možete baš odmah razapeti - meni se ipak još malo živi, kuiš? hehe.
02.11.2012. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
03.11.2012. (00:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M
Ostavljam ti prepisku pjesme nekog blogera pod nekim imenom adrriano - vjerojatno poznat i "voljen "u ovim labirintima . Lijepo pise i ti pises lijepo .Mnogi pisu lijepo .mnogi mnogo govore . Sve su to rijeci ... Rijeci ... za svakog - nikome .Prepune rijeci ,monilozi od praznine . Stranac sam , ne anoniman,znam .Govorim tebi i ne drugima . .Biti nacinjen tudincem boli ako se nekog doista ljubi ali ne brini .
Takvu ja upoznah : Ljubav ne mjenja misljenjea ili si u njoj ili te se nikad i nije dotakla . Vrijeme joj je svejedno , nista ljudi tu ne mogu . Neki boluju od ceznji za onim sto mrze . Ne vjerujem u proslo . Moze se sada i tu voljeti. Zajubljenima treba svijet od zvijezdama po mjeri oka njihovog ,onima koji se vole dovoljna je pomrcina jer svjetlo putuje izdaleka i svako casa moze biti tu . Tesko je ketati se sjajnom zbiljom a nositi tugu tamne istine . Nikad nemoj biti zalostan radi onih koji te vise ne vole jer je stanje nepromjenjeno - nikad ti nisu voljeli tebe . To sto su ti pokazali imaju a to sto sakrivaju nisu imali .
Oproštaj
Rađe ću se svojim praznim očima vratiti u još prazniju prošlost nego svaku noć izmišljati budućnost. Rađe ću posjeći stari hrast i napraviti od njega prazan stol nego čekati da prolista. I da u tom hladu olakšam svoj tamni vid. Rađe ću leći na tvrdi i goli kamen nego misliti da je svaki početak probuđen u tebi, a da je svaki svršetak rođen u meni. Rađe ću noćas obući košulju tuge sve do svoje smrti nego misliti da će tvoj dlan uvenuti zbog mene. Rađe ću da u moje srce useli sumrak i žuta jesen nego misliti da se svako jutro češljaš samo za mene. Rađe ću se oprostiti živim životom i snijegom bijelim nego misliti da ćeš mi jedog dana zapjevati s glasom slavuja.
04.11.2012. (01:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M
uvijek mislim kako se ljubav nigdje ne može skriti...ne može se toliko ni uvrijediti, ali može dugo čekati....iako nema više nade....i vjere....ljubav je ta od koje sve počinje....iako je netko bio...ne znači da nije još...jer stihovi koje pišeš su samo očekivanje i nadanje...iz svega napisanog svi smo negdje ispod kože slični u svojim očekivanjima...tražimo koje smo voljeli što više život se bliži kraju...opet se netko potpisao kao M...eto ne znam...
04.11.2012. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela1
kad si godinama s nekime na emocionalnom rollercoasteru postaješ vrlo oprezna zvjerčica, toliko ti mora bit jasno. (mnogi vole simulirati i provocirati, valja se snalaziti na ovim blog-maskembalima)
budi dobro, tko si da si -volim i čitam tvoje pjesme, samo si ne smijem dopustit ludilo da povjerujem kako ih piše onaj "moj", jer bi to za moju krhku konstrukciju bio prejak, ubojit kick (za sada još uvijek važem za i protiv te teze. sumnja još uvijek nije potpuno uklonjena, što tebi može zatitrat pjesnički ego.-je, jedino nesporno je talent koji iskazuješ ;)). učim se da sve na blogu čitam s odmakom, ne previše osobno, jer me tako ne možete baš odmah razapeti - meni se ipak još malo živi, kuiš? hehe.
02.11.2012. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sch
http://www.youtube.com/watch?v=jeIeFCFdAAY&feature=related
03.11.2012. (00:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M
Ostavljam ti prepisku pjesme nekog blogera pod nekim imenom
adrriano - vjerojatno poznat i "voljen "u ovim labirintima .
Lijepo pise i ti pises lijepo .Mnogi pisu lijepo .mnogi mnogo govore .
Sve su to rijeci ...
Rijeci ... za svakog - nikome .Prepune rijeci ,monilozi od praznine .
Stranac sam , ne anoniman,znam .Govorim tebi i ne drugima .
.Biti nacinjen tudincem boli ako se nekog doista ljubi ali ne brini .
Takvu ja upoznah :
Ljubav ne mjenja misljenjea ili si u njoj ili te se nikad i nije dotakla . Vrijeme joj je svejedno , nista ljudi tu ne mogu .
Neki boluju od ceznji za onim sto mrze .
Ne vjerujem u proslo . Moze se sada i tu voljeti.
Zajubljenima treba svijet od zvijezdama po mjeri oka njihovog ,onima koji se vole dovoljna je pomrcina jer svjetlo putuje izdaleka i svako casa moze biti tu .
Tesko je ketati se sjajnom zbiljom a nositi tugu tamne istine .
Nikad nemoj biti zalostan radi onih koji te vise ne vole jer je stanje nepromjenjeno - nikad ti nisu voljeli tebe .
To sto su ti pokazali imaju a to sto sakrivaju nisu imali .
Oproštaj
Rađe ću se svojim praznim očima
vratiti u još prazniju prošlost
nego svaku noć izmišljati budućnost.
Rađe ću posjeći stari hrast
i napraviti od njega prazan stol
nego čekati da prolista.
I da u tom hladu olakšam svoj tamni vid.
Rađe ću leći na tvrdi i goli kamen
nego misliti da je svaki početak
probuđen u tebi,
a da je svaki svršetak rođen u meni.
Rađe ću noćas obući
košulju tuge sve do svoje smrti
nego misliti
da će tvoj dlan uvenuti zbog mene.
Rađe ću da u moje srce useli sumrak
i žuta jesen
nego misliti da se svako jutro
češljaš samo za mene.
Rađe ću se oprostiti živim životom
i snijegom bijelim
nego misliti da ćeš mi jedog dana
zapjevati s glasom slavuja.
04.11.2012. (01:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M
uvijek mislim kako se ljubav nigdje ne može skriti...ne može se toliko ni uvrijediti, ali može dugo čekati....iako nema više nade....i vjere....ljubav je ta od koje sve počinje....iako je netko bio...ne znači da nije još...jer stihovi koje pišeš su samo očekivanje i nadanje...iz svega napisanog svi smo negdje ispod kože slični u svojim očekivanjima...tražimo koje smo voljeli što više život se bliži kraju...opet se netko potpisao kao M...eto ne znam...
04.11.2012. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...