utorak, 30.10.2012.
u noći
|
otkad stalo je vrijeme u mome svijetu više ne izgovaram sve riječi i ne šapćem sam sebi u noći nego dugo ležim budan u tišini sasvim tih u tmini i ne vjerujem da osjetiš kad mislima te dodirnem. odonda često osluškujem kišu i kapi u oknima zvuče kao nekad i igra sjena po zidu kao vjetar u parku i sve može biti slično ili isto osim topline zagrljaja osim dodira usana osim nježnosti obraza uz obraz i šapata voljene: snivaj … ja sam tu … ja te čuvam … |
