otkad stalo je vrijeme u mome svijetu
više ne izgovaram sve riječi
i ne šapćem sam sebi u noći
nego dugo ležim budan u tišini
sasvim tih u tmini
i ne vjerujem da osjetiš
kad mislima te dodirnem.
odonda često osluškujem kišu
i kapi u oknima zvuče kao nekad
i igra sjena po zidu kao vjetar u parku
i sve može biti slično ili isto
osim topline zagrljaja
osim dodira usana
osim nježnosti obraza uz obraz
i šapata voljene:
snivaj …
ja sam tu …
ja te čuvam …
Post je objavljen 30.10.2012. u 11:33 sati.